Nije valjda da misliš da bi Columbus sa Nashom u idućoj sezoni bio van lotteryja?

Gledao sam Nasha brdo puta..i u Jacketsima i u repki. I super izdanjima i u katastrofalnim predstavama kao u finalu SP-a u Ottawi.

Ja osobno više ne vidim nikakvu korist za Jacketse u ostanku Nasha otkad je on prije 6 mjeseci izjavio da waiva NTC i da želi trade. Koju bi korist imao Howson od vlastitog inata i držanja Nasha do kraja ugovora ako mu nitko ne ponudi brutalno dobar trade.?

Nakon 10 godina ničega sa Nashom u klubu, Howson je odlučio krenuti od nule. Na kraju krajeva i sam Nash je nakon 10 godina vjernosti klubu sa dna lige zaslužio da bude trejdan pa makar i za low return.

zasto?
lik je pokusao, a istovremeno se osigurao da nitko na istoku nemoze dobit webera
mozda je idiot kaj ce uspjesno odvuc nashville u bankrot :P, al sad ozbiljno (+ kolko se pickova moralo odreci narednih godina radi njega, i daj zamisli da ste si natovarili jos taj gigantski ugovor, a ako se ne varam ti long term contracti u philadelphiji nikad ne zavrse dobro->trejd ili LTIR)
kaj se tice nasha, iako su rangersi napravili cudo, rijesili se igraca koji im nisu bitni, cak i nabavili extra cap spacea ja mislim da je columbus napravio pametan potez... nash nije tip igraca koji ce samostalno vuc fransizu, on je igrac koji ce bit vrhunski u dobroj ekipi... columbus s njim nije imao nikakve rezultate i doveo je sasvim solidne, mlade igrace... tu je jos i murray kojeg jedva cekam vijdet ove godine i podosta mladih talenata... istina da se ocekivalo da columbus ukrade delzottoa ili igraca tog kalibra, ali njima se ovo puno vise isplatilo nego zadrzat nasha
iako me ful zanima kako ce se nash koji nije poznat po obrambenoj odgovorinosti snaci u rangersima

Detroit je imao dobru ponudu za Nasha, sigurno bolju od Rangersa, ali Culumbus ga nije htio trejdat u ekipu iz iste divizije, da ne igraju protiv njega šest puta u sezoni.
Ne znam koga su nudili...

Olimpijske su gotove i evo stižu prve dobre vijesti što se tiče pregovora NHLPA i vlasnika povodom novog CBA. NHLPA je dao prijedlog da igrači u sljedeće 3 godine dobiju fiksirani dio prihoda kao u ovoj godini, a da se u 4. godini novog kolektivnog ugovora odlučuje jel se udio u podjeli prihoda vraća na sadašnji postotak od 57 %.

Po meni je ovo jako dobar potez jer će se klubovi (oni financijski slabiji) u te 3 godine moći stabilizirati jer bi se igrači godišnje odrekli nekih 155 milijuna. Prihod lige je prošle godine bio oko 3,3 milijarde $, a s dosadašnjim rastom bi za nekoliko godina prihod dosegao i 4 milijarde. Igračima je pripalo 1,89 milijardi lani i u slučaju da prihodi dosegnu 4 milijarde udio bi im pao ispod 50 %.

Ovo je tek početna ponuda udruge igrača i mislim da će tu doći do još malog korigiranja brojki tijekom pregovora. Vlasnici su postavili visoke zahtjeve, a igrači su pristupili dogovoru racionalno pa se vjerojatno uz još male korekcije početnih ponuda može doći do obostrano zadovoljavajućeg dogovora i tako naravno izbjeći lockout. Problem bi mogao biti jedino što bi trening kampovi trebali početi za nekih mjesec dana, ali nadam se da će doći do dogovora.

Jedino što mi se osobno ne sviđa je prijedlog za uvođenje luxury taxa jer bi se izgubio smisao postojanja salary capa. Zasad ga u prijedlogu još uvijek zovu hard cap, ali omogućavanje bogatima da ga prijeđu čini ga čistim soft capom. Navodno bi i "siromašni" mogli ići ispod cap floora, a u tome ne vidim neku poantu, nek jednostavno povećaju razliku između floora i capa

Samo nek se dogovore da možemo gledati hokej u 10. mjesecu

Gary Bettman nije nikako kriv za razvoj situacije. On samo radi svoj posao tj. brine se za interese vlasnika klubova koji su ga i postavili na to mjesto i svaki drugi čovjek na tom mjestu bi isto radio.

Uzmimo za primjer Toronto Maple Leafs. Najjaču franšizu u NHL-u, s možda najvjernijom i najvećom navijačkom skupinom unatoč 45 godina bez naslova. Leafsi su prije par godina vukli oko 40 % prihoda cijele lige. Svaka njihova tekma je rasprodana, karte vrijedne stotine dolara za pojedinu utakmicu u prvim redovima su godinama unaprijed razgrabljene. I sad bi ti isti Maple Leafsi trebali dati dobar dio svog kolača manjim klubovima da oni mogu opstati. A zašto? Da bi ti isti klubovi uz cijenu od 40 $ dijelili 4 ulaznice + 4 coca cole + 4 hot doga + 4 piva + ulaznice za nadolazeći koncert Nickelbacka u toj dvorani.
I da si navijač Toronta kako bi se ti osjećao da uredno i fer platiš svoju kartu 150 $+, a onda da tvoj klub od novca koji je zaradio od tebe da dio tako da bi se tamo neki Jebediah najeo i napio za 4 puta manju cijenu, a eto uz neku slučajnost ni ne zanima ga hokej, nego mu se učinilo povoljno.

Tu dolazimo do drugog dijela problema, svi NHL vlasnici imaju para, neki su voljni uložit manje, neki više, neki imaju dobar menadžment, neki ne tako dobar i onda naravno da dolazi do problema. Igrači poput Wishnewskog, Widemana, Hemskog zarađuju preko 5 milijuna $ godišnje, hrpa ostalih nezasluženo preko 3 milijuna, naravno da postoji i par albatrosa koji su na "prevaru" došli do 6+ milijuna, a jedini pokretač svih klubova su navijači, kojih naravno neće biti ako ekipa na ledu nije dovoljno dobra. Tu se kao svijetli primjer može izdvojiti Nashville koji nije dijelio ni ulaznice niti prebogate ugovore, ljudi odlično rade, razvijaju svoje igrače, trguju pametno i kao ekipa s buđetom mogli su sad pristati na Weberov ugovor.

Dok god ti "siromašni" budu samo gledali kako doći do većeg dijela kolača, a ne na poboljšanje vlastite ekipe isti problemi će ostati. Ovo ne znači da mislim da ne treba doći do dijeljenja prihoda, ali u normalnim okvirima, a ne da se nekoliko franšiza šlepa na jednu uspješnu.

Tu bi uvijek trebali biti najbitniji mi, navijači,.ali realno gledano liga je u vlasništvu bogatih pojedinaca kojima osim sportskog prestiža, te franšize predstavljaju i neki izvor prihoda. Nitko od njih nije došao do silnog bogatstva otpisujući gubitak od par milijuna pod nesretnu okolnost i naravno da žele kontrolirati tijek svog novca. Mnogi igrači su preplačeni (što zbog pohlepe njih, agenata ili zbog nesposobnosti menađmenta) i navijačima prodani u stilu muda pod bubrege.

U biti svodi se na to da vlasnici odlučuju, igrači su već mladi bogataši, dobit će još puno para pa makar bilo i manje nego dosad, a nama navijačima ostaje da se nadamo da će se sve riješiti da uživamo u sportu koji volimo.

1. problem "velikih" i "malih" klubova nigdje nije toliko dobro riješen kao u NHL-u (i u NFL-u kad smo kod toga, ona sranja od NBA i MLBa su smjehotresi od liga.). Cijela ideja NHLa je da se stvori koliko-toliko jednaki uvjeti za sve. Naravno, nikad neće biti potpuno identični, ali podjela dijela prihoda mora biti uključeno u bilo koje rješenje. U suprotnom će mnoge franšize gubiti lovu, a bez obzira koliko NHL vlasnici imali love, oni su u ovom poslu da je zarađuju, ne da je gube. Bettman zastupa i jedne i druge vlasnike i na njemu je naći zlatnu granicu.

Jedna od problema koji je tu značajan, barem meni, je inzistiranje na širenju lige na jug gdje jednostavno nema interesa za sportom. Bilo bi bolje da  Quebec ponovno dobije tim nego da gledamo kronične probleme u Phoenixu. Time bi bilo manje problematičnih, a više bogatijih klubova.

Znači , podržavam postojanje instituta podjele dijela prihoda (pod strogim uvjetima koje momčadi moraju zadovoljitii da dobiju dio kolača).

2. Ne znam zašto se neki ugovori smatraju prenapuhanima. Obaveza lige je da određeni dio prihoda daje igračima u obliku plaća. Ako ukupni prihodi rastu onda će se logično i plaće igrača povećavati, tako da nije čudo da se nekim igračima daju ugovori koji možda i ne djeluju "realni", ali zapravo su pod pritiskom sindikata igrača i kolektivnog ugovora naprosto iznuđeni. Što se toga tiče i dalje mislim da se vlasnici i igrači mogu naći na razini oko 52-54% prihoda koji će ići igračima.

3. Volio bi da hard cap ostane, a da se samo malo poštimaju neke odredbe vezane za dužinu ugovora i odnose plaća i cap hita.

Kolega potpisujem sve osim boldanog. U svijetu salary capa ugovori se moraju smatrati prenapuhanima. Razumijem ja i želju za dugoročnim vezivanjem igrača, i inflaciju, i kretanje cijena na NHL tržištu, ali ne mogu smatrati normalnim da
24 - ogodišnjak sa zasluženom titulom  1st Team All Stara na desnom krilu ima ugovor na 6 godina (znači kroz vjerojatno njegove najbolje godine) s cap hitom manjim od ovih koje sam naveo. To je jednostavno loše poslovanje. Svaki dio capa je bitan za slaganje dobre momčadi, a bez dobre momčadi nema ni rezultata. Sad jedna izlizana, ali rezultat je direktor svemira. U SAD-u je dovoljan samo nastup u playoffu da se pokrene zarada, prihodi, da se stvori euforija, a ako Wideman i takvi čine nemogućim stvaranje pobjedničke momčadi onda njihovi ugovori ne mogu biti dobri. Ako neka ekipa preplati recimo 4 igrača za pola milijuna, to je kod trade deadlinea i stvaranja playoff runa nemogućnost dovođenja hipotetski nekog "to be" UFA igrača s godišnjom plaćom od 8 milja $

Prenapuhanost ugovora je izrazito subjektivna kategorija pa se ne bi upuštao u diskusiju oko pojedinih ugovora jer se sigurno nećemo u svemu složiti. Uopće je teško imati realnu procjenu korisnosti igrača da bi mogli povući crtu i reći TO vrijedi toliko.

Međutim, na visinu ugovora s nekim igračem utječe brdo faktora od kojih neki vrlo malo imaju s realnom procjenom kvalitete igrača.
Npr. Pensima bi sada kao naručen sjeo Doan - jedino dokazano vrhunsko krilo koje je još na tržištu.
Njegova kvaliteta je negdje oko 50-60 poena u defanzivnijoj ekipi kao PHX, možda do 70-75 u dobroj liniji ofanzivnije ekipe. Prošle godine nije bio ni u top 60 napadača po učinku, ali će svejedno dobiti min 6 m po godini, a da bi ga Pensi dobili mislim da bi trebali ići čak i do 7 m.
Takav isti učinak možeš dobiti, uz malo sreće, i za 4 m dolara ugovora pa to može djelovati prenapuhano, ali za Pense , danas, u ovoj situaciji je ili 7 m ili nema Doana već idemo s Tangradijem u drugoj liniji. Ako osjećaju da imaju momčad koja kandidira, pa naravno da će naizgled preplatiti Doana. Naravno, ta preplata nije prava preplata već je to novac bez kojeg ga oni ne bi ni imali. A visina nije određena samo kvalitetom nego i godinama, životnoj situaciji, sposobnosti momčadi da kandidira, situaciji na tržištu tipova igrača koji su potrebni tom klubu, potrebama drugih klubova, cap spaceu, konkurenciji oko igrača...naravno sve ovo se odnosi na UFA igrače.

Sve ti dođe na: plati me više ili me nemaš uopće.