‘Zaradom od rekorda platit ću majčino liječenje’
Piše: Predrag Žukina
Foto: Reuters, AP
Znam
da se ponavljam, ali rekord i medalje posvećujem mojoj bolesnoj majci.
Dio od 22.000 dolara koje sam dobila u Manchesteriu bit će upotrebljen
i za njeno liječenje. Neću ništa kupovati i trošiti bez veze. Moram
biti pametna s novcem
MANCHESTER - Sanji Jovanović rušenje
svjetskog rekorda postalo je gotovo rutina. Nakon Debrecena u prosincu
2007., novo najbolje vrijeme na 50 leđno postavila je i u Manchesteru.
Od Debrecena do Manchestera mnogo se toga promijenilo u životu najbolje
hrvatske plivačice, no ona je i dalje ostala ona stara “mala Sanja iz
Grada”.
Zagreb dočekao svjetske rekordere
Trideset i sedam svjetskih i 16 hrvatskih rekorda s Racerom
-
Dosta je toga drugačije, no nisam se promijenila. Promijenila sam se u
odnosu na prijašnje vrijeme. Nije mi postavljanje rekorda baš normalna
pojava. Priznajem da sam se tresla na startu, bila sam sva u panici
iako sam stalno sebi govorila da ne trebam stahovati. Nisam sebi uoči
Manchestera željela nametati imperativ.
• Najave su glasile: idem do finala i ne zamaram se razmišljanjima o rekordima i medaljama?
-
Nisam zavaravala ni sebe ni druge, nisam tražila alibi. Stvarno mi je
glavni cilj ovog dijela sezone bio EP u Eindhovenu. Uoči Manchestera
forma mi je bila u laganom padu.
• No i to je bilo dovoljno za zlato i svjetski rekord te još i za broncu...
-
Ispalo je tako jer se dosta toga poklopilo. Napravila sam odličnu utrku
u finalu pedesetice. Čak je i moj trener bio zadovoljan, iako je jako
zahtjevan.
• Čak i viče, bio je nervozan prije finala?
-
Malo sam ga izludila ovih dana, no poslušala sam ponovno sve njegove
savjete. Da, nekad viče, no uvijek s pravom kad vidi da ponavljam
greške koje ne bih trebala.
• Što se promijenilo otkako je Bobev trener. U čemu je tajna naglog uspjeha?
-
U svemu pomalo. Mislim da on iz mene može izvući sve ono najbolje. Teži
su treninzi, izgubila sam sedam kilograma, u teretani teško radim. No,
najvažnije je da mi je u glavi sve posloženo kako treba.
• Kome su posvećeni rekord i odličja?
-
Opet mojoj bolesnoj majci, znam da se ponavljam. Dio novca koji sam
ovdje dobila (22 tisuće dolara, op. a.) bit će upotrijebljen i za
njezino liječenje. Ništa neću kupovati i trošiti bez veze. Znam pametno
s novcem kojeg nikad nije dosta.
• Danas je malo lakše iz tog financijskog aspekta?
-
Zahvaljujući mojim sponzorima, Gradu Dubrovniku i gradonačelnici Šuici.
Imat ću najbolje uvjete za rad sada kad s trenerom prelazim iz Rijeke u
Dubrovnik.
• Slijedi buran nastavak sezone. Nema odmora?
- Ima, ali samo tri dana. Nakon toga idemo na visinske pripreme u Bugarsku na tri tjedna. Slijede mitinzi i zatim Peking.
• Sa ciljem?
- Ne pretjerano velikim. Voljela bih ući u finale, među osam najboljih na svijetu. To bi bila velika stvar.
• Sa 21 godinom si veteranka u reprezentaciji. A u njoj sve štima?
-
Apsolutno sve. Nažalost, najčešće sam jedina djevojka, no dečki me paze
kao sestru. Pomalo i jesam veteranka jer gotovo da i ne pamtim prva
natjecanja s reprezentacijom. Sjećam se kako su me kao klinku stariji
još više tetošili. Naročito Tomislav Karlo.
On mi je, kao stariji kolega, uvijek kupovao slatkiše. Puno mi je
pomogao. I on i ostali od kojih uvijek mogu dobiti pametan savjet. Još
ih slušam i učim.
SVAKA CAST SANJO-DIRNULA SI ME DUBOKO U SRCE.