abedi je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:
Ne postoji balkanski, ali postoji gubitnicki mentalitet.
Neki sportasi ili ekipe ga izgrade vremenom, desava se u glavi i nema veze sa nekom realnom kvalitetom pojedinca ili ekipe.
Postoji i pobjednicki mentalitet, naravno. Mjesto radnje takodje u glavi.
Imamo hrvatske kosarkase koji vec deceniju i pol, ili vise? ne znaju prelomiti granicu od gubitnika do pobjednika... osim one jedne tekme koju su na kraju dobili "glavom" (protiv Spanjolaca kod njih doma), ali i tu su porazeni uzeli turnir a mi opet zavrsili kao i svaki put do tada i nakon toga.
A imamo rukometase koji i kad igraju lose, uzmu neku medalju.
Nebi sad poredio ova dva sporta, ionako je to vise u sluzbi zezanja, ali mogu se itekako porediti dva mentaliteta. Hrvatski vaterpolo spada pod jedan mentalitet takodje, na zalost onaj gubitnicki. Sa izuzetkom Juga, tu se slazem, u zadnjih iks godina sve sto je hrvatski vaterpolo ostvario, ostvario je uglavnom zahvaljujuci Jugovim igracima.
Vidi cijeli citat
kvaliteta je presudna za izgradnju bilo pobjedničkog bilo gubitničkg mentaliteta. kvaliteta naših košarkaša i rukometaša ne može stat u istu rečenicu i to je ključna razlika, zato su ovi pobjednici, a ovi gubitnici. rukomet ima jednog balića koji je jedan od najboljih igrača svih vremena i koji čini suigrače boljim. imamo metličića, lackovića prije zadnjih ozlijeda, džombu koji je bio najbolje desno krilo na svijetu, imamo vorija koji je ponajbolji pivot, imali smo i ranije igrače koji su osvajali naslove i s klubovima i puno vrlo dobrih igrača od goluže, valčića, itd...
a kad pogledaš košarkaše, nama su nabolji igrači planinić, ukić, tomas, vujčić i gira zadnjih godina. tomas nije mogo igrat u realu koji u to doba nije predstavljao nešto posebno u europskoj košarci, ukić isto nije mogao igrat u nba klubovima koji nisu ni za play off, giriček bi malo igro malo ne bi, evo ga već dvije godine u europi i baš i ne igra, ali ionako nije u reprezentaciji, a vujčić jedini naš igrač koji je nešto značio zadnjih godina, često nije igrao za reprezentaciju. planinić je solidan igrač koji igra u velikom cska, ali recimo prekjučer je ubacio 0 koševa.
i to je ključna razlika, kvaliteta. da su rukometaši kvalitete košarkaša ne bi ni oni osvajali medalje, kao što bi i košarkaši da imaju toliko kvalitetnih igrača kao rukometaši, siguran sam, postizali puno bolje rezultate.
Vidi cijeli citat
Nebi se bas slozio, sto se tice gotovih igraca stoji tvoja teza, ali cinjenica je da hrvatska kosarka ima jednako jak potencijal kao i rukomet, mladje dobne generacije hr. kosarke imaju jednak broj talenata (ako ne i vise, bar do sada, zadnjih godina skola rukometa u Hrvata je u ekspanziji sto ce rezultirati jos dugo godina kvalitetnog ako nista reprezentativnog rukometa) ali prelaz iz talenta u gotovog igraca, u hrvatskoj kosarci ima nepremostiv problem. Ne znam koji je, zaista, kaze se da nemamo dobru struku, pa nije bas ni da je rukometna struka koja radi sa klincima bog zna sta superkvalitetna, ali eto iz svake generacije dobijemo po nekog igraca ekstra klase. U kosarci i oni najveci talenti koji konkuriraju na svjetskom nivou, zavrse kao prosjecni igraci. Eto Ukic, Banic, Markota jos gori, Planinic, Tomas, svi su oni solidni ili cak odlicni igraci (bar na mahove) ali niti jedan ne napravi ono sto njegov talenat obecava u mladjim generacijama. Da ne govorim o totalno propalim talentima, tipa Sesara, koji su mogli biti ime u svjetkoj kosarci, a nisu ime izgradili ni u hrvatskoj kosarci.
Osobno mislim da je to do izgradjenog gubitnickog mentaliteta, mozda grijesim ali... tako izgleda.
I rukometasi su nakon Atlante potonuli, nigdje nas nije bilo, brukali se na sve strane. Pa eto vec sedam godina smo u vrhu svjetskog rukometa, iskoristili smo maksimalno individualnu kvalitetu kakvu (taj nivo kvalitete) sigurno imaju samo rukometasi sa nasih prostora (mislim na ex yu) i to ce potvrditi svaki rukometni poznavalc diljem svijeta. Nemamo mozda kolektiv kao neke druge nacije, Francuzi ili Danci recimo, ali individualno za sjest i diviti se.
Zasto to nema i hrvatska kosarka, zasto se neki skromni zadovoljavajuci rezultat ostvari tek uz neki ho-ruk navratnanos sustav kvazikolektivne igre kao pod Repesom, nemam pojma.
Sto se tice vaterpola, on je specifican po tome sto se za medalje uvijek mogu tuci tek pet-sest drzava, time su svi neuspjesi hrvatskog vaterpola jos veci. I tu smo izgradili nevjerovatan osjecaj za popusit dobijeni mec, za izgubiti nemoguce, za zajebati sve sto se zajebat moze. Zaista (zadnjih godina) tek Jug i Jugovi igaci drze hrvatski reprezentativni vaterpolo pri vrhu, na kojem mu je i mjesto.