Na temu jedna ili tri titule, složio bih se sa Kostom i Ajkulom u smislu da ne možemo da negiramo ostvarenja u okviru zajedničke i pokojne nam države. Ako bi se tako računalo, ispalo bi da smo u košarci prvi put bili svetski prvaci 1998.g. i time praktično poništili slavnu košarkašku prošlost i tradiciju koja postoji decenijama unazad. Iako SFRJ ne postoji više, ona je ipak bila naša i sve uspehe i neuspehe u okviru te države smo doživljavali kao svoje. Tako da, ako bi me neko pitao koliko smo puta bili prvaci u košarci, ja bih rekao dvaput, ali bih napomenuo da smo i u okviru bivše države bili još triput najbolji. Tako isto mislim da bi i vi u Hrvatskoj trebali da razmišljate, odnosno da ostvarenja SFRJ doživljavate kao svoje, jer ste i vi u te uspehe ugradili nešto svoje, doprineli svojim kvalitetom.

Boze, pomozi ovoj umobolnoj dusi!

@drible


Bas me zanima,koji si k**** bilo sta pisao na ovoj temi,ako te misljenje drugih ne zanima?
Hvala ti sto si sa nama podelio tako duboke "misli"!Kao da sam ponovo progledao ,posle tvog komentara.
Mnogo si smesan.I veoma veoma g.l.u.p.
Nazalost,za tebe.Na nasu srecu,vise se po sopstvenim recima neces javljati

Hm, sad bi se mogao forum srušiti... ali riskirat ću....

Potpisujem Kostin gornji post!

Eto... uf... dobro je, izgleda da nisam poremetio balans svemira previše....



E sad vidim da ovdje postoji par interpretacija pitanja pa padaju svakakve nebuloze... pa da Kauboj to presiječe...

Ovo o emotivnom doživljavanju zajedničkih uspjeha nema veze s pitanjem. Da, svi smo se mi veselili kad je, recimo, Radanović dao onaj legendarni gol Bugarima u Splitu. I kad me netko o tome pita, zamjenice koje koristim za tu reprezentaciju SFRJ su "mi", "naši", itd.

Dvadesetak godina kasnije, Hrvatska se plasirala na EP u Portugalu. E sad bih ja mogao postaviti tezu da je to bio sedmi (a ne drugi) plasman Hrvatske na nogometno EP (ili šesti, ili osmi, ne da mi se sad kopat da prebrojim točno). Na što bi mi većina ovdje napisala recept za dulji odmor u Popovači (tamo je ludnica, naime, za one koji na poznaju moj uži zavičaj). E, ali jednako smjehotresna je i teza da je ovo treća svjetska titula SCG u vaterpolu.

I Hrvatska i SiCG su nove države nastale na ruševinama jedne stare. (SiCG je čak novija, jer je u tom obliku nastala nakon što je Hrvatska nastala u ovom, a i primljena je u UN tek 2000. godine, skoro 9 godina nakon Hrvatske.) Pravno gledajući (Badinter, UN i to) SFRJ se raspala, nestala sa lica zemlje, a na tom mjestu je nastalo pet novih država. Nisu Hrvatska, Slovenija, BiH i Makedonija "izašle" iz SFRJ, jer to podrazumijeva i dalje postojanje SFRJ, nego su ju uništile. Pa prema tome kad se zbrajaju medalje s prijašnjih takmičenja, pribrojiti SFRJ medalje samo jednog od novonastalih država je miješanje krušaka i jabuka, odnosno baba i žaba (ovisi koje je nacionalnosti onaj koji miješa).

A "emotivno", koliko puta sam ja "nas" pratio na SP-ima u nogometu u životu? Pet puta: Njemačka 74 (kaže mi stari da smo skupa gledali YU - Zair 9-1, čega se ja baš ne sjećam ali moram ocu vjerovat, ne), Španjolska 82, Italija 90, Francuska 98 i Japan/Koreja 02. Što nikako ne znači da u tom razdoblju Hrvatska ima 5 nastupa na SP.

YU-Zair 9-0

Pozdrav kauboju.

Je.bote, zgazili smo ih "ko pijan govno"!!!!!!!

Ma igraju ko crnci...

kao prvo, iskrene čestitke na osvojenoj tituli srbima i crnogorcima (ako postoji jedan sport di se ne smije izostavit crnogorce onda je to vaterpolo, jel).
nisam čitao sve teme na vaterpolu jer bi se samo isprovocirao što bi me možda odvratilo od onoga što mislim da sam dužan, pošteno čestitat na naslovu (pogotovo jer se mi smatramo za direktne konkurentne srbima i cgcima). kad se odvojite imat ćemo polufinale sp-a država u krugu od 1000 km, srbija, cg, mađarska, hrvatska
onaj lik gore je komedijaš, al vjerojatno je odmah zbrisao jer je i sam toga svjestan. al dobro, barem je neka korist od njegovog posta, a to je da je sad bjelodano da su srbi jugonostalgičari i toga se ne srame. držim to kao pozitivno (ovo drugo). al kaže da mi tu sfrj ne volimo pa ne možemo se ponosit naslovima. a da sam zloban (što nisam), mogao bih postavit tezu da se ne može ponosit državom neko ko ju je uništio. mejks sens?