Kad se analizira Tucak i njegov učinak na klupi, treba na umu imati dvije činjenice. Prvo, natjecanja u vaterpolu su često, svake godine jedno, nekad i dva, tako da imaš puno više prilika za nešto osvojiti. Drugo, mi u vaterpolu spadamo u krug favorita za medalje, a konkurencija nije velika kao u nekim drugim sportovima, tako da osvojena medalja nije neki podvig. Uspjeh da, ali ne doseg za pamćenje. Kao, primjerice, u nogometu.
Uzevši sve to u obzir, ja bih rekao kako je Tucak uspješan izbornik. Imao je i podbačaja, ali ipak ima i dosta osvojenih medalja. Međutim, čini mi se kako je došlo vrijeme za rastanak. Ne kao kazna za ovo ispadanje, nego kao nekakav novi početak. Dugo je već stvarno na klupi, imao je nekoliko ciklusa i mislim kako je sad pravi trenutak za neko novo lice. Čudi me kako i sam to ne osjeća. Čak bih rekao da je već bilo trenutaka kad je mogao otići.
Meni se čini kako je on sad ušao u onu fazu nekakvog inata, što se vidi i po njegovim istupima. U ranijoj fazi izborničke karijere bio je puno mirniji i staloženiji, dok u posljednje vrijeme malo-malo ulazi u nekakve sukobe. Činjenica je kako su mediji takvi kakvi jesu i da su kritike na njegov račun često neopravdane, nekad i otrovne, ali to su stvari s kojima se na toj funkciji moraš nositi. Jer u takvim bitkama nikad ne možeš pobijediti. On sad kao da iz inata želi nešto dokazati svima koji ga ne poštuju. Nekad me u svojim nastupima podsjeća na Dalića.
U svakom slučaju, uspjehe je ostvario, zaslužio je palac gore za svoj mandat, ali ja mislim kako je vrijeme za nekog drugog. Ovo je dobar trenutak, jer ima još dosta do OI.