Jackx je napisao/la:
tenis_fan je napisao/la:
Dva puta se slažem s tobom u jednom danu,čuda se očito događaju. Ljubičić je osim returna bio bolji u svim ostalim udarcima od Čilića. Nažalost je bio fizički limitiran (spor) i igrao svoj najbolji tenis za vrijeme Federerove dominacije,a onda je stigao i Nadal. Da je imao malo sreće da mu se potrefi da odigra svoj najbolji tenis u vrijeme kada mu se sve otvorilo i on bi došao do GS titule,ali nažalost nije imao tu sreću.
Vidi cijeli citat
Nevjerojatno zaista

Da, recimo i Čilić i ostali današnji "veliki dečki" su tu neusporedivo moćniji u odnosu na Ljubu. Šteta što je nerijetko imao i tu mentalnu blokadu na GSovima jer se stvorila fama o nekom velikom chokeru što on generalno nije bio. Najbolja šansa je bio AO 2006, bar za finale, ali Baggy je bio čudesan i dan danas se podcjenjuje njegova igra na tom turniru da bi se minimiziralo Federerove uspjehe, kao s kim je on to igrao finala..
Vidi cijeli citat
Još ne mogu vjerovati da se od cijele ekipe danas najviše slažem s tobom.

Baš to,Baghdatis je igrao kao zvijer na tom turniru. Izbacio je Roddicka,Ljubičića u velikoj formi i Nalbandiana da bi na kraju ostao bez snage i izgubio od Federera pošto je sa zadnjom dvojicom igrao 5 setova u 2 meča zaredom ako se ne varam. U tom finalu vodio je set i imao 1 ili čak 2 vezane break lopte za dvostruki break u 2. setu,ali ih nije iskoristio,ostao je bez energije i na kraju je izgubio. Čovjek je imao Federera u najboljim godinama na konopcima,ali tu ga se ismijava jer više nije ponovio takvu igru bez obzira na ono kaj je prikazao na tom turniru.
Ista stvar s Gonzalezom. Čovjek je sa svojim dobrom poznatim jednoručnim backhandom pomeo Nadala koji inače takve igrače rješava kao od šale 3-0 u setovima i imao set loptu na svojem servisu u 1. setu protiv Federera,ali on je isto bezveznjak. Istina je da nisu bili dovoljno konstanti,ali treba priznati da jednostavno nisu imali sreće jer su u svojim najboljim izdanjima naletiti na legendu u najboljim godinama. Nekada su podloge bile brže pa je bilo i više iznenađenja. Beskonačno prebacivanje loptice preko mreže nije bilo dovoljno za pobjedu protiv inspiriranog protivnika iz meča u meč.
Za razliku od njih,ovom mamlazu Murrayu se opet sve otvorilo,smiješan ždrijeb i forma glavnih konkurenata,a njega se tu uzdiže do nebesa jer je upornošću dočekao jackpot i iskoristio šansu protiv umornog i smiješnog Đokovića u finalu Wimbledona. Na US Openu je Đoković barem ličio na nešto,ali Murray opet nije odigrao ništa posebno u tom finalu. Uglavnom,to je jedini način da on osvoji GS. Smiješan ždrijeb i očajno izdanje glavnih konkurenata,ali on je svejedno čudo od igrača po nekima. Glavno da je Roddick za njega drvosječa.


[uredio tenis_fan - 06. srpnja 2016. u 23:41]