Današnji mediji su, njihovim omiljenim rječnikom rečeno, čudo. Ovi naši pogotovo. Ako uopće jesu naši. Od čuda, senzacija i rušenja interneta, do gaženja onih koje su do jučer uzdizali u nebesa. Svakodnevno se u to možemo uvjeriti, gdje god se okrenuli. Jedna od glavnih medijskih zvijezda posljednjih dana kod nas je Zrinka Ljutić, koja je proteklog vikenda ostvarila svoju prvu pobjedu u skijaškom Svjetskom kupu. Prvu od mnogih, uvjereni smo, koliko god u sportu bilo nezahvalno davati prognoze. Skoro kao u meteorologiji.
Prvo malo o samom rezultatu. Zrinkina pobjeda nije senzacija, pogotovo ne čudo. Nije čak ni iznenađenje. To je logičan slijed stvari, nešto što se samo spletom okolnosti nije dogodilo i ranije. Naša najbolja skijašica ne kuca na vrata svjetske elite, to kucanje davno je prešlo u lupanje, a sad su to vrata i srušena. Na sreću, jedina su to vrata koja Zrinka ruši. Ona na stazi uglavnom uspješno izbjegava. Lijepo je pohvaliti sportaše kad ostvare uspjehe, no senzacionalističkim pisanjem i preuveličavanjem rezultata njih se zapravo podcjenjuje.
Kad su odradili senzacionalistički dio priče, mediji su se prebacili na usporedbe, još jednu sebi svojstvenu disciplinu. Nitko ne može biti to što je, nego mora biti novi ili nova 'umetni ime'. Naravno, kad je skijanje u pitanju, neizbježne su paralele s Janicom. To je logično i nije nužno loše, ali treba ipak malo stati na skiju. Janica je jedna i jedina, posebna, i ne treba Zrinku previše opterećivati njezinim postignućima. Bit će kako bude. Zrinka je, iako je praktički tek na početku karijere, ostvarila puno toga, a gdje će se na kraju zaustaviti, tek moramo vidjeti. Tko zna, možda i nadmaši Janicu, potencijala za to svakako ima. A opet, ostvari li i pola Janičinih rezultata, bit će to karijera za pamćenje. U svakom slučaju, pogrešno je Zrinku opterećivati pretjeranim pričama, usporedbama i ciljevima, treba ju jednostavno pustiti uživati u onome što radi. A radi to sjajno.
Nažalost, dio medija nakon Zrinkinog slalomskog slavlja nije mogao izdržati, nego se dohvatio onoga što oni najbolje rade. Cura ostvari prvu pobjedu u Svjetskom kupu, a oni, ni pet ni šest, već odmah članak o tome koliko je zaradila. Da postoji natjecanje u guranju nosa u tuđe novčanike i dvorišta, naši mediji bi pomeli konkurenciju kao Zrinka u nedjelju. Fascinantna je ta opterećenost medija, ali i društva općenito, tuđom zaradom i životom općenito. Zna se nekad naići i na članak o tome što je koji sportaš i gdje jeo, koliko je platio ručak. Zaista, čitaju li ti novinari ponekad svoje tekstove? Sva sreća što se u skijanju ne vrte tolike cifre. Da se radi o milijunima, vrlo brzo bi vjerojatno moglo čitati i o tome koliko bahati skijaši zarađuju, dok ljudi gladuju. Koliko se škola, vrtića i bolnica moglo izgraditi za te novce….
Hrvatska je dobila (još jednu) sjajnu sportašicu, ponajbolju na svijetu. Simpatičnu i pristojnu djevojku koja jednako plijeni svojim nastupima na stazi i pokraj nje. I koja čvrsto stoji na zemlji. Kao što sam već rekao, ne treba Zrinkine uspjehe vezivati uz pojmove čuda i senzacije, jer oni to nisu, kao što ne treba ni praviti dramu od lošijih nastupa u budućnosti, a i njih će sigurno biti. Kad je već ona sama tako jednostavna i pristupačna, tako bi se i mediji prema njoj trebali odnositi.
Zrinka, ako slučajno ovo čitaš, čestitke od srca! Samo skijaj i ne obaziri se na drugo. I što je više moguće, zaobilazi medije u širokom slalomu…
