Kako si se osjećao kada je Pešalov osvajao medalje za RH? Na stranu što vjerojatno taj sport ne pratiš, vidim da ne pratiš niti plivanje, te da više cjeniš drugoligaške nogometaše koje bi trebali imati još bolji status, a za uvjete treniranja, vitaminizaciju i prehranu, vrhunskog igrača, te nije briga. Vidim da si isključiv, te da ne biraš izraze koje nadjenjuješ Duji, pa se ne mislim spuštati na tvoj nivo. Budi sretan!

normalna stvar da sam isključiv! domovina je samo jedna, tu nema sredine,  tu nema cjenkanja! on ju je bio spreman prodat i sad bih ja trebao birat riječi?! mo'š mislit!
a što se tiče boljih uvjeta treniranja koje je on omogućio - cilj ne opravdava sredstvo. kao što si mogao vidjeti roland schoeman je izrazio vjerovanje da će se rješenje problema pronaći unutar same jar, a nije postavljao nikakve ucjene! jesi ti uopće razumio poantu cijele priče?
roland schoeman je potezom pera više učinio nego što će duje draganja ikad učinit pa sve da živi tri života!
pešalov? bilo mi je drago, isto kao što mi je drago svaki put kad eduardo zabije! i ne osjećam razliku od gola bilo kojeg drugog reprezentativca...
a što se tiče tih drugorazrednih nogometaša, oni možda jesu drugorazredno društvo ali bar imaju dušu.



 

Ne razumiješ materiju, bezrazložno napadaš vrhunskog plivača, intelektualca

http://www.youtube.com/watch?v=RidPEMq9yCM
Svaka cast...

Sanja Jovanović

Bravo Sanja!!! 
Sad sam se sjetio i one tuke od njne sestre iz big brothera... ufff..

Silvije Strahomir Kranjčević - Moj dom

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijetom prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve, njoj što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlađe sne!

Kroz požar, koji suklja, da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

...Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen je trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankon joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!