Kad žene dobiju više od muškaraca, "problem" je drugi
S rekordnom cijenom od 4,4 milijuna dolara, Ashleigh Barty u Shenzhenu odnio je dom s najvišim Jackpot-om u povijesti tenisa pobjedom na turniru koji je bio sve samo ne transcendentalni
Sezona koju je upravo završio Ashleigh Barty treba definirati: prva pobjeda na Premier Mandator turniru, prva Slam titula, prvo mjesto na ljestvici, prvi naslov na finalu, prvo finale Fed Cupa s Australijom. A s osvojenih 11,307,587 dolara u 2019. godini, zasigurno izlazi lijep okvir za sadržavanje svega. Početkom studenog, u stvari, Barty je pobijedio u finalu i podigao trofej "Maestra" u nebo, zajedno s čekom za 4.420.000 dolara, najvišu nagradu ikad dodijeljenu pobjedniku turnira, uključujući muški tenis. Ova nevjerojatna brojka natjerala ju je da skoči u glavu i na rang listi sezonskih kolekcija, koja je zaključila ispred Simone Halep sa 6.962.442 dolara.
Usporedbom s prošlom godinom primjećuje se da je na vrhu liste najbogatijih u 2018. godini bio upravo Rumun s 7 409 524 dolara, dok je Ash bio jedanaesti s 2.823.371 dolara od čega je gotovo milijun osvojio dvostruko. Zid sezonskih 10 milijuna nadmašili su i 2016. i 2015., odnosno Angelique Kerber i Serena Williams, dok da biste pronašli tenisačicu koja je u sezoni zaradila više od Bartyja, morate se vratiti u 2013., godinu Grande Slam se dotaknuo Serene koja se morala 'podmiriti' za 12,385,572 dolara (tko zna koji bi dio te svote odustala da bi igrala finale US Opena te godine).
SHENZHEN: DEPRESIJA? - Kao što je već spomenuto, većina plijena koji je osvojio Barty dolazi s finala u Shenzhenu, za koji su se 2019. godine po prvi put osporavali u Kini nakon petogodišnjeg razdoblja u Singapuru i očito su nadmašili nadoknade obećane odgovarajućim muškim turnirom. U stvari, londonsko finale nudi neporaženom prvaku nagradni fond u iznosu od 2.871.000 dolara, iako se takva događaj nije dogodila u ovom izdanju: pobjednik Stefanos Tsitsipas, kojeg je u rundi okršao Nadal, donio je kući, uz puno samopouzdanja za sljedeće sezone 2,6 milijuna dolara. Finalist Dominic Thiem osvojio je otprilike pola, 1.302.000 dolara, što je znatno niža vrijednost od one koju je kući donijela finalistica iz Shenzena, Elina Svitolina: 2.400.000 dolara.
Što se turnira tiče u cijelosti, oni su očito najbogatiji Slamovi, a među njima je Australian Open koji je ove godine pobjedniku i pobjedniku dodijelio 4,1 milijun dolara, slijedi US Open sa 3,85 milijuna i oko tri milijuna Wimbledona. Zatvara se, više samostojeći, Roland Garros s 2.300.000 eura.
Broj Shenzhena je stoga vrlo visok za jednotjedni turnir, pogotovo ako uzmemo u obzir da su igre koje je igrao Australijanac bile samo pet - tri runde više polufinalnih i finalnih - ali razina protivnika nije mogla biti veća , barem na papiru. Finale su zapravo rezervirane za najboljih osam na ljestvici, ali na turniru je bilo poraza Naomi Osake i Biance Andreescu, koje su ostavile prostora za Kiki Bertens i Sofiju Kenin koji su se također vratili kući s rukama ništa drugo nego isprazniti. Nizozemac je porazom i pobjedom (desno na Bartyju) zaradio 515.000 dolara (jednu osminu njegove sezonske zarade!), Dok je mladi Amerikanac nakon poraza sa Svitolinom dobio 165.000 dolara kao naknadu za sudjelovanje.
FENOMEN AZIJE - Namjera WTA da prihvati azijsko tržište sa sve većom naklonošću traje već nekoliko godina, a možda je i sam nedostatak privlačnosti Finala posljednjih godina potaknuo organizatore na takav izbor. Pokušaji tenisača s tako velikim Jackpotovima ne čine se lošom idejom, pogledajte samo što se dogodilo u Davis Cupu ove godine: uprkos nesigurnostima oko novog formata, popis sudionika iz ovog razloga još uvijek je visok. Predstojeća izdanja Finala u Shenzhenu reći će nam koliko će skoro nerazmjerno povećanje nagrada odgovarati povećanju kvalitete tenisa, ove godine kažnjavanom izborom vrlo teške površine za savladavanje. Također treba dodati da su tijekom tog tjedna igrači pozvani da učine više promotivnog posla nego ostali događaji, jer su oni u gospodarskom pogledu referentni turnir za WTA.
U svakom slučaju, povećanje plaća je raširena pojava u svim sportovima, i to ne samo u tenisu, gdje se Slalomi svake godine vesele jedni drugima zbog povećanja ukupnog nagradnog novca, ali u ovom slučaju daljnjeg elementa analize - što je u prošlosti stvorilo dosta rasprava - to je jednaka novčana nagrada između muškaraca i žena. U tenisu su se mnogi igrači borili u tom smjeru, počevši od pionira Billieja Jean Kinga, osnivača WTA-e; posljednjih godina posebno pamtimo glasove Serene Williams i Johanne Konta. Među muškarcima mišljenje nije homogeno: očigledno sa strane Andyja Murraya, nijansiranije pozicije, primjerice Nadala i Đokovića, koji su se 2016. godine izrazio na ne baš jasan način i kontroverze su bile trenutne. Tema je očito vruća i čini se da se sve vrti oko izjave "isti se rad mora nagraditi istim novcem", no problem leži u činjenici da nije uvijek moguće kvantificirati "posao" učinjen tijekom teniske utakmice.
Sve postaje jasnije ako uzmete u obzir činjenicu da su turniri podijeljeni u kategorije i prema njima se dodjeljuje nagradni fond. Na primjer, tenisač može pobijediti u pet utakmica i odnijeti kući turnir sa 500 bodova, ali s istim brojem igara možete čak osvojiti i 250; ovdje ista količina posla, barem na izgled, vodi u drugačiju "kolekciju". Ako uzmemo u obzir činjenicu da su ATP i WTA dvije različite i odvojene asocijacije, iako su u posljednje vrijeme neuobičajeni pokušaji da im se pristupi, to problematiku čini još složenijom. Tema koja se ponavlja ciklično tijekom kombiniranih turnira, a još više kada kombinirani nije simetričan kao u Slamovima, u Indian Wellsu, Miamiju i Madridu.
Na nedavnom turniru u Moskvi, razlika u nagradnom fondu u korist žena u potpunosti je opravdana činjenicom da turnir spada u Premier kategoriju za WTA, dok je samo 250 za muškarce. U Rimu se događa suprotno, budući da je muški turnir 1000 - sa oko milijun dobitnika - a ženski jedan Premier 5 - s nešto više od pola milijuna pobjednika. Ukratko, nejednakost nagradnog novca u nekim je slučajevima opravdana logikom kojom se turniri razvrstavaju, gdje kombinirani koji kombiniraju "blizance" turnire sada nude savršen paritet nagradnog novca.
Prvaci Federer i Muguruza, Wimbledon 2017.: obojica su osvojila 2.200.000 funti
Što se tiče gotovo zastrašujuće brojke koju je osvojio Barty, a ne isticati nesrazmjer uspoređujući turnir s muškim kolegom, čini se ispravnim razmišljati o kvaliteti samog turnira koji se odvija na kraju sezone s tenisačima isprobanim desetomjesečnim naporom i upitnim kontekstom s gledišta atmosfere i javnosti. U tom smislu, čini se pretjeranim da pobjednik Finala treba imati više od novca koji je Osaka osvojio na kraju Australian Opena, što samo po sebi ima drugu povijest i ugled, a osim toga odvija se u sedam sastanaka u kojima jedan mora imati razlog svježih protivnika koji odmaraju i van sezone. Dati malo hrane za razmišljanje, teško je vjerovati da bi s istom "ozljedom" Osaka i Andreescu s istom lakoćom donijeli odluku da napuste Australian Open. U Shenzhenu su to učinili gotovo bez treptaja, usprkos - u stvari - ogromnim mogućnostima dobitka.
Sigurno nije kriv Barty, koji je prekrasnu sezonu okrunio još jednim sjajnim trofejem. Kao divertsement, ako je Australijanac strastven prema automobilima, pomoću te brojke možemo nabaviti dva primjera Lamborghinija FKP37 Sian - posljednjeg modela bolonjskog proizvođača automobila, prvog s hibridnim motorom - dok ostaje na ekološkoj temi s istom figurom možete kupiti najmanje 110 automobila marke Tesla Model 3.
