Davne  1877-e u Londonu krenuo je prvi i najugledniji teniski turnir ikada-WIMBLEDON. Prvi osvajac ovog hrama tenisa bjese Spencer Gore. Tenis rapidno uziva popularnost, a time poprima i medjunarodni karakter, a ne samo klupski. Sredinom dvadestih godina vladalo je razdoblje Francuza, a onda davne 1936-e pokal napokon podize jedan Britanac- Fred Perry. Fred Perry kojeg i dan danas Britanci sanjaju u nadi da ce ponovno jedan Britanac zasjesti na tron najprestiznijeg  turnira ikad.  Godinama je Tim Henman nosio teret covjeka koji bi trebao prekinuti tu neugodnu tradiciju za Britance. Henman je cetiri puta stigao do polufinala, ali nikad nije uspio napraviti korak dalje. Navijalo se, bodrilo sa sa Henman Hilla, al Henman nazalost nije uspio skinuti to prokletsvo Britanaca koje traje jos od 1936-e. 2007-e Henman odlazi u mirovinu, a teret prelazi na Murraya koji je pak uspio otici stepenicu vise od Henmana, al ne i uzeti naslov. Sve oci Britanije bit ce i ove godine uperene u Andya Murraya i sa tribina, a i sa Murray Mounta. Prisjetimo se malo igraca i igracica koji su obiljezili ovaj teniski hram: Navratilova drzi rekord sa 9 osvojenih naslova, Samprasa, Federera i Renshawa krasi 7 titula, Borga 5, sestre Williams obiljezile su  gotovo cijelu jednu dekadu osvojivsi  9 naslova s tim da je Serena bila i u finalu 2004-e u kojem je ipak slavila Sharapova i time  trenutno prekinula dominaciju sestara. Potom Beckera kao najmladjeg osvajaca Wimbledona (17),Lendla koji je nastupio u dva finala Wimbledona, al ga nikad nije uspio osvojiti, te je ostao zapamcen po svojoj izjavi : "Trava je da je pasu krave, a ne da se na njoj igra tenis".  Wimbledon je oduvijek bio popriste dramaticnih matcheva sjetimo se samo 2001-e kada na tron napokon zasjeda nas Goran Ivanisevic-nakon izgubljena tri finala i dolaska na turnir uz pomoc wild carda, tog slavnog ponedjeljka 9.7 i dramaticnog petog seta koji je gle simbolike zavrsio bas sa 9:7, Goran napokon dolazi do titule na svom najdrazem turniru i ispunjava san svih nas koji smo ga godinama pratili i zbog njega zivce gubili. I dan danas kad se sjetim tog ponedjeljka srce mi zatreperi. Spomenimo jos i najduzi mec u povijesti tenisa onaj izmedju Mahuta i Isnera 2010-e koji se je protegao cak na 3 dana. Odigrano je 183 gemova, Isner je slavio sa 70-68 u petom setu nakon 11 sati i pet minuta. Potom match Borga i McEnroa koji je proglasen najvecim u povijesti i onaj spektakularni match izmedju Nadala i Federera 2008-e kada Rafa skida sa trona Carobnjaka iz Basela. Wimbledonski turnir je po mnogocemu poseban : jedini je GS koji se jos uvijek igra na travi, igraci i igracice nose pretezito bijelu boju kao odraz elegancije, ugladjeno oslovljavanje sa ladies and gentleman, tradicionalno neigranje prve nedjelje,  tereni bez imena, zatim poseban sustav bodovanja nositelja. Svakako ne smijemo zaboraviti ni jagode sa slagom ni spricer Pimm's, a ni budno oko sokola Rufusa koji ima zadacu odvratiti lokalne golubove koji smetaju igrace i prekidaju igru. Isto tako valja spomenuti i poseban izbor skupljaca loptica koji su strogo utrenirani i koji moraju paziti i na najmanji detalj. I za kraj najprepoznatljivija Wimbledonska tradicija-KISA. 2009-e sagradjen je pokretni krov iznad centralnog terena zbog kojeg je uvelike Wimbledon izgubio na svom sarmu jer ipak velik dio Wimbledonskog sarma potjece iz postivanja tradicije. Hoce li i ove godine nebo u inat prkosit toj revolucionarnoj novitadi sa zrakama sunca na nama je tek da vidimo?! I hoce li napokon zavladat Murraymania cijelim otokom  ili ce pak Federer izjednacit se sa Nadalom osvojivsi prestiznu 8 titulu na najvecem teniskom turniru ikad?! Pred nama su 2 tjedna vrhuskog tenisa, punog nadmudrivanja.Uzivajte dragi moji jer Federer, Nadal,Murray, Djokovic, Williamsice, Sharapova, Azarenka nas sigurno nece ostavit ravnodusnima,kao ni pokoji under dog koji bi mogao pomutiti racunicu vodece cetvorke bas kao sto je Rosol ucinio lani.  Wimbledon je uvijek lezao nasim igracicama i igracima, stoga sretno Marine, Donna, Petra, Ivane, Mirjana, Ajla!