Hrvatska – Mađarska 9:8 (1:2, 3:1, 1:3, 2:1, 2:1)
Finale svjetskog prvenstva u vaterpolu je svim ljubiteljima ovog sporta
ponudilo ljepoticu i ujedno infrakt utakmicu između Hrvatske i
Mađarske, Barakuda i Lake konjice,
a na kraju su se na krov svijeta okitivši se zlatom popeli Vićan,
Burić, Bušlje, Vrdoljak, Kunac, Joković, Smodlaka, Đogaš, Marković,
Barać, Hinić, Bošković i Pavić predvođeni odličnim selektorom Radkom
Rudićem. Ako se zna da su Hrvati prije početka ovog prvenstva
svrstavani tek u potajne favorite i da su do vrha došli ostavljavši srce u bazenu i protiv Srbije i protiv Mađarske ne ostaje nam ništa već da Barakudama čestitamo na osvojenom zlatu.
I dok su hrvatski vaterpolisti iz ovog finala izašli sa prvom zlatnom
medaljom u svojoj istoriji, Mađari su u finale ušli kao favoriti
nadajući se da će danas osvojiti još jedno zlato u nizu. Ali da bi
Mađari nakon Montreala 2005. ponovo mogli ostati bez svjetskog zlata
pokazalo je već samo otvaranje susreta kada Samir Barać dovodi Hrvatsku
u vodstvo, a nakon vodstva Mađara od 2:1 Hrvati odlično odigravaju
drugu četvrtinu i na poluvrijeme odlaze za prednošću od 4:3. Međutim u
trećem periodu igre i Mađari pokazuju svoje adute i dolaze do vodstva
od 6:5.
Dobrom igrom Mađari otvaraju i poslednju četvrtinu, a kada dolaze do
vodstva od 7:5 mnogi su na njihovim prsima vidjeli zlatne medalje, ali
tek onda Barakude
zaista pokazuju ko su i šta su. Do kraja regularnog dijela odlični
Frano Vićan sačuvava svoju mrežu netaknutom, dok Teo Đogaš i Maro
Joković postižu pogotke i odvode utamicu u produžetke gdje sa dva gola
heroj dana pored golmana Frane Vićana postaje i Pavo Marković donijevši
svojoj reprezentaciji konačnu pobjedu od 9:8 i prvo svjetsko zlato koje
će u Hrvatskoj sijati najmanje dvije godine.
Španjolska – Srbija 18:17 (2:1, 1:1, 3:4, 2:2, 1:1, 9:8)
Pravu dramu nam je pružio i dvoboj između vaterpolo reprezentacija
Španjolske i Srbije koje su prije finalnog meča odlučivale o tome ko će
se okititi bronzom i na taj način izboriti direktan plasman na
Olimpijske igre u Peking naredne godine. Iako su Srbi i u ovome meču
bili veliki favoriti, Španjolci su nakon 8:8 u regularnom dijelu i 9:9
u produžetcima, boljim izvođenjem peteraca slavili pobjedu rezultatom
18:17 i tako na svjetskim prvenstvima osvojili prvu medalju nakon zlata
u Fukuoki 2001. godine.
Do prvog vodstva u ovome susretu je ekipa Rafaela Aguilara došla tek
pogodkom Guillerma Moline minut prije kraja treće četvrtine kada
semafor pokazuje 6:5 za Španjolce, a sve do tog trenutka je pokazivao
ili neriješen rezultat ili minimalno vodstvo Srbije. Do novog
minimalnog vodstva od 7:6 je Srbija došla već u prvom dijelu poslednjeg
perioda igre, ali Španjolci pogotcima Ricarda Perronea i već spomenutog
Guillerma Moline dolaze do preokreta i vodstva od 8:7.
I kada su svi mislili da će konačan rezultat ovog susreta i biti 8:7 za
momce u plavim kapicama, mrežu nemoćnog Inakija Aguilara samo tri
sekunde prije kraja zatresa mladi Andrija Prlainvić. Na veliku žalost
navijača Srbije kasnije se pokazalo da ovaj pogodak neće biti vrijedan
bronzane medalje jer su nakon 9:9 u prdužetcima Španjolci bili bolji u
izvođenju peteraca, a kao tragičar ovog meča, u kome je Srbija prvi put
nakon 2000. ostala bez medalje na jednom velikom takmičenju, će ostati
upamćen mladi Filip Filipović koji je poslednjoj seriji propustio
realizirati vrlo bitan peterac. |