federerov jedini hendikep sutra da je odigrao savršen meč u polufinalu. teško se može bolje. s takvim predstavama je uvijek bolje završit veliki turnir. koliko god se federer s vremena na vrijeme ukaže u čarobnom izdanju toliko ga prate i oni manje čarobni gdje ne dolazi do izražaja sva njegova moć. razložno je vjerovati kako će biti bliže čarobnom i sutra pa samim time ulazi u meč kao favorit. đoković igra na svojoj najslabijoj podlozi gdje se uvijek najviše tražio i nikad do kraja nije savladao igru na travi, bez obzira na dva naslova.

jedini protivnik koji je federera stavljao u podređen položaj i da se tako izrazim izvlačio iz njega sve ono najgore je bio nadal. za nadala nikad nije bilo onog pravog lijeka. svi ostali spadaju u grupu igrača s kojiam je federer znao izlaziti na kraj i koji mu, kad dođe u svojoj najboljoj formi, ne predstavljaju neke psihičke i igračke barijere koje on ne bi bio spreman savladati. sve postaje tada samo pitanje egzekucije.