Povijest pamti brojne profesionalne sportaše koji su se nakon službenog umirovljenja vraćali na borilišta u zrelim godinama. Međutim, sve njih je ovog ljeta nadmašio Perica Bukić, zaigravši za »Mladost« u kvalifikacijama Eurolige i prvom kolu Jadranske lige. Naime, on se aktivno vratio u bazen tri godine nakon što je primljen u Međunarodnu kuću slavnih za vodene sportove. Nešto takvo nije napravio nitko u povijesti.
Da ne bi bilo zabune, u startu treba istaknuti da Bukića nije vodila želja za oživljanjem dana slave ili egzibicionizam. Jednostavno, radilo se o pružanju ruke klubu u trenucima kada je to bilo najpotrebnije.
– Shvaćam da je medijima zanimljiv moj povratak u vaterpolo nakon deset godina. Međutim, mislim da se s time pretjeruje. Ta priča je prenaglašena – kaže Bukić, koji u vlasništvu ima dva olimpijska zlata (Los Angeles 1984. i Seoul 1988.) i srebro (Atlanta 1996.).
Možete li objasniti okolnosti koje su dovele do toga da zaigrate za »Mladost« u 46. godini života?
– Već neko vrijeme treniram s našim juniorima. Meni je to dobra rekreacija, a i njima je zanimljivo. Na početku sezone imali smo petoricu igrača na pripremama U-18 reprezentacije, trojicu na pripremama U-20 reprezentacije i dvojicu ozlijeđenih igrača. Pojavila se ideja da popunim momčad i pomognem koliko mogu. Zbog toga sam nastupio na kvalifikacijama Eurolige u Marseilleu i u prvom kolu Jadranske lige.
Druge obveze
Hoćete li i dalje igrati?
– To mi nikada nije bila namjera. Mislim da bi to bilo pretenciozno s moje strane. Kao prvo, ozbiljno bavljenje vaterpolom u mojim godinama zahtijevalo bi pet-šest sati u bazenu svakoga dana, a ja imam i druge obveze u životu. Kao drugo, moj jedini motiv je razvoj hrvatskog vaterpola. Želim raditi s mladim igračima i pomoći im da brže stasaju. Smatram da bi mediji trebali posvetiti vrijeme toj djeci koja svaki dan naporno rade, a ne mom privremenom povratku u bazen. Bio mi je užitak vratiti se i igrati sa svjetskim igračima Vanjom Udovičićem, Igorom Hinićem, Josipom Pavićem i Cosminom Raduom. No, to je sve. Sada bi pažnju trebalo posvetiti momcima koji su budućnost hrvatskog vaterpola. Na primjer, naša U-20 reprezentacija osvojila je naslov europskoga prvaka, a medijima je to slabo prezentirano. Istu situaciju imamo i s klupskim vaterpolom.
Na što ciljate?
– »Jug«, »Primorje« i »Mladost« spadaju među pet najboljih klubova na svijetu, a mediji tome ne poklanjaju previše pažnje. Hrvatski vaterpolo ima zavidnu kvalitetu i zaslužuje bolji tretman. Osim toga, u ovom sportu nema nikakvih afera ni sličnih stvari koje možemo vidjeti na drugim mjestima. Zbog toga ovim putem apeliram da se hrvatskom vaterpolu da veći značaj.
Hrvatski triptih
Spomenuli ste »Jug«, »Primorje« i »Mladost« Usuđujete li se prognozirati rasplet borbe za domaće trofeje?
– To bi bilo jako teško i nezahvalno. Mislim da je »Jug« za nijansu ispred »Primorja« i »Mladosti«. Njihova momčad dugo je na okupu, a osamdeset posto igrača dolazi im iz Dubrovnika. Mislim da je to strašna stvar za svaku momčad. »Primorje« se ove godine značajno pojačalo, ali pitanje je koliko će im vremena trebati za uigravanje. Siguran sam da će biti iznimno neugodan suparnik za svakoga ako brzo pohvataju sve konce. Što se tiče »Mladosti«, tu sam malo emotivan, a samim time i subjektivan. Momčad je pomlađena, ali okosnicu čine iskusni igrači. U ovom trenutku »Jug« i »Primorje« su u prvom planu, ali »Mladost« ni slučajno ne treba unaprijed otpisati.
Može li neki od tih klubova konkurirati »Pro Reccu« u Euroligi?
– Ta tema je uvijek zanimljiva. »Pro Recco« je reprezentacija svijeta, ali u zadnje tri godine ima samo jedan naslov europskog prvaka. Znači, ni oni nisu nedodirljivi. Mislim da bi im »Jug« mogao kvalitetno parirati. Gledajući individualnu kvalitetu, ni »Primorje« nije daleko od te razine. Ove sezone Euroliga bi mogla biti jako zanimljiva. Imamo »Pro Recco«, »Jug« i »Primorje«, a tu je i osjetno pojačani »Vasas«. Ne treba zaboraviti ni druge klubove bogate tradicije koji u ovom trenutku možda ne izgledaju tako dobro.
Kako vidite perspektivu hrvatskog vaterpola?
– Zlatne medalje u mlađim dobnim kategorijama predstavljaju zalog za budućnost. U HVS-u ulažemo puno napora u održavanje visoke razine kvalitete, ali sve nam je teže i teže zbog financijske situacije. Kod nas nema svađa ni sukoba, svi smo u istoj ekipi koja ima zajednički cilj. Mislim da je to jedini način koji nas može odvesti naprijed. No, ponavljam, problem je besparica. Smatram da bi sustav financiranja vrhunskog sporta u Hrvatskoj trebalo postaviti bitno drukčije. Vaterpolo je prevelika vrijednost hrvatskoga sporta da bi ga u ovim teškim vremenima prepustili snalaženju pojedinaca.
|