Ovo smo raspravili milijun puta i vraćati se je besmisleno. 
Ali, ponovit ću: jednako je vrijedan Federerov RG, kao i Nadalov Wimbledon (doduše Nadal ima 2 Wimbledona), sad ćemo opet floskule koristiti kako pobjeđuješ najbolje da bi osvojio GS i kako je Federer pobjedio upravo onoga tko je pobjedio Nadala bla bla bla... Jer doista bi se otvorila Pandorina kutija tvrdnjom kako nema ni Nadalov USO težinu jer ga nije osvojio pored Federera, dapače, u to vrijeme nije mogao ni prismrdjeti finalu.

Ista je stvar i sada, a posebice jer je Nadal padao u Wimbledonu, pa ionako nema potrebe "dodavati težinu" nastupu u finalu ili eventualnom osvajanju. 

U finalu igraju najbolji, najspremniji itd. Nadal to nije bio na RG 2009., niti je na ovogodišnjem Wimbledonu i tko god da ga osvoji sutra, to će učiniti tako da je pobjedio najboljeg od ostatka.

Pa to radi cijelu svoju karijeru, a najbolji u tome je bio u razdoblju od 2004. godine do 2007. godine kada je i skupio više od pola svojih Grand Slam naslova, a onda u idućih 6 godina samo 5, baš čudno. Naravno da se svakome tu i tamo otvori ždrijeb, nekome manje, nekome više, ali Federeru je bio otvoren 4 godine nepostojanjem iole konkurentnih i odlično ga je iskoristio, svaka mu čast.
I ovaj turnir kao da preslikava to zlatno doba, zato sam sarkastično i komentirao da još jedino fale Dimitrov ili Čilić u finalu pa da deja vu bude potpun. Naravno da nije on "kriv" za to, iskoristio je ponuđeno, da nije bilo njega to bi napravio netko drugi. Federer je vrhunski igrač, ali nikako za 18 Grand Slam naslova (realno između 8 i 12), još manje za epitet najvećega ikada. Za neke druge apsolutne pridjeve jest.

 

To je tvoje subjektivno mišljenje, jednako kao što ja mogu argumentirano tvrditi da je konkurencija bila dobra, ali je on bio toliko bolji od konkurencije da je s takvom lakoćom pobjeđivao (kao nikada nitko) i da je osvojio točno onoliko koliko je i trebao (trebao je i više) i koliko je zaslužio.
Opet, s druge strane, govoriti u zadnjih 4-5 godina o nekoj sjajnoj konkurenciji je smiješno, 3 tenisača se izmjenjuju (od kojih jedan ima preko 30) i eventualno tu uleti Murray i to je to. Konkurencija je danas sprdnja, evo sa dizanjem Raonića, Dimitrova, Nishikorija, Gulbisa, možda i Čilića se nagovještavaju bolja vremena, ali hoće li od toga nešto biti ili neće. Ostaje za vidjeti...

Federer je imao daleko lakši put do naslova od Đokovića (najteži put svih vremena) i Nadala.

STATISTIKA KOJA MJERI TEŽINU PUTA DO NASLOVA NA TURNIRU IZ GS-SERIJE!

 

Za susrete s igračima plasiranim iznad 50. mjesta ATP-ove ljestvice dobiva se 0 bodova, 1 poen za one između 33. i 50. mjesta, 2 poena za one između 17. i 32. mjesta, 3 poena za igrače između 9. i 16. mjesta, 5 poena za plasirane između  5. i 8. mjesta, 7 bodova za susret s 3. i 4. na svijetu, 10 bodova za okršaj s 1. i 2. na ATP-ovoj ljestvici.

 

Najviše se na putu do naslova namučio Stich 1991. kada je u polufinalu pobijedio Edberga (1. nositelja) i potom Beckera (2.).

 

AO

 

1) Wilander (1988) 28

2) Wawrinka (2014) 27

3) Đoković (2011) 25

4) Đoković (2013) 22

4) Đoković (2012) 22

5) Agassi (2000) 22

 

Roland Garros

1) Wilander (1985) 26

1) Lendl (1984) 26

3) Nadal (2013) 24

3) Wilander (1982) 24

5) Nadal (2008) 23

5) Nadal (2006) 23

5) Bruguera (1993) 23

5) Courier (1991) 23

 

Wimbledon

1) Stich (1991) 31

2) Borg (1977) 25

3) Federer (2005) 23

3) Edberg (1990) 23

5) Federer (2012) 22

5) Cash (1987) 22

 

UO

1) Edberg (1992) 24

2) Murray (2012) 23

2) Del Potro (2009) 23

2) Sampras (1990) 23

2) Connors (1976) 23

2) Orantes (1975) 23

 

 

ĐOKOVIĆ U PROSJEKU  IMAO NAJTEŽI PUT DO NASLOVA!

 

Prosjek u bodovima (u konkurenciji igrači koji su osvojili barem tri trofeja na dvjema različitim podlogama, a uspoređivali su se rezultati od 1974. godine).

 

1.Đoković 22.0

2. Nadal 19.9

3. Wilander 18.6

4. Courier 17.7

5. Edberg 16.7

5. Lendl 16.7

7. McEnroe 16.4

8. Becker 16.2

9. Federer 16.0

10. Connors 14.4

 

 

Dakle, Novak Đoković morao je proliti najviše znoja na putu do osvajanja naslova. Nadal se također mučio, ali ne i Federer koji zauzima tek 9. mjesto. Među prvih deset nema Samprasa i Agassija.

 

 

Svim srcem uz Fedju...onaj ko ne zeli da Maestro osvoji 8. Wimblic jednostavno ne voli tenis...danas uz Petru...mi livaci se moramo drzat skupa...malo nas je, al nas ima )))

Dakle, svi koji su igrali s Goranom Wimbledon 2001. godine su dobili "0 bodova" i imali užasno lagan ždrijeb...

Samo jedan od MILIJUN primjera koliko su ovakve i slične ljestvice besmislene. Jer ne pokazuju ništa, ali na kraju dana, nebitno je tko je imao kakav ždrijeb. Ako želiš biti najbolji pobjeđuješ najbolje. Tako se govorilo da Nadal ima užasno težak ždrijeb na RG ove godine, pa se sve putem počistilo i imao je šetnju do finala (izuzev Ferrera, koji mu je ionako mušterija). Još bi se trebao netko ispričavati jer je pobjedio tek 10. tenisača svijeta u polufinalu, a ne 1. ili 2. 

Shvatite da se piše samo tko je osvojio što i kada, te eventualno koga je pobjedio u finalu, a sve ostalo su trivijalnosti...

A sad svi uz Genie 

Ja isto vrlo često primjenjujem to pravilo, ali ipak postoje određene iznimke