Vlastiti tekst najave ovog prvenstva kroz prizmu naše reprezentacije (portal Tribina.hr):

Ne tako davno svjedočili smo vremenima kada smo na plivačka natjecanja odlazili s punim arsenalom, a svojim su nas rezultatima veselili Draganja, Jovanović, Kožulj i drugi. Sada te starije generacije nema, još se jedino Jovanović drži koliko-toliko pri vrhu, smjena generacija trenutno je na snazi. Hrvatsko plivanje od samog je svojeg početka bilo nekako trulo, vukli su se krivi potezi, u Savezu su sjedili podobni, a ne sposobni ljudi, hrvatsko plivanje oduvijek je bilo potpuni odraz stanja naše države i našeg društva. Kako nam država tone, tako nam je tonulo i plivanje. U cijeloj toj priči nismo se uspjevali oslanjati samo na individualna rješenja (ili kako se često u posljednje vrijeme voli reći "obiteljske projekte"), plivanje je sport koji zahtijeva uporište u sustavu, a sustav nikad nije ni postojao, sve je to dovelo do toga da su dva "obiteljska projekta" otišla plivati za Austriju...

Je li došlo novo vrijeme? Nije još, ali sve karte već se polako usmjeravaju prema Riju, tamo trebamo vratiti svoj stari sjaj. Vjerojatno niste nikad čuli za mladu plivačicu Janu Vranić, ona je vanserijski talent i posjeduje koordinaciju koja se rijetko viđa. Na jednom mitingu u Sarajevu skoro je pobijedila Sanju Jovanović na 50 metara slobodno. No, kod mladih nikad ne znate. Trenutno se može reći da je talent, sve ostalo tek ćemo vidjeti. Ključno je ne izgubiti se na prijelazu iz juniora u seniore. Takvo što često volimo naglašavati, posebno u tenisu, ali jednom je naša tenisačica Ana Konjuh rekla kako se općenito pretjerano zamaramo s tim prijelazom u seniorske vode i kako je manje-više sve u glavi. Osim Jane, imamo još nekoliko dobrih juniora, prije svih treba spomenuti Mihaela Vukića (prvo sam napisao "Jukića") i ako ćemo se o njima brinuti, ne trebamo strahovati za budućnost hrvatskog plivanja. Europsko prvenstvo u plivanju za "klasične" plivače počinje u ponedjeljak, mjesto održavanja je Berlin. Naša ekspedicija broji tri plivačice (Jovanović, Radić, Samardžić) i šest plivača (Todorović, Levaj, Krce, Sever, Kolonić i Stojkovski). Saemundssona nema jer je na Olimpijskim Igrama Mladih u Nanjingu. Od imena poznatih široj javnosti tu su tek Sanja Jovanović i Mario Todorović, ali mali dublji, stručniji pogled na ostatak kadra baca jednu drugu sjenu. Hrvatska muška 4x50 metara štafeta na zadnjem se Europskom prvenstvu u malim bazenima plasirala u finale, a sastav joj je bio Todorović, Levaj, Stojkovski i Sever. Sve njih imamo i u Berlinu i možemo očekivati ponavljanje sličnog rezultata. Ako možemo složiti kompetitivnu štafetu vrijednu plasmana u finale Europskog prvenstva, valjda nešto i vrijedimo. Doduše, to zadnje Europsko prvenstvo održavalo se u malim bazenima gdje su naši reprezentativci po tradiciji bolji, ali nema veze. Ana Radić! 1994. godište, članica PK Dubrava, upoznat sam s njezinim mogućnostima jer sam i sam član njezina kluba. Predsjednik kluba je u jednom intervjuu rekao kako je ona trenutno najbolja hrvatska plivačica, ja ne bih išao tako daleko, ali prva iza Sanje sigurno je. Specijalistica za prsni stil, pliva i mješovito, zadnja dva tjedna uoči Berlina odrađivala je pripreme u Rijeci i Kanadi, zasigurno veliki potencijal hrvatskog plivanja. Vlasnica hrvatskog rekorda na 200 metara mješovito, na 50 metara prsno ide 32,96 što je "samo" 6 desetinki sporije od hrvatskog rekorda kojeg je postavila Riječanka Lana Dragojević na Prvenstvu Hrvatske održanom prije tri tjedna. Ana Radić prva je plivačica u povijesti PK Dubrava s nastupom na Europskom prvenstvu. Ana za cilj ima popravljanje osobnih rezultata čemu se s pravom može nadati. Ne treniram zajedno s njom jer da je tako danas bi bio profesionalni plivač, ali s obzirom da sam u njezinom bližem okruženju, stavljam ruku "u vatru" za nju! Levaj je na zadnjem Europskom prvenstvu 100 metara slobodno otplivao za 47,9 što ga je svrstalo na listu 20 najboljih plivača Europe. Matea Samardžić državna je rekorderka na 200 leđno s vremenom  2:07:94, srušila je rekord Kim Danijele Pavlin. Mirna Jukić je prilikom jednog treninga u svojem plivačkom kampu nagovijestila novi plivački "boom" u Hrvatskoj. Nju nitko nije slijedio, nitko joj nije vjerovao, valjda ćemo sada biti pametniji...

Realno, očekivanja su dva finala koja očekujemo od Todorovića i Sanje Jovanović. 50 metara leđnim stilom najveća je šansa za finale Sanje Jovanović. Njezine rezultate glupo je i nabrajati, no treba reći kako je i ona bolja u malim bazenima, a jedini rezultat u velikom bazenu vrijedan spomena je srebro na 50 metara leđno na Europskom prvenstvu prije dvije godine. Ima 27, a uskoro i 28 godina i njezino vrijeme polako istječe, pogotovo ako uzmemo u obzir da je plivanje sport koji zbog svoje brze evolucije zahtijeva iznimnu fizičku spremu i eksplozivnost. I sam Phelps je prije svoje prve mirovine rekao kako mu "ne pada na pamet plivati sa 30 godina". Mihovil Španja je iz profesionalnog plivanja otišao sa 29, a Stephanie Rice sa 26 godina. Rijetko se tko vidi sa 30 godina u natjecateljskom plivanju. I drugi sportovi su naporni, ali Kostelić sa 33 godine i dalje skija, Šimunić igra nogomet i sa 36, a što tek reći o Vugrincu. U današnjem, modernom plivanju takvo što je nemoguće vidjeti. Za Todorovića se nikad ne zna, ostalima je cilj popravljanje osobnih rekorada (što je u većini slučajeva nedovoljno za polufinale). Ipak, od njih posebnu pažnju skrećem na Radić i Levaja iz već spomenutih razloga.

Infrastruktura je sljedeći problem hrvatskog plivanja. Nekog kvalitetnog velikog bazena izuzev onog u Rijeci nemamo i onda nije ni čudno zašto su naši plivači bolji u malim bazenima. Šalata je čak i solidno rješenje, ali ona je otvoreno plivalište što znači da je njezino korištenje ograničeno na nekoliko mjeseci u godini. Bazen na zagrebačkim Sveticama već je odavno trebao biti završen, pričalo se nešto i o bazenu na zagrebačkoj Klaki. Nema se gdje trenirati i rezultati su samo odraz svega. No, infrastruktura je problem cjeloukupnog sporta u Hrvatskoj i ona je i odraz lošeg gospodarskog stanja države. Hrvatsko plivanje već dugo stoji u mjestu, hrvatsko plivanje opterećeno je prošlošću. Uskoro će i Svjetsko prvenstvo u košarci, sjećam se jednog Repešinog time-out-a prilikom kojeg je rekao Markoti: "Ti se stalno vraćaš na prethodni napad, pusti to, i idi naprijed. Istrči, blokiraj, napravi sprint. Ako to ne možeš, nisi za ozbiljnu košarku!" Takvo je i naše plivanje, stalno je u prošlosti, još uvijek je zarobljeno zlim duhovima te iste prošlosti, ali vrijeme se ne može vratiti, greške se ne mogu izbrisati, jedino rješenje je ići prema naprijed. 26.srpnja ove godine Lana Dragojević srušila je u disciplini 50 metara prsno apsolutni rekord Hrvatske s vremenom 32.36 (780 FINA bodova). Rekord je bio star 14 godina, a postavila ga je Mirna Jukić tada kao mlađa juniroka. Vjerujem kako je to simbolički označilo kraj "hrvatskog plivanja u sjeni Jukića." Mirna Jukić radi sa mlađim kategorijama u svojem kampu i sigurno će dio svog znanja preseliti na njih. Rezultati nje i njezina brata ljudima u hrvatskom plivanju trebaju biti putokaz, a ne teret. Ako će tako zaista i biti, nema razloga da se hrvatsko plivanje ne vrati na stare staze slave..