Već kod predstavljanja, na licima vaterpolista Primorja i Barcelonete moglo se vidjeti oduševljenje prizorom. A onda je krenuo susret.

 Za Riječane bolje i da nije. Toliko grča, ukočenosti i straha, ove sezone kod njih nije viđeno. Nisu ni Katalonci oduševljavali, ali ipak su nakon dvije minute i četiri sekunde stigli do vodstva. Najbolji igrač Barcelonete Francisco Fernandez Miranda prvi je od tri puta matirao Davora Cara. Imali su Španjolci veliku šansu udvostručiti prednost, međutim Car je najavio veliku večer obranivši peterac kapetanu gostiju i španjolskom reprezentativcu Davidu Lozanu Martinu.

Iako su tada Riječani igrali loše i djelovali nemoćno, publika niti jednog trena nije prestajala s navijanjem. Bilo je tako dobro i bučno da je u jednom trenutku delegat susreta legendarni Talijan Gianni Lonzi zatražio da glazba prestane. I prestala je na pola minute, a onda nastavila još bučnije i ljepše.

Kada je Aleksandar Tiškivski nakon minute i 12 sekundi u drugom dijelu igre konačno uspio iskoristiti igrača više i matirati Daniela Pinedu Lopeza, dogodila se prva erupcija. Nažalost rezultat je bio poravnat svega 46 sekundi, onda je Aleksandar Ćirić „iz druge općine“ iznenadio Cara. To je razdoblje igre bilo izuzetno efikasno, pa je nakon dodatne 42 sekunde Tiškivski preslikao svoj prvi pogodak i opet s igračem više poravnao na 2:2. Ovoga puta poravnanje je trajalo svega 33 sekunde, da bi Miranda opet matirao Cara. Imalo je Primorje šansu i za treće poravnanje ali je Franković zapucao peterac. Po starom sportskom pravilu kazna je brzo stigla. Miranda je sa dva uzastopna pogotka postavio 2:5 nakon 18 minuta i 11 sekundi igre. Nitko ili gotovo nitko od 1000 nazočnih nije više vjerovao u sretan kraj.

Primorjaši su bili u strahu i nisu uspijevali „probiti“ Katalonsku obranu koja ih je uspijevala držati daleko od gola. No kapetan Samir Barač nakon tri minute i 11 sekundi koristi igrača više i smanjuje na 3:5, što je probudilo vjeru u dobar ishod. 56 sekundi prije kraja trećega dijela, Fran Paškvalin konačno dobiva pravu loptu i sa dva metra matira Lopeza. Urlik oduševljenja prolomio se bazenom i gotovo se više nije stišavao.

U posljednjih osam minuta dogodila se vaterpolska rapsodija u izvedbi vaterpolskog umjetnika Mađara Daniela Varge. Ovaj 27 godišnjak iz Budimpešte koji osim što sjajno igra gotovo jednako uspješno i slika, prvoga je dana prosinca „naslikao“ najljepšu partiju otkad je Budimpeštu zamijenio Rijekom.

Već nakon 19.7 sekundi Varga stariji uspio je poravnati na 5:5, a onda početkom četvrte minute posljednjega dijela i dovesti svoju momčad u vodstvo. Tridesetčetiri sekunde kasnije Ruben De Lera Calero poravnao je sa igračem više na 6:6 a u posljednje četiri minute i 22 sekunde riječka je obrana bila savršena.

Upravo o tome za naš portal je govorio Ivan Asić - Primorje je doista izgaralo u bazenu.

Obećali su kako neće dozvoliti gostima više od sedam pogodaka i da će to biti dovoljno za pobjedu. Kada je na semaforu stajalo 2:5 malo je tko vjerovao u to. Ali od tog trenutka u bazenu je bilo neko drugo Primorje. Pobjeda s pečatom Daniela Varge ipak ima i veliki pečat Zorana Roje i Ivana Asića. Bilo je vidljivo sjajno igranje u obrani, a sada nam ostaje samo da čekamo Novu godinu za kada Roje predviđa pravi procvat kluba.

Na pitanje zašto smo morali ovoliko patiti u utakmici, samo za one jakog srca Roje je nakon susreta sa smiješkom odgovorio u svome stilu: „Moramo malo patiti, ovako je slađe“. I bio je u pravu. Nema ništa slađe nego mađarskim kistom nacrtati najljepšu vaterpolsku sliku viđenu posljednjih godina na Costabelli. A krajem drugog tjedna u Zadru je završni turnir Kupa. Nije zabranjeno sanjati.