Sigurno nemaju ništa manji pobjednički mentalitet od Srba i ovo se po meni može prenijeti samo na vaterpolo. O nekom luzerskom mentalitetu u rukometu je smiješno govoriti, a u košarci se radi o čistoj kvaliteti a ne o mentalitetu. Mi imamo solidnu košarkašku momčad, ali nemamo igrača koji će nas izvući iz govana minutu prije kraja (barem ne u kontinuitetu).
Kod nogometa se može primijeniti slična stvar samo ne znam kako nisu bile odlučujuće utakmice protiv Grčke (za sp 98), Bugarske za ep 2004, Belgije sp 2006, Rumunjske i Njemačke sp98 i sl. Isto ko i one gluposti da je Červar izgubio sve bitne utakmice. Samo mi nije jasno kako je četvrtfinale u Njemačkoj jako bitna, a npr. u Norveškoj nije bila?

ne bih se slozio...

rukomet je vise problem taktike i vodjenja cijelog turnira, do sad smo igrali sa 8-9 igraca sve utakmice, pa se dogodi zamor materijala...toliko kvalitetni nismo da se ne osjeti pad forme od 20-30%...a na ovom zadnjem sp je francuska jednostavno bila bolja

kosarka...tu nije bilo kvalitete, a bome ni kohezije u ekipama. Prvi pomak se dogodio u BG-u na EP-u, ali tamo su nas unakazili suci...od onda se vidi pomak u pristupu i cak pobijedjujemo neke utakmice koje su na knap (najbolji primjer je spanjolska i dostizanje -5 u zadnjoj minuti kao i uspjesna obrana zadnjeg napada spanjolaca i to na njihovom terenu!)

nogomet...nogomet je poseban sport, tu stvarno odlucuju sitnice jer nogomet doslovni svi igraju...s obzirom na broj stanovnika i cinjenicu da smo uvijek na svim prvenstvima (osim 2000.) mislim da smo u najmanju ruku jedan od najmanje pozeljnih protivnika bilo kome...svi ovi porazi su splet nesretnih okolonosti...jugoslavija - nepriznati pogodak sukera, francuska - greska bobana jer ga nije nitko upozorio na ledja, turska - nesudjen prekrasaj u sensaestercu, nisu nam dozvolili zamjenu itd...

i tu dolazimo do vaterpola...vaterpolo ima svoju konstantu vec 19 godina, a to je da smo luzeri...prokleti sramotni luzeri. Ovaj turnir je kap koja bi trebala preliti casu. U trenutku kad imamo najbolju ekipu jer su sve ostale u nekoj tranziciji, mi izgubimo na ovaj nacin protiv srbije. To je velika sramota....

Tako da ne bih rekao da nemamo pobjednicki mentalitet, ali nemamo ni gubitnicki...jednostavno je stvar kvalitete ili u najboljem slucaju nekvalitete strusnog stozera. Jedino za koga mogu reci da ima gubitnicki mentalitet su vaterpolisti...tu ima kvalitete, strucni stozer valjda ne moze biti bolji i ipak oni ne mogu osvojiti medalju. E to je pravi gubitnicki mentalitet, to je ono kad ti ne mozes dodati normalno od straha ili ne znas kak se postaviti u obrani jer se bojis da te neko ne prepliva (a upravo su nas srbi preplivali)...jadno!!!

Kada se rasturila zajednička država mislio sam da će Hrvati biti ti koji će na sportskom terenu pokazivati onu germansku upornost i samopouzdanje (ipak oni naginju ka njima), dok ćemo mi pokupiti onaj strai jugoslovenski sindrom da kad ne ide, kad protivnik vodi, da se onda raspada sistem igre i sve ide u tri lepe ...

Međutim, u praksi se ispostavilo potpuno obrnuto. Mi smo u stvari ti koji se ne predajemo i koji smo najjjači kada je najpotrebnije - u neizvesnim završnicama. I pucamo od samopouzdanja! Da li je to samopouzdanje sa pokrićem ili ne, to je druga priča. Ali samopouzdanje je osnova bilo kakvog sportskog uspeha.

Mogu da ti navedem hiljade primera, ali podsetiću na Indijanapolis 2002. godine kada smo pobedili Amere u basketu. Pazi ti tu situaciju: NBA selekcija u eliminacionoj fazi, četvrtfinalu, vodi protiv nas u završnici susreta sa 7 poena razlike.

Da je na našem mestu bila bilo koja druga ekipa, izuzev možda Španije, meč bi se završio sa 15-ak razlike za SAD (u slučaju Hrvata, verovatno negde oko 20-25 razlike). Svaka sportska logika je ukazivala na to da treba da pakujemo kofere i vratimo se u Srbiju - protiv sebe smo imali domaću reprezentaciju i to još sastavljenu od NBA igračina (igrao je i fenomenalni Redži Miler!). I još smo bili u deficitu od 7 poena.

Ali ne! Ludi Gurović uze loptu i opali par trojki, Jare pogodi sva slobodna bacanja (što se jednom Hrvatu u takvoj situaciji nikada ne bi desilo!) i - OPA! Tri prsta usred Indijanapolisa!

Prica oko Cervara je jasna, nema smisla ponavljati je, vec se o tome puno puta raspravljalo i manje vise vecina se slaze da je hrvatski rukomet osvojio jednu ili dvije medalje manje zbog Cervarovog ega. I to je najblize istini.

Unatoc tome, pa i zahvaljujuci Cervaru jer on pored losih ima i dobre strane svog trenerskog umijeca, hrvatski rukomet je ostvario i ostvaruje velike rezultate. Klinci su u par dana poredali Dance, Svede, Islandjane, dakle kompletnu cuvenu i na svijetu tradicionalno najbolju skandinavsku skolu rukometa, i svima im ocitali lekciju iz rukometa.

Nogometna reprezentacija u Hrvata je institucija, i mnogi mogu samo sa zaviscu gledati na tu ekipu. Kiks tu ili tamo, rezultati su odlicni, s obzirom na bazu igraca, s obzirom na (ne)kvalitet domace lige, s obzirom na to koliko se novaca vrti oko nogometa u nogometno najjacim drzavama a koliko u Hrvatskoj.

Vaterpolisti i kosarkasi nemaju pobjednicki mentalitet i to je cinjenica, kosarkasi jos i mogu naci alibi u nedostatku kvalitete jer nakon Drazenove smrti puno toga je u hrvatskoj kosarci otislo "na krivo", ali vaterpolisti nemaju ama bas nikakav alibi za svoje uzasno lose rezultate. Da nije bilo Melburna, cijeli njihov put od osamostaljenja na ovamo mogao bi se nazvati promasajem.

To što si opisao nema veze s vezom. Zato jer je kod vas te šuteve uzimao Gurović i Jarić, a kod nas bi ih u to vrijeme uzimali Mulaomerović i Rimac. Ne laskajte si previše. Kad smo imali Dražena i Kukoča i mi smo pred kraj utakmice stigli ZND.

Meni je skroz normalno da je ispodprosječan Srbin kao što je Etno, ljubomoran na iznadprosječnog Hrvata kao što sam ja... A i kako ne bi bio... recimo ja se kupam svaki dan u Jadranu, putujem po svijetu bez viza, zarađujem vrhunski, pišem na svojem hr forumu, pratim sport bez kompleksa, karam kad poželim pa nisam frustriran, pijem i jedem najbolje moguće, a kad nekad malo pokvarim želudac iskoristim jadnog Etna poput laksativa, pročitam komentar i uzmem novine... život je lijep!

A ja se ne bi složio sa tobom!

Pobednici nikada ne nalaze razloge poraza.

Pobednici grabe svaku priliku koja im se ponudi "na tacni", a vi to niste, jer niste ugrabili toliko takvih prilika. Misliš da smo mi na SP u basketu u Indijanapolisu imali najjaču ekipu?! Daleko od toga! Ali smo uzeli zlato. A mogli smo da dozvolimo Amerima da nas pobede u četvrtfinalu i da se utešimo, kao vi što radite, da, eto, nismo ni imali ekipu za najveće domete!  

U kvalifikacijama za EP 2000 u fudbalu, igrate protiv nas. U revanšu Ladić primi dva najveća moguća pacerska gola. Uprkos tome, međutim, date dva brza gola i imate skoro čitavo poluvreme da sa igračem više jurite i treći gol za prolaz na EP.

I, naravno, ništa ne uradite.

Da vam ne pominjem "tacnu" koju ste imalu u polufinalu SP 1998. godine. Povedete u najboljem trenutku protiv Francuza i pametnom igrom imate finale. A onda Boban doda loptu Francuzu i ... I ono što je najneverovatnije: oba gola dao vam je Turam, čovek koji je odigrao valjda oko stotinu mečeva za Francusku i dao samo dva gola. Oba protiv Hrvatske!

A tek Turska prošle godine ... Da smo mi u fudbalu imali takve "tacne", bili bismo do sada već svetski prvaci. A možda i budemo ...     

PA jedino što je nezgodno po vas je da je preduvjet za te "tacne" da se kvalificiraš