Za Alcaraza odmah na prvu vidiš da je atleta, vrhunski sportaš. Sinnera da sretneš u gradu i ne znaš tko je, mislio bi da veze sa sportom nema. Čovjek ponekad djeluje kao da hodati ne zna.

Između njih stvarno odlučuju nijanse, obojica su vrhunski. Rekao bih da Alcaraz možda ima u sebi zrno više. Kad bi, hipotetski, oba igrala svoj najbolji tenis, mislim da bi Alcaraz tijesno pobijedio. No, Sinner je konstantniji, imaš osjećaj da on uvijek igra blizu maksimuma, dok Alcaraz oscilira. Čini mi se da on još uvijek nije do kraja posložen, malo je zaigran, ponekad zna igrati nerezonske udarce. Sinner je kao stroj, kod njega nema iskakanja.

Jedna stvar može biti zabrinjavajuća za Alcaraza. Koliko god bili izjednačeni, činjenica je kako je on jučer zapravo glatko izgubio, a tako je 'trebalo' biti i u Parizu. Na kraju je ispao epski meč, no samo 'slučajno'. Dvaput u mjesec dana Sinner je bio dominantan. I to na nominalno njegovim lošijim podlogama.

Sad se tek vidi koliko smo mi ponekad nostalgični i koliko se vežemo za igrače naše generacije. Kad su Federer, Nadal i Đoković bili na odlasku, smatralo se kako tenis dugo neće imati takve igrače, a evo Đoković još igra, Federer i Nadal su još svježi umirovljanici, i već smo dobili jedno ovakvo rivalstvo. Kako se danas stvari brzo mijenjaju…