Slavili su odbojkaši Rijeke doma protiv Opatije, Gornja Vežica dobila je u gostima Zadra, pozitivan pobjednički niz nastavile su rukometašice Zameta uvjerljivom pobjedom u Sesvetama, pobjednički su povratničku sezonu otvorili i košarkaši Kvarnera, kuglačice Mlake osvojile su drugo mjesto u Europskom kupu. Sve je to lijepo, no ono najljepše dogodilo se na Costabelli.

Već sam na ovome mjestu pisao o vaterpolistimau Primorja koji su sa riječi prešli na djela i izborili Euroligu. Na svome su bazenu Riječani pobijedili slovačke Košice Hornetse 19:8 na početku i grčki Panionios sa 9:6 na kraju drugog kvalifikacijskog turnira, no ono što plijeni pozornost i zaslužuje svaku pohvalu njihova je pobjeda nad lanjskim prvakom i ovogodišnjim doprvakom Europe Primorcem iz Kotora. Završilo je 12:9 za Primorjaše no bilo je to više od vaterpola. Riječki stranci braća Daniel i Denes Varga te Xavi Garcia nosili su Riječane prema izuzetno vrijednom uspjehu.

Barem na toj utakmici tribine bazena Kantrida bile su pošteno ispunjene. Unatoč činjenici da je gostovao europski doprvak nije sve bilo prepuno, još je ostalo nekoliko slobodnih mjesta, Samo zamislite da je u Rijeci gostovao minhenski Bayern. Sve bi se treslo i tri nogometna stadiona ne bi bila dovoljna.

Nakon uvodnog dvoboja kapetan Samir Barač i vratar Davor Car imali su samo jedno pitanje – gdje su gledatelji?
Nakon uvodnog dvoboja kapetan Samir Barač i vratar Davor Car imali su samo jedno pitanje – gdje su gledatelji? Nažalost sportska kultura navijanja i bodrenja svih klubova a ne samo onog nogometnog još uvijek nije dovoljno razvijena. Istini za volju bilo je u petak 600 gledatelja, što je oko 60 posto kapaciteta bazena, ali za nešto ovako vrijedno usuditi ću se napisati daleko najvrjednije što riječki sport u ovome trenutku ima To je daleko premalo jer su Primorjaši zaslužili sva tri dana pune tribine. Nedjelju neću niti spominjati jer je na bazenu bilo tek negdje oko 400 gledatelja. U nedjelju 31. listopada ždrijeb je Eurolige. Za nadati se je da će Primorjašima Fortuna biti sklona i da neće startu za protivnike dobiti recimo Pro Recco dubrovački Jug ili Jadran iz Herceg Novog, da spomenem samo one najjače i najkvalitetnije.

Izabranici Zorana Roje i Ivana Asića dokazali su i sebi i drugima da mogu i protiv najjačih. Jer kotorski Primorac spada u tu kategoriju bez svake sumnje. Istina početak nije bio iz snova za Riječane. Bili su impresionirani i pomalo ukočeni što su iskusni gosti itekako iskoristili i nakon pet minuta na semaforu je svjetlilo neugodnih 0:3. Tim više ova pobjeda dobiva na vrijednosti i specifičnoj težini. Baza svake dobre utakmice u loptačkim sportovima je obrana i to je Amen otkad je svijeta i vijeka a Primorjaši su odigrali obranu „na rubu“ a ponekad i preko ruba. Posebno se to odnosi na „drugo poluvrijeme“, odnosno treću i četvrtu četvrtinu u kojima su primili samo dva pogotka i uspjeli izdržati punih 14 minuta bez primljenog pogotka.

Treba biti pošten pa reći i ovo. Prvi put nakon jako puno godina u Rijeci je na sportskom borilištu viđeno domaćinsko suđenje . Zlobnici će reći, nije ni čudo glavni sudac bio je Talijan baš kao i „gazda“ Gabriele Volpi koji je s tribina pratio dvoboje svoje druge momčadi. Talijanski naftni bogataš bio je sretan i zadovoljan, a najviše je hvalio i tetošio Xaviera Garciu prema kojemu se odnosio kao otac prema sinu.

Velikoj i lijepoj pobjedi ipak ne bi trebalo gledati u zube. Ostvarena je i Kotorani se nisu uopće bunili razvojem događaja u bazenu. No naravno, to je ona priča o hrvatskom jalu, gdje se u svaki uspjeh mora sumnjati i u svemu se treba tražiti zavjere i urote ne znam ni ja koje vrste.

Uskoro počinje Jadranska liga, regionalno natjecanje, po mnogima najjača liga u Europi. Biti će to prilika da se procijene vrijednosti Primorja u svjetlu završnice nacionalnog prvenstva početkom proljeća slijedeće godine ali i prilika testiranja protiv jakih crnogorskih klubova. Ono što bi bilo prijeko potrebno je stvaranje navike odlaska na bazen. Trebale bi utakmice Primorjaša postati sportski praznik za čitave obitelji. Naravno i porazi su sastavni dio sporta, biti će ih i na Costabelli u to ne treba sumnjati. No, vaterpolo je sport intelektualaca, lijepa, dinamična i zahtjevna igra u kojoj nema niti igračkog niti navijačkog primitivizma. Vjerujem i nadam se da će oni koji su protekloga vikenda posjetili najljepši bazen u Europi doći opet i uvijek se tamo vraćati.

Kao što reče predsjednik Primorjaša Predrag Sloboda, i od nedjelje novi predsjednik Hrvatskog vaterpolo saveza, - Ovo je jedan projekt, koji bi trebao trajati nekoliko godina, a svoju kulminaciju trebao bi doživjeti igranjem Primorja na Final Fouru.

Pozlatile Vam se riječi gospodine Predsjedniče. Bilo bi prekrasno da se, ako ne prije to dogodi olimpijske 2012. godine kada će Rijeka ugostiti završni turnir Eurolige.

Na Costabelli su se počeli sanjati europski snovi.