SLOBODNA DALMACIJA 19.5.2005.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050519/sport03.asp Najsretniji čovjek nakon ove utakmice, uz same jugaše, trebao bi biti upravo onaj koji najviše podiže tenzije, Perica Bukić, jer bez obzira što je direktor Mladosti upravo njega kao još uvijek predsjednika HVS-a trebalo bi veseliti što Gruž nije mogao primiti sve zainteresirane za utakmicu, što se navijalo. Nasuprot tome Bukić govori kako će se založiti "da se ovakvo što ne ponovi". Možda je bio sretniji dok je vaterpolo u ovom nelogičnom sustavu natjecanja gledalo po tridesetak ljudi ili je možda bio samo mirniji, žaleći za vremenima od prije desetak godina kada je jedino Mladost imala dovoljno novca i na osnovu toga gotovo nedodirljivu momčad.
U duhu vremena kada je Mladost u mnogim pogledima bila nedodirljiva Bukić čak eto niti ne pomišlja da se ispriča jugašima što im nije kao predsjednik saveza čestitao na zasluženoj pobjedi, već naprotiv ima snage i obraza kazati kako mu nije žao što je napustio utakmicu. Žalosno je to za hrvatski vaterpolo.
Jug kao Zadar, Bjelovar...
Vaterpolo se na velika vrata vratio u žižu zbivanja. Natjecanje, koje je još jučer bilo duboko u sjeni košarke, nogometa i rukometa, te čije su utakmice u pravilu "krasile" (polu)prazne tribine, kulminiralo je malom "televizijskom ludnicom". Gledatelji su se brojili na tisuće u pet "hičkokovskih" utakmica ne samo u tradicionalno napaljenom Gružu već i, do jučer, indiferentnom Zagrebu.
Zašto, neovisno o iskrenim čestitkama Perici Bukiću i Ozrenu Bonačiću za silnu preobrazbu Mladosti pri kraju sezone, zaklete hrvatske prijatelje sporta posebno raduje trijumf Dubrovčana!? Zato što je to priznanje tradiciji, koja se broji desetljećima, da ne kažemo stoljećima, te još više zbog toga što "gospari" uporno i uspješno hrane hrvatski vaterpolo svojom djecom: Marom, Nikšom, Lukom i drugim imenima, karakterističnim za Stradun. Samo trolist Volarević - Smodlaka - Komadina, uz napomenu da prva dvojica već "pripitomljeni gospari", ne ide po krsni list u dubrovački matični ured. Jug je nepresušna kolijevka hrvatskog sporta, kao što su Zadrani u košarci ili jučer Bjelovarčani u rukometu. Ono, što je obećavala Šibenka, a čemu se približava i rukometni Metković.
Raduje što uz slavno ime Juga stoji i CO (Croatia osiguranje), što su velike državne tvrtke napokon odlučile sponzorski pomoći i klubove u manjim hrvatskim gradovima. Ne samo (mahom) u Zagrebu i (ponekad) u Splitu. Tu formulu valja nastaviti iz "mali milijun razloga". Ne samo zbog Juga, Zadra, Šibenke, Metkovića , Jadrana i Mornara, već i zbog vaterpolista Mladosti, rukometaša Zagreba... Pa, otkud će se regrutirati novi prvotimci na Savi ili u Domu sportova, ako Dalmatinci posrnu!? Od svih izvješenih ili izvikanih parola u Gružu najneukusnija je bila ona "Gazi, gazi purgere..." Jer, "purgeri" su po kapici bili Šibenčani Perčinić, Vrbičić i Komadina, Splićani Đogaš, Oreb, Primorac, Milaković, Kačić i Koljanin, Dubrovčanin Vranješ...
