Povijest SP-a - 1938. Francuska: Posljednje prvenstvo u nepopularnom kup sustavu i novi bojkoti

Sportnet vam donosi serijal tekstova u kojem ćemo se prisjetiti svih dosadašnjih svjetskih prvenstva. Za zanimljivi povijesni kontekst toga doba i samog Prvenstva zadužen je doktorant povijesti i pratitelj nogometa Marko Vladić, a na samom sportskom dijelu radili su Sportnetovi novinari Branimir Korać i Mihaela Bradovski te su za svoj dio posla koristili službene Fifine izvore. Cilj projekta je spojiti povijesni i sportski kontekst kako bi se ušlo dublje u priču iza pojedinog SP-a.

Jan Šindelar hitno se vratio 10. veljače 1903. iz svoje kovačke radionice. Njegova supruga Marie bila je u visokoj trudnoći pa je spremno dočekao vijest kako je krenuo porod njihovog drugog djeteta. Uz malenu dvogodišnju Anu, na svijet je tu večer došao i Matej. Majka je napokon vidjela te nožice koje su nestrpljivo lamatale u njezinoj utrobi kao da su se već spremale za buduću karijeru. Tog je dana malo moravsko selo Kozlov, potpuno nesvjesno toga, dobilo najpoznatijeg stanovnika u svojoj povijesti.

Kroz trnje do zvijezda

Obitelj Šindelar teško je spajala kraj s krajem poput većine ljudi tog vremena te su se odlučili na očajnički potez potrage za poslom u većim gradovima. Iako se Češka industrijski razvijala dobro u usporebi s drugim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije, ipak je najveću privlačnu moć za siromašno ruralno stanovništvo imao milijunski Beč. Stoga se u potrazi za boljom budućnosti Jan Šindelar s obitelji uputio prema glavnom gradu. U njemu su i dalje živjeli vrlo skromno dobivši tamo još dvije kćeri, ali dolazak u Beč pokazat će se krucijalnom za malog Mateja. Uz teško djetinjstvo, živjevši u opasnosti od kriminala kao mnogi dječaci tog vremena, Mattias Sindelar, kako mu je glasilo novo germanizirano ime, sa samo 14 godina saznao je kako mu je otac poginuo tijekom borbi u Prvom svjetskom ratu.

Ostavši kao jedini muški član obitelji, Mattias se zaposlio kao šegrt u jednoj radionici radivši i neke druge povremene poslove kako bi pomogao obitelji, no uz sve to nije mogao zapostaviti svoju najveću ljubav - nogomet - koju je tako rado igrao po bečkim ulicama sa svojim vršnjacima. Njegov talent nije ostao neprimjećen pa su ga djelatnici lokalne Herthe iz Beča dovele u svoj omladinski pogon.

Wunderteam

Postavši punoljetan debitirao je za prvu momčad, no iako nije ostavio dubok trag u ekipi privukao je pažnju na sebe te 1924. prelazi u Austriju iz Beča čiju povijest će idućih 15 godina obilježiti kao jedan od najvećih igrača sve do danas. S 23 godine Mattias je debitirao za austrijsku reprezentaciju koja iduće desetljeće postaje jedna od najsnažnijih svjetskih reprezentacija. Tijekom 1930-ih nizali su uspjehe poput polufinala Svjetskog prvenstva 1934., gdje su nesretno poraženi od domaćina Italije, te Olimpijskih igara u Berlinu 1936. na kojima su osvojili srebro ponovno izgubivši od Talijana i to pogotkom u 92. minuti. Nakon očekivanog plasmana na novo Svjetsko prvenstvo svijet je očekivao novi veliki sraz dviju dominantnih nogometnih sila, a Austrijanci su vjerovali da je napokon došlo njihovo vrijeme. Sve do kobnog 12. ožujka 1938.

Anschluss i Svjetsko prvenstvo

U danima koji su prethodili u Austriji je rastao pritisak Hitlerovih suradnika te se očekivalo da će doći do pripojenja Njemačkoj. S druge strane, događaj je zatekao međunarodnu javnost pa tako i Fifu koja nije našla zamjenu za nestalu Austriju. Uz to je dopustila sudjelovanje austrijskim igračima u njemačkoj reprezentaciji pa su čak devetorica njih pozvana na Svjetsko prvenstvo. Među njima se nije našao Sindelar koji je u travnju 1938. još odigrao neslužbenu utakmicu protiv Njemačke da bi se zatim u 35. godini povukao iz reprezentativnog nogometa uz obrazloženje da je ozlijeđen te nije sudjelovao na Svjetskom prvenstvu koje je trebalo biti vrhunac njegove reprezentativne karijere.

Svjetsko prvenstvo u Francuskoj obilježila su ponovno brojna odustajanja. Južnoamerikanci su bili nezadovoljni što je već drugo svjetsko prvenstvo zaredom u Europi, a uz to su Urugvaj i Argentina naveli da ne žele sudjelovati u znak prosvjeda zbog ponavljanja utakmice Austrije i Perua na Olimpijskim igrama 1936. zbog upada peruanskih navijača i napada na austrijske nogometaše što je za njih predstavljao još jedan oblik favoriziranja Europljana u odnosu na druge reprezentacije. Argentina se u međuvremenu predomislila, ali i ponovno odustala nakon sukoba između saveza i lokalnih klubova.

U kvalifikacije su krenuli SAD i Meksiko, a zatim su odustali što su iskoristili pojedini debitantni na natjecanju. Među raritetnim primjerima treba istaknuti sudjelovanje Kube te Nizozemske Istočne Indije (današnje Indonezije) koje su uz Brazil bile jedine neeuropske reprezentacije na Prvenstvu. Kuba je priredila iznenađenje izbacivši Rumunjsku u prvom kolu da bi zatim ispala uvjerljivo izgubivši od Švedske s osam golova razlike. Bez puno uspjeha prošla Nizozemska Istočna Indija uvjerljivim porazom od Mađara 6:0 pa je Brazil jedini osvijetlio obraz neeuropljanima uz osvajanje brončane medalje na kraju.

Ovo je bilo prvo prvenstvo na kojem je branitelj naslova imao izravan plasman, pravilo koje se zadržalo sve do 2002. godine. Talijani su u turnir ušli kao glavni favoriti, potkrijepljeni zlatom s prethodnog Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara, te su opravdali taj status potvrdivši se kao najjača reprezentacija svijeta pobjedom nad Mađarima u finalu.

S druge strane, Nijemci, pojačani Austrijancima, ispali su već u prvom kolu nakon poraza od Švicaraca, čime je na nesretan način okončano razdoblje slavnog austrijskog "Wunderteama". Bila je to momčad za koju se vjerovalo da jedina može zaustaviti Talijane, osobito uz prisutnost Mattiasa Sindelara.

Njegova je sudbina, međutim, ubrzo poprimila tragičan epilog. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 23. siječnja 1939., pronađen je mrtav u svom stanu u Beču zajedno s djevojkom. Prema službenim izvješćima, uzrok smrti bilo je trovanje ugljičnim monoksidom, što se uklapalo u niz sličnih nesretnih slučajeva u susjedstvu tih dana. Ipak, zbog njegove nesklonosti novom režimu, takva verzija događaja i danas izaziva sumnje.

Kasnije je njegov bliski prijatelj Egon Ulbrich izjavio kako je prema nacističkim zakonima osobama koje su počinile samoubojstvo ili bile ubijene bilo zabranjeno dodijeliti počasni grob, pa je obitelji bilo u interesu izbjeći takvu interpretaciju uzroka smrti. Poznato je i da je Gestapo vodio dosje o Sindelaru te nadzirao njegov kafić, no unatoč tome, stvarni uzrok smrti jednog od najvećih austrijskih nogometaša ostaje u domeni pretpostavke.

Tijek turnira

Njemačka pojačana austrijskim igračima nije uspjela proći niti prvo kolo. Prvi susret protiv Švicaraca na Parku prinčeva okončan je 1:1 pa se igrao i drugi susret. Iako su u njemu vodili 2:0 nakon samo 22 minute igre, Nijemci su poraženi 4:2 i brzo završili natjecanje. Junak Švicaraca bio je Andre Abegglen, strijelac trećeg i četvrtog pogotka u posljednjih 15 minuta. Njemački izbornik Sepp Herberger za ispadanje je optužio petoricu Austrijanaca koji su bili pripojeni Njemačkoj tvrdeći da su nevoljko igrali.

Najveće iznenađenje u prvom kolu priredila je Kuba koja je u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu eliminirala favoriziranu Rumunjsku. I ovdje je prvi susret okončan remijem da bi u drugom u Toulouseu Kuba slavila s 2:1 preokretom golovima Hectora Socorra i Tomasa Fernandeza.

Poslastica prvog kola bio je dvoboj Brazila i Poljske. U sjajnom susretu Brazilci su slavili nakon produžetaka 6:5. Susret u Strasbourgu obilježili su brazilski golgeter Leonidas koji je postigao tri pogotka i tako krenuo prema naslovu najboljeg strijelca turnira te njegov poljski kolega Ernest Wilimowski, strijelac četiri pogotka.

U četvrtfinalu Brazil se susreo s Čehoslovačkom i ponovno predvođen Leonidasom ubilježio prolaz. Prvi susret završen je 1:1 dok je u ponovljenom susretu Brazil upisao pobjedu 2:1 uz pobjednički gol Roberta u 62. minuti. Naravno, prva dva pogotka postigao je Leonidas.

Prvi susret između Brazila i Čehoslovačke obilovao je brutalnim startovima i prvi put isključena su trojica igrača. No Čehoslovacima je to malo značilo, kapetanu Františeku Planički slomljena je ruka, najboljem napadaču Oldrichu Nejedlyju noga dok je Josef Koštalek također ozlijeđen. Bez prve dvojice, Čehoslovaci nisu imali šanse u drugoj utakmici.

Šveđani su imali najlakši posao, igrali su protiv Kube i lako slavili s 8:0. Mađari su zaustavili Švicarsku, a Talijani su bili bolji od domaćina Francuza.

U finalu prije finala Talijani su u Marseilleu igrali protiv Brazila. I jedni i drugi su se prilično namučili da bi došli do polufinala, a među četiri bolji su bili Talijani. Slavili su 2:1 pogocima Colaussija i Meazze iz jedanaesterca. Tri minute prije kraja smanjio je Romeu, prekasno za nešto više. I Brazilci su osjećali posljedice "rata" s Čehoslovacima te nisu u polufinalu imali na raspolaganju ozlijeđenog Leonidasa. U drugom polufinalu Mađari su lakoćom s 5:1 svladali Švedsku.

Po dva pogotka Colaussija i Piole bili su dovoljni za talijansko slavlje 4:2 u finalu s Mađarskom. Italija je tako obranila naslov svjetskih prvaka.

Finale

Italija - Mađarska 4:2 (3:1)

Strijelci: 1:0 Colaussi (6), 1:1 Titkos (8), 2:1 Piola (16), 3:1 Colaussi (35), 3:2 Sarosi (70), 4:2 Piola (85).

Italija: Olivieri, Foni, Rava, Serantoni, Andreolo, Locatelli, Biavata, Meazza, Piola, Ferrari, Colaussi.
Mađarska: Szabo, Polgar, Biro, Szalay, Szucs, Lazar, Sas, Vincze, Sarosi, Zsengeller, Titkos.

Najbolji strijelac - Leonidas da Silva

Ubojiti napadač brazilske reprezentacije Leonidas Da Silva predvodio je strijelce na trećem SP-u sa sedam pogodaka. Crni dijamant rođen je u Riju 1913. godine, a karijeru je započeo u Sao Cristovau. 1933. godine nakon debija za brazilsku reprezentaciju (postigao dva pogotka) preselio je u urugvajski Penarol.

Nije se dugo zadržao u Urugvaju. Već sljedeće sezone vratio se u Brazil i pristupio Vasco da Gami, sljedeće sezone prešao je u Botafogo te na kraju u Flamengo gdje je igrao do 1941. godine. Tada odlazi u Sao Paulo gdje igra do kraja karijere, 1950. godine.

Nakon završetka igračke karijere kratko je vodio Sao Paulo nakon čega odlazi u reporterske vode. Leonidas je preminuo 2004. godine zbog komplikacije s Alzheimerovom bolešću.