Janičina drama iz '03.: Doktor Šućur joj možda spasio život
Nalazi Janice Kostelić odstupali su od normale od 3000 do 30.000 posto. No otišla je na operaciju. Bio je to pravi ruski rulet sa zdravljem. Borili su se za njezin život...
Na rujanskim pripremama 2003. godine na Zermattu Janica se srušila. Ostala je bez svijesti. Ante Kostelić u smrtnom strahu je nazvao doktora Željka Šućura.
- Čuj, ovo nešto nije dobro, Janica je rekla... Prvi put sam se doista bojao za nju, rekla je: ‘Umrijet ću, umrijet ću, umrijet ću’. Čuj, Šuć, ja znam, pazi, Janica je meni rekla, pazi, ja ti to ne mogu objasniti, ja ti to ne mogu objasniti, ali ja sigurno znam, idući put kad se to dogodi, ona je gotova - izgovarao je uzbuđeni Kostelić dok su našu skijašicu helikopterom vozili u bolnicu.
- Ne možemo to telefonski rješavati. Dovedi je u Zagreb - kazao je Šućur.
Liječnici u Austriji nisu pronašli nikakvu bolest, ali dragocjene su bile riječi Ante Kostelića da Janici, čim nešto pojede, naglo bude loše. Šućuru je to bio znak da je riječ o endokrinom poremećaju.
Dana 5. listopada 2003. godine Šućur je obavijestio Vedrana Pavleka o rezultatima endokrinoloških pretraga: “Nalazi su, nažalost, loši. Dva puta je provjereno, nema mogućnosti pogreške”.
- I, što se dogodilo - rekonstruira zbivanja doktor Šućur:
- Ne obazirući se na dijagnozu, Pavlek je pokupio Janicu i odvezao je na operaciju koljena u Schruns. Bio je to čisti ruski rulet s njezinim zdravljem...
Tako je Janica, s nalazima koji su od normale odstupali od 3000 do 30.000 posto, primila anesteziju koju nikako nije smjela primiti.
- Može se samo pretpostavljati kako je izgledala borba za Janičin život - govori Šućur.
- Čuj, čuj, što je sad ovo?! Tu mi govore da Janica ima infarkt! - javio se telefonom na smrt preplašeni Ante Kostelić 6. listopada. EKG je, naime, pokazivao divlje rezultate.
- Sigurno nije infarkt nego srce pojačano radi zbog hormonalnog poremećaja - odgovorio je Šućur nakon što se oporavio od šoka. Nije imao pojma da je Janica otišla na operaciju. Doznao je to tek kad ga je nazvao prestravljeni Gips.
Sasvim slučajno, baš tog dana svratio sam na piće kolegama iz bivše redakcije, Globusa.
- Je li ti se da istražiti što se događa s Janicom - pitao me izvršni urednik Alen Galović, koji je danas zamjenik urednika 24sata, moj stari kompanjon još od početka ‘90-ih, kad smo zajedno radili u Vjesniku.
- Moji izvori kažu da se bori za život. Da baš sad leži u komi i da nitko ne zna hoće li se probuditi - govorio je Galović.
Nazvao sam odmah doktora Slobodana Kuvalju, Šućurova partnera iz Cybex centra.
- Što se događa s Janicom? - pitao sam.
- Službeno ili neslužbeno?
- Službeno.
- Mislim da se moramo vidjeti. Navrati.
Drugog dana smo se Šućur, Kuvalja i ja sastali u Cybex centru na Šalati. Šućur je bio blijed, sav se tresao, a glas mu je svako malo podrhtavao.
- Oni nju izlažu životnoj opasnosti. Sve sam pokušao ne bih li ih uvjerio da se moraju vratiti u Zagreb na pretrage, a oni me prisiljavaju da odem na teren i tamo nadgledam razvoj situacije - rekao je Šućur.
- To nema smisla, tamo joj ne mogu pomoći. Janica se mora vratiti i otići na Kliniku ‘Vuk Vrhovec’... Oni svi znaju koliko je stvar ozbiljna, ali je iz nekog razloga ne puštaju u Zagreb. Ja moram naći načina da ih natjeram da se vrate ili će biti stravičnih posljedica.
Neko vrijeme smo šutjeli. I dao mi je intervju...
- Rezultati endokrinoloških pretraga kažu da je Janica ozbiljno bolesna i da će se morati liječiti od godinu do godinu i pol dana, a do daljnjega joj je dopuštena samo lagana tjelesna aktivnost. Reći ću to krajnje jednostavno: mjera napora kojemu se ona danas smije izložiti je šetnja sa psom oko kuće - govorio je doktor Šućur.
Istog popodneva, dok se Jutarnji list, koji je objavio intervju, još prelamao, Kostelić je rekao da je riječ o bolesti štitnjače.
