Možda bi bilo bolje da je bilo Smaka svijeta, nekog Armageddona koji bi pokrio svu ovu tugu koja se sve češće viđa na bazenima gdje igraju olimpijski pobjednici. Od praznih tribina, nezinteresiranosti posvemašnje do katastrofalno dosadnih utakmica.
No opet, uvijek se dogodi nešto, svako toliko vremena što uzburka vode vaterpolske koje bi se mirno ljuljuškale, čak i sa željom da se ne vidi baš sve, ne piše ništa osim lijepog i poetičnog, panegirici i hvalospjevi slažu. Naravno i broje tuđe pogreške, ako treba i trun u tuđem oku dok se balvan ispred svoga ne vidi.
Jer Bože moj vaterpolo je olimpijski sport, zlatni, trofejni, pa je sve dozvoljeno osim pisanja kritika. Jer ako je i dobronamjerna, dovoljni je to izazov za dežurne (službujuće) da objasne autoru kako on zapravo nije vidio – što je vidio, ne zna pravila, ništa mu nije jasno s obzirom da postoji samo nekolicina onih koji sve znaju, te shodno tome imaju pravo i tumačiti pravila. Jer pravila nisu tu da se provode nego da se tumače.
Tako smo doživjeli da se i utakmica zaustavi, vraća vrijeme unatrag, kao da se zapravo ništa nije dogodilo. Ma što ti je četiri minute u jednom cijelom životu. Ništa, pijesak na vjetru ....
Dakle događaj koji se u subotu na poljudskom bazenu za vrijeme dvoboja OVK POŠK-a i Mladosti. je u najmanju ruku nesvakidašnji. Naime u 23. minuti domaćin je vodio 11:8, a treće četvrtina u 24. minuti okončana je tako da je na semaforu pisalo 10:8. što se dogodilo? Gdje je nestao gol domaćinima.
Vaterpolist Mladosti Marko Pavičić u 18. minuti je dobio treću osobnu pogrešku i prema svim važećim pravilima vaterpolske igre morao je napustiti igru. No to se očito nije dogodilo jer je upravo na Pavičiću napravljen prekršaj za izbačaj.
Kako je moguće da igrač koji nije smio biti u bazenu. Reagirali su "poškovci", nastala je stanka od 15 minuta, objašnjenja, prepirke sa sucima Dejanom Adžićem i Marijom Brguljanom, skidale su kapice, napuštali su domaći bazen ...
I onda kompromisno rješenje, sat je vraćen pet minuta unatrag na 18. minutu i rezultat 9:6 za OVK POŠK, poništene su sve odluke, pa tako i isključenja sa pravom zamjene "poškovaca" Mitje Travnikara i Antonija Buhe. Naizgled nitko nije oštećen jer su "poškovci" i u trenutku prekida imali tri zgoditka prednosti. No samo naizgled.
Jer ovo je teška pogreška sudaca i zapisničkog stola, što da je u 18. minuti vodila Mladost. "Žapcima" se pružila
prilika vratiti u igru nakon lošeg otvaranja susreta, zapravo su domaćini dvaput oštećeni. Igrom Pavičića i vraćanjem vremena. Sve se ovo dogodilo zbog prevelike sigurnosti i dekoncentracije.
Ne vjerujemo da je postojala neka namjera, riječ je o iskusnim sucima, međunarodnim, izvrsnom delegatu Mlađanu Prvanu, međunarodnom sucu. No pogreške se događaju kada postane presigurni. I zbog toga se onda zbivaju redikulozne situacije koje štete samom sportu.
Šale koje su se prepričavale na bazenu samo škode sportu koji se odavno "začahurio", zatvorio i postoji samo da bi postojao. Utakmice su svedene na puko odigravanje i onda se događa čitav niz pogrešaka, koje se ne smiju spominjati. Uzalud žalbe i pritužbe kada se uvije jednako rješavaju.
Banalni primjer je ranije odigrana
utakmica između Mornar Brodospasa i Šibenika. U posljednju četvrtinu ulazi pričuvni vratar Tomislav Bujas u igru i svoju kapicu broj 8 prepušta Mati Aniću i uzima "jedinicu".
To je jedinstveni slučaj nepoštivanja zapisnika utakmice, kao mjerodavnog dokumenta. Jer sudac ne mora poznavati igrače i u slučaju da se isključi igrač broj 1 kome se u zapisniku upisuje pogreška. Aniću koji je izvan igre.
Je li to materijalna povreda pravila. Jasno, ali uvijek će postojati tumačenja koja dopuštaju takvu egzibiciju, a sve bi se moglo jednostavno riješiti sa dvije crvene kapice označene brojevima 1 i 13 kako radi cijeli svijet i svi klubovi u Ligi.
Ovo je jedan banalni primjer koji traje već godinama i dok se ne dogodi situacija slična ovoj sa Pavičićem će prolaziti blagonaklono iako vaterpolo postaje jedinstveni sport u kojem za vrijeme utakmice igrač koji ulazi uzima broj igrača koji izlazi.
Zamislite da na nogometnoj, košarkaškoj, rukometnoj
utakmici igrači koji izlaze skidaju dresove daju ih igračima u igri. Je li to poštovanje zapisnika kao mjerodavnog dokumenta? Naravno nije.
Mogli bi još dosta toga pisati, ali nemamo vremena, treba otići opet do bazena, kako se stvari odvijaju za "povratkom u budućnost" možda se utakmica još
igra.
Sve je to zasjenilo odličnu igru domaćina i veliku pobjedu. Junački izvojevanu,
muški u bazenu, boljom igrom.
Prije početka dvoboja kapetan "poškovaca" Andro Franičević čestitao je Josipu Paviću na tituli najboljeg svjetskog vaterpolista.
OVK POŠK – Mladost 12:11 (2:3, 5:3, 3:2, 2:2)