6-0 za fett prvi set

pa dobro kolko ova masna jana treba brejk lopti da jednu konacno iskoristi... na kraju ce to platit porazom...

ni 0-40 joj nije dosta...

protivnice fett i jučer i danas jednostavno ne znaju završit meč

spasila kod 4-5 dvije mečlopte na servu protivnice i okrenula u 7-5 protiv bolje rangirane igračice, u zadnjem kolu blinkova

Fett ne može bez drame. Isto tako se može reći da Fett ne zna mirno privesti meč kraju, nego sve zakomplicira. Po kretanju rezutata je očito da je ona bila bolja tenisačica, ali je propustila milijun šansi da privede meč mirno kraju. U ovoj fazi, kad jedan game odlučuje, i ove tenisačica iz vrha teško završavaju meč. O ovima iza stotog mjesta ne treba ni pričati. To je pravi rulet.

...ovo je bio uvod prije 2 godine, kada sam prije par godina pisao o nasem Goranu, kad su nam potekle suze kad je digao pehar...mozda je ovo neki uvod da se sjetimo kako je prosla ta 2001. godina...
Nego sjetim se ja onog Wimbledona 2001. godine.....

2001. godina. Godina za pamcenje.

Tu godinu pamtim i po tome, sto mi otac umire od mozdanog udara, a on je toliko volio Gorana, gledao je sve njegove meceve na telki, zivcirao se kao i ostali... i tu godinu Goran ode do kraja... - takva je sudbina...no krenimo redom.
Goran odlazi na Aus. Open, igra kvalifikacije, gubi odmah prvi mec. Kasnije je rekao, da je letio 24 sata tamo i 24 sata natrag bez veze, ali je htio da se kvalificira na Aus. Open. Da razbije vrijeme, odlazi u famozni Heilbronn, 50-tak kilometara od mog Stuttgarta.
Tu Goran nema problema sa tim papcima sve do finala, tu gubi od Llorde u dva seta.
Kasnije ce Heilbronn biti mjesto gdje cu dobiti zadnji suvenir Zeca - tenisku loptu velicine nogometne lopte sa njegovim potpisom. Hvala legendo sam viknuo. U prvom kolu je tada odservirao 20tak as servisa do tiebreaka, ludo ga islo.
Sa finalom Heilbronna Challingera odlazi u Milano, tu dobije prvo kolo Kiefera, drugo walk over, a u trecem - Roger Federer. Gubi u dva seta. Federer? Tko? 2001. nismo jos sanjali sto slijedi.
Do Indian Wellsa sve neki losi mecevi, pa predaje...rame ga boli, pije vec tablete, no zeli na operaciju tek na kraju godine. U Indian Wellsu dobije u 2. kolu Enqista - osveta za ona 4 poraza u nizu (u 4 tjedna) u Americi (Tomas bio crna macka) , a onda ga Kafelnikow dobije u 3. seta, nakon sto je Goran dobio prvi 7-5. ALi snaga je prikraju...
Vec je 80-ti na ATP listi...za svaki turnir dobiva Wild Card, inace preskace turnir.
U Puli dobiju nasi Austrijance i imamo sansu za ulazak u svjetsku ligu Davis Cupa...Sjor Niko je izbornik, igramo protiv Talijana. U Queensu van u 1. kolu, Hertogenbosch u 2. kolu od Hewitta, nakon sto je dobio onog ludog Mirnya.

A onda Wimbledon. 25.6. Prvo kolo lagano, Fredrik Jonssson. Glatka 3 seta.
Da nije dobio Wild Card Goran, tko zna sto bi bilo...No gledajuci zdrijeb mislim si - ako sad dobijes Wimbledon, onda moras dobiti sve jake igrace. Drugo kolo Moya. Prvi izgubi tiebreak, nakon sto je propustio nekoliko break lopti u prvom setu, no ostane miran.
Pospremi Moyu u 4. seta, Big Mec vec govori, da je tu kraj Goranu, jer ga u 3. kolu ceka napuhani Roddick.

Ali niti on nema sanse. 4. seta su Zecova, Goran skida majcu, baca je u publiku. Ulazi se u ritam....
(ja vec sanjam one poraze, onu fucking dvostruku duplu kod 5-4 92 godine, bem ti Agassija i tih teskih 0-30 u zadnjem gemu...) sve funkcionira, serva, return, voleji. Rame ga boli, no Zec pije tablete, informira se, ne da su zabranjene....jebes to ako dobijes zabranu zbog dopinga. (Sjetite se Korde i kako su mu skoro oduzeli Australien Open zbog navodnog dopinga).... U 1/8 finala stara musterija Greg Rusedski. Niz od 9 pobjeda se nastavlja, Greg nema nikakve sanse. E moj Greg, a koliko puta si imao mec lopte protiv Zeca...Queens 20-18 tiebreak i 6 propustenih, Zagreb (okay jel je bio foot foult...??) 1/4 finale Safin, ti tiebreakovi kao magija, svi uski, Goran servira fantasticno, asevi ulaze, rame jos ide.....jaja su velika, nema se straha, nitko nema Zeca na papiru....a nas Mico se zagrijava....:-)
A onda polufinale Tim. Sve ok do 6-5. A onda Henman grijesi, Goran dva returna u nizu, 15-40. 2 vezane set lopte. Serva na vani, Goran bekendom ulazi u return, pogodio jedva, usla u cosak terena - "dobar" vikne Goran, prvi set je tu.
Hebate - prenose Njemci na DSF-u, taj return je bio mozda sreca. Usao je Goran u taj flat, nije bilo onog Slice kao 1998 godine protiv Petea u finalu, lupio je pa sto bude. Svi cudom gledaju, Goran dobije prvi set 7-5. Mislim si...joj boze, jos samo 2 dobivena seta.. ma momci moji, meni suze idu dok se opet sjetim tog semija (prije finala....)...kako smo piljili u telku, a nas Mico gutao knedle, gledao nebo, molio se i on...
Petak. Ali tko je tada znao da cemo mec loptu gledati u nedjelju popodne....

U drugom setu - a to nisam gledao, nego po pricanjima znam...- dolaze do tiebreaka. Tu Goran spasava set loptu, no onu drugu ne moze. 8-6 za Tima. Izmedu setova kisa. I opet kisa. Vec pocinje padati mrak, no igra se nastavlja.U trecem setu Goran bez snage, rame ga boli, a onda opet kisa. 6-0 treci set. Goran na izmoku snage, mislim si - joj da padne kisa...pomoci ce....joj boze, tako blizu, a opet tako daleko. Sjetim se i onog semija i Krajiceka, 2-0 u setovima, 5-4 i 40-15. Nec vice sudad. Ma koji nec boze, svi se smiju...2h kasnije peti set 15-13....jel to opet neka sudbina? izmedu gemova gledam svoju arhivu, kombiniram kad je imao slican mec....

I prekid zbog mraka u 4. setu. Tada jos sa 56k modemom pratim live score, a nema prijenosa....
ma uzas. Mozes misliti - javlja mi frend svaki set koje je stanje, ma vidim ja rezu, nego osjecam da rame nece taj dan....

Drugi dan tezak dan, opet kisa, izadu oni na teren, igra se tiebreak. Tu Goran pogodi jedan dobar return i dobije set sa 7-5 u tiebreaku. 2-2 u setovima. I opet kisa. Prekid zbog mraka. Poceli u petak poslije Raftera i Agassija, Rafter vec spreman za nedjelju, no posto mec nije zavrsen u subotu, prebacuju finale zenskih za nedjelju, finale muskih za ponedjeljak.

I ta prokleta nedjelja. Dodu na teren, Goran radi break! i onda teska serva za mec. Vrlo teska. 4030 i onda serva na vani, return ode u aut, "Tooooooooooo" Goran padne na zemlju, osjeca da je sad spreman za upisat se u povijest.
Kako sam skocio u zrak, izasao sam na balkon, vicem prema nebu daj mu sad da okusi - zavrijedio je!
Suze mi dolaze na oci, sjetim se svog starog - pape vicem...e da si sad uz mene....
tesko mi je emocije sakrit. 
Zao mi je Tima, ali sine, Goran je legenda, treba jos puno jesti zganaca da budes ko Zec... sorry Tim. Znam da bi htio, ali ovaj put Goran ima ruku na tom pokalu.

Spomenuo bih mozda poen meca, onaj return Gorana sa bekendom na prednost strani, tezak volej Tima,
Goran ga hoce sa forhandom pospremiti, trci paralelno sa base linijom u rikverc, stane i u tom momentu se posklizne...
padne dolje, uhvati se sa rukom i reketom, i ta lopta mu tocno ide na reket, Goran digne desnu nogu, pogodi udarac, pasirka na mrezi. Fenomenalno. Nisam vidio ljepsi poen u takvoj situaciji. To rade samo pravi tehnicari. Ma kakvi tehnicari - genijalci!!! Mi o Federeru, ali treba to izvest. Goran je izveo. Genijalac. Ludak. Ma 911 Goran. Zovite ga kako hocete. To ne mozes vjezbati, to imas u tom trenutku u glavi. Kao isto kako je znao Goran hodajuci na mrezu i kada je dobio return pod noge - odigrati poluvoley ili voley - ispod nogu. I to jos tako da je bio fantastican udarac. To su genijalci.

Finale. Peoples Monday. Posto je australska kricket ekipa igrala u blizini, svi dobili karte za finale. Ali u finalu nema onih londonskih faca, koji sjede i ne navijaju, nego sjede pravi navijaci. Prava davis cup atmosfera.
Taj dan idem doma u 12 sati, pitaju me Njemci na poslu, pa zar je to tako vazno, da ja moram ici u 12 sati kuci gledati tenis? Pa sto ne snimis...? 
Ej ljudi, vi to ne shvacate. Ja bih stajao 2 dana da mogu u redu za te karte, Goran je legenda, svi smo nervozni, svi se molimo bogu, ma ne shvacate vi nas mentalitet. Mi bodrimo svoje igrace do kraja, dokle grlo traje. Nema predaje.
Ali oni to ne shvacajuAli tko bi znao u ponedjeljak ujutro sto ce biti u Splitu na dan dolaska Zeca na Rivi..... prenosio je to cak i CNN.

Mec pocinje. Goran radi break u 1 setu odmah u drugom gemu. Vidi se da je i Rafter nervozan, impresioniran publikom. Drag mi je Pat, ali ipak on ima 2 vezana Grand slama US Opena, on zna kako je to biti najveci, Goran jos ne..... Rafter mi je uvijek bio drag, plakao je i on na kraju, znao je da nije mogao protiv Gorana i boga, ipak je bog bio na Zecovoj strani. Da je u finalu bio bilo koji drugi igrac - bio bih za Pata.....

U drugom setu Pat igra super, vraca set natrag, Goran dobiva treci set. Sve nekako olako izgleda. Svaki igrac koji je poceo set on ga i dobiva. Cudna igra. A onda prva break lopta u 4. setu. Zec servira.
Servis winner, no linijski sudac svira FootFoult. Jebate footfoult viknem sjetim se finala 1992!!

Goran ostaje smiren, riskira sve - drugi servis lupi do jaja. To je taj trenutak u tenisu, koji ja smatram da moras imati ne samo oko, ruku, jacinu, nego jaja. Ona od slona. Takav trenutak u mecu, break lopta, druga serva. Treba lupit tako servu da riskiras sve.
Ali znamo Gorana, on je rijetko kada pimplao prvu ili drugu servu. Znam sto slijedi. Ide na as. I servira as. No glavni sudac korigira linijskog, break. 4-2 za Raftera.
Goran baca reket, skroz skrene na terenu, kasnije se je pokazalo, da je serva bila vani, ali stvarno ono usko.
No - gledajuci par dana kasnije snimku HTV-a, Mico legenda govori: Mir Gorane, ma smiri se, dobit ces ti to i u 5. setu ako zatreba..."....
Meni se vrte snimke i mecevi takvih "ludackih" goranovih postupanja, mislim si, smiri zivce, inace 5. set ides na biciklu za Split....
Ja se sjetim Wimbledona i meca protiv Martina. 5-2 i serva. A onda dupla u 4. setu, bez razloga gubi servu. 10 minuta kasnije 5-7. Pola sata kasnije 0-6. Eto ti biciklo. Molim boga samo da zaboravi ovaj set. Zvoni telefon, ma nema sanse da se javim, cekam da zavrsi set. I onako umoran, gubi 4. set sa 6-2, Rafter servira prvi peti set....

Sve ok do 4-3, tu Goran prvi puta ulazi u male probleme, ima Rafter 15-30, no as ili winner sve sreduje..., kod 4-5 opet 015, pa 1530. Rafter korak-dva do meca, vec se gusim u grlu. Tako blizu, a tako daleko...Suze mi dolaze na oci, pa zar je sudbina tako okrutna... biti tako blizu u petom setu, a lopte ga dijele od poraza.....

I onda dva dobra servisa i dobra volej za 5-5. E sad kazem sebi, sad je Goran usao u ritam.

A onda najludi gem. 7-7. Rafter servira, kakav return kaze Mico..... 015. Opet dobar return, no kakav volej tada najboljeg igraca na mrezi (tada nije imao ravnoga)... 1515. A onda "skok" servis Gorana...tj. skok return - ispravlja se legenda Mico. 1530. Mirise sve na break. A onda forhand mracan. Igra Forhand cross, pokusao je Rafter odigrati na varku servu umjesto na bekend - na forhand, no Goran 
ne upada u zamku. 1540. Ide saka gore, Goran ima 2 BP. One sto ce se upisati u povijest. Rafter na prvu break loptu ide preko drugog servisa. Ali vidi se, da Rafter nema u tom momentu jaja potegnut servu, ubacuje drugu servu samo tako, Goran ceka i ceka return, namjesti kanonadu, forhand cross i break je tu! TOOOOOOOOOOOOO vice Mico, Goran Ivanisevic servira za mec..
Majko moja.... I onda serva za mec. ...ja skidam majcu, znojim se od muke, oblacim je opet, gledam nebo, molim se, kazem ajde. 4 poena. idemo sad. Idemo legendo do kraja.

Goran stavio rucnik na glavu, Mico ne zna sto da kaze. 

"Ovo je nemoguce".
Cujem kaze glavni sudac "Ivanisevic leades eight games to seven.
"Ljudi moji, Goran servira za wimbledonsku pobjedu"
I onda najtezi gem karijere.
Drugi servis Gorana dobar, return ide van, no Goran igra voley i ode u out! 015.
Kod 015 prva serva usla, return visoko pod nebo, no blizu linije...nasa legenda vice "pusti, pusti!"...ma cuje te Goran ne boj se Mico...
1515. A onda dupla. Ej gledam taj mec, publika svaki poen vice kao da je netko dobio oskara. Delirij.
Kod 1530 kljucan poen meca. Prva out. Drugi servis prvo prasica i padne u polje.
A onda Goran odigra drugu servis as. Kroz sredinu. Pogodi kut servis polja. Digne se krec.
A Mico kaze "Samo Goran...nitko drugi to ne moze"
3030. A onda as. 4030. Prva mec lopta. Goran gleda gore, moli se...Dupla za 4040.
I to kakva dupla. Druga serva jedno pola metra vani. Ne da je igrao rukom, nego je servirao valjda nogom.
Kod 4040 servis winner. I to usko prosao return uz Gorana i padne vani. Pfuuuu...kaze Mico...suti. Moli se i on kao i svi mi. AD40 - i opet dupla. Treca u gemu. Druga ne mec loptu.
4040 - Goran je necuveno hrabar kaze Mico. Return opet uski uski uz liniju. Sreca nije na Rafterovoj strani.
Ovakav scenarij finala tj. ovog gema mislim da nije niti sam Alfred Hitchock mogao napisati.
Ide return u out, a Mico kaze "vani vani!!!!" Treca mec lopta.
Dobar return i poluvoley, a onda igra Rafter ponovo lob kao iz snova. Opet 4040.
Goran preko 2 servisa, return u mrezu. 4. mec lopta. Kamere prikazu Pilica, on smiruje rukom...a Mico "mir mir...bravo..bravo..samo mir"...
Prva servis out desno za dlaku....drugi servis kroz sredinu, return u mrezu.......
"toooooooooooooo"......uzivajte, gledajte, placite, skacite....Goran Ivanisevic je pobjednik Wimbledona.....
u taj momenat sam se spustio na koljena, poceo sam plakati, digao sam ruke u zrak, ustao se, otisao na balkon i vriskao. Zove me rodak 2 minute kasnije iz Zagreba, kaze ovdje se puca.
..Goran ide placuci prema ocu i svojoj ekipi...a Mico kaze" Bravo....nemojte.......(drhtavim glasom)...nemojte se stidjeti zaplakati"...
ma placemo svi mi Mico, ne samo ti. Svi mi....
"ovo je Goran cekao od kada je poceo....:" - hvala ti Gorane..

I onda kada je bio govor, prevod necu pisati, jer ga nisam razumio...Mico je prevadao valjda svaku 5. rijec..
i onda onaj kraj "one more thing... 1993.....i would like to dedicate this victory to friend of mine...1993..he died in a car accidante, he was the best european basketball player, he played in the NBA, his name was Drazen Petrovic and this one is for you man, if you see me, rest in peace and thank you very much.....

Docek u Splitu fenomenalan. Neki su rekli da nisu dosli samo bolesni i oni koji leze na Lovrincu.
Goran ima na sebi majcu Drazena. Gledam slike na internetu, suze mi oci, ovaj dan smo cekali punih 14-15 godina.
Koje su to emocije bile, Goran se skida do gaca, skace sa rive u more, sa njim jos 100-tine drugih.
Ma ludnica u gradu. Mislim da smo osvojili SP u nogometu, da ne bi ovako bilo.
Ipak je Goran - genijalac. 
Tu vecer na doceku Gorana u Splitu bio kod frenda,
zove me bratic iz Zagreba na mobitel, kaze pali sine CNN. Upalim CNN, a ono baklja gori,
mislim ovo su nasi, ne kuzim da je ovo Zec na rivi. Ono - samo slika, bez komentara.
Steta sto to nisam snimio, tko ce znati da ce CNN-a prenositi ovaj docek....e davno je to bilo ekipa...davno....

Naježija sam se. Uf, to su bile emocije. I meni je goran uzeja dva života. Koliko puta smo prije wimbledona govorili ovo bi mogla biti njegova godina. Sićam se da sam polufinale protiv henmana komentira na plaži s frendom prateći livescore. A finale tek. Kad je izjednačija rafter na 2-2 u setovima, mora sam izletiti iz kuće i prošetati uz more da dođem sebi. Vraćam se nakon dvadeset minuta u nadi da još traje meč, da ga nije australac pregazija, taman na onu dramu. Mićo plače, ja plačem. Nebrojeno puta sam kasnije na tv gledao snimku. ono je stvarno bilo nešto posebno