11.10.2010.
Ako
se izuzme poraz odbojkašica Rijeke i rukometaša Zameta
koji su posrnuli na svome terenu bio je ovo jako uspješan vikend
riječkih sportskih klubova.
Slavili su odbojkaši Rijeke doma protiv Opatije, Gornja Vežica dobila je u gostima Zadra, pozitivan pobjednički niz nastavile su rukometašice Zameta uvjerljivom pobjedom u Sesvetama, pobjednički su povratničku sezonu otvorili i košarkaši Kvarnera,
kuglačice Mlake osvojile su drugo mjesto u Europskom kupu. Sve je to
lijepo, no ono najljepše dogodilo se na Costabelli.
Već sam na ovome mjestu pisao o vaterpolistimau Primorja
koji su sa riječi prešli na djela i izborili Euroligu. Na svome
su bazenu Riječani pobijedili slovačke Košice Hornetse 19:8 na
početku i grčki Panionios sa 9:6 na kraju drugog kvalifikacijskog
turnira, no ono što plijeni pozornost i zaslužuje svaku pohvalu
njihova je pobjeda nad lanjskim prvakom i ovogodišnjim doprvakom
Europe Primorcem iz Kotora. Završilo je 12:9 za
Primorjaše no bilo je to više od vaterpola. Riječki
stranci braća Daniel i Denes Varga te Xavi Garcia nosili su Riječane
prema izuzetno vrijednom uspjehu.
Barem na toj utakmici tribine
bazena Kantrida bile su pošteno ispunjene. Unatoč činjenici da
je gostovao europski doprvak nije sve bilo prepuno, još je
ostalo nekoliko slobodnih mjesta, Samo zamislite da je u Rijeci
gostovao minhenski Bayern. Sve bi se treslo i tri nogometna stadiona ne
bi bila dovoljna.
Nakon uvodnog dvoboja kapetan Samir Barač i vratar Davor Car imali su samo jedno pitanje – gdje su gledatelji?
Nakon
uvodnog dvoboja kapetan Samir Barač i vratar Davor Car imali su samo
jedno pitanje – gdje su gledatelji? Nažalost sportska kultura
navijanja i bodrenja svih klubova a ne samo onog nogometnog još
uvijek nije dovoljno razvijena. Istini za volju bilo je u petak 600
gledatelja, što je oko 60 posto kapaciteta bazena, ali za
nešto ovako vrijedno usuditi ću se napisati daleko najvrjednije
što riječki sport u ovome trenutku ima To je daleko premalo jer
su Primorjaši zaslužili sva tri dana pune tribine. Nedjelju neću
niti spominjati jer je na bazenu bilo tek negdje oko 400 gledatelja. U
nedjelju 31. listopada ždrijeb je Eurolige. Za nadati se je da će
Primorjašima Fortuna biti sklona i da neće startu za protivnike
dobiti recimo Pro Recco dubrovački Jug ili Jadran iz Herceg Novog, da
spomenem samo one najjače i najkvalitetnije.
Izabranici
Zorana Roje i Ivana Asića dokazali su i sebi i drugima da mogu i protiv
najjačih. Jer kotorski Primorac spada u tu kategoriju bez svake sumnje.
Istina početak nije bio iz snova za Riječane. Bili su impresionirani i
pomalo ukočeni što su iskusni gosti itekako iskoristili i nakon
pet minuta na semaforu je svjetlilo neugodnih 0:3. Tim više ova
pobjeda dobiva na vrijednosti i specifičnoj težini. Baza svake dobre
utakmice u loptačkim sportovima je obrana i to je Amen otkad je svijeta
i vijeka a Primorjaši su odigrali obranu „na rubu“ a
ponekad i preko ruba. Posebno se to odnosi na „drugo
poluvrijeme“, odnosno treću i četvrtu četvrtinu u kojima su
primili samo dva pogotka i uspjeli izdržati punih 14 minuta bez
primljenog pogotka.
Treba biti pošten pa reći i ovo.
Prvi put nakon jako puno godina u Rijeci je na sportskom
borilištu viđeno domaćinsko suđenje . Zlobnici će reći, nije ni
čudo glavni sudac bio je Talijan baš kao i „gazda“
Gabriele Volpi koji je s tribina pratio dvoboje svoje druge momčadi.
Talijanski naftni bogataš bio je sretan i zadovoljan, a
najviše je hvalio i tetošio Xaviera Garciu prema kojemu
se odnosio kao otac prema sinu.
Velikoj i lijepoj pobjedi ipak
ne bi trebalo gledati u zube. Ostvarena je i Kotorani se nisu uopće
bunili razvojem događaja u bazenu. No naravno, to je ona priča o
hrvatskom jalu, gdje se u svaki uspjeh mora sumnjati i u svemu se treba
tražiti zavjere i urote ne znam ni ja koje vrste.
Uskoro
počinje Jadranska liga, regionalno natjecanje, po mnogima najjača liga
u Europi. Biti će to prilika da se procijene vrijednosti Primorja u
svjetlu završnice nacionalnog prvenstva početkom proljeća
slijedeće godine ali i prilika testiranja protiv jakih crnogorskih
klubova. Ono što bi bilo prijeko potrebno je stvaranje navike
odlaska na bazen. Trebale bi utakmice Primorjaša postati
sportski praznik za čitave obitelji. Naravno i porazi su sastavni dio
sporta, biti će ih i na Costabelli u to ne treba sumnjati. No,
vaterpolo je sport intelektualaca, lijepa, dinamična i zahtjevna igra u
kojoj nema niti igračkog niti navijačkog primitivizma. Vjerujem i nadam
se da će oni koji su protekloga vikenda posjetili najljepši
bazen u Europi doći opet i uvijek se tamo vraćati.
Kao
što reče predsjednik Primorjaša Predrag Sloboda, i od
nedjelje novi predsjednik Hrvatskog vaterpolo saveza, - Ovo je jedan
projekt, koji bi trebao trajati nekoliko godina, a svoju kulminaciju
trebao bi doživjeti igranjem Primorja na Final Fouru.
Pozlatile
Vam se riječi gospodine Predsjedniče. Bilo bi prekrasno da se, ako ne
prije to dogodi olimpijske 2012. godine kada će Rijeka ugostiti
završni turnir Eurolige.
Na Costabelli su se počeli sanjati europski snovi.