Povijest SP-a - 1986. Meksiko: Nezaboravan turnir Diega Maradone, Božja ruka i gol stoljeća

Sportnet vam donosi serijal tekstova u kojem ćemo se prisjetiti svih dosadašnjih svjetskih prvenstva. Za zanimljivi povijesni kontekst toga doba i samog Prvenstva zadužen je doktorant povijesti i pratitelj nogometa Marko Vladić, a na samom sportskom dijelu radili su Sportnetovi novinari Branimir Korać i Mihaela Bradovski te su za svoj dio posla koristili službene Fifine izvore. Cilj projekta je spojiti povijesni i sportski kontekst kako bi se ušlo dublje u priču iza pojedinog SP-a.

Još od 1958. godine FIFA je izmjenično odabirala za domaćine svjetskih prvenstava države Europe i Latinske Amerike. Prema zadanom redoslijedu na kongresu 1974. za domaćina prvenstva 1986. red je došao na Latinsku Ameriku. Prema dotadašnjoj politici Fife domaćini se nisu ponavljali. Urugvaj, Brazil, Čile i Meksiko već su bili domaćini dok se Argentina spremala za domaćinstvo 1978. S obzirom na velike financijske izdatke prilikom pripreme stadiona, smještajnih kapaciteta i prometa, za domaćinstvo samo je Kolumbija iskazala spremnost za organizaciju.

Prilikom prijave domaćinstva Kolumbija je računala da će financijski moći podnijeti taj teret. U tom trenutku važeća pravila značila su domaćinstvo za 15 drugih ekipa i manji broj potrebnih stadiona. Odlukom Fife iz 1977. da se broj reprezentacija sudionica od 1982. poveća na 24 značio je dodatni teret za organizatore.

Novi zahtjevi Fife

Za organizaciju svjetskog prvenstva FIFA je iznijela niz novih, teško ispunjivih zahtjeva. Među njima se ističe čak 12 stadiona koji su morali imati više od 40.000 mjesta za gledatelje, četiri stadiona s više od 60.000 i dva s više od 80.000 sjedećih mjesta. Uz to su svi gradovi domaćini trebali biti povezani željeznicom, a za pripadnike Fifine delegacije trebali su biti osigurani i posebni uvjeti u hotelima i prijevoz limuzinama.

S početnim planom obnove pet stadiona u pet gradova domaćina, planirani troškovi enromno su porasli. Uslijedile su i političke promjene u Kolumbiji 1978. Novoizabrani predsjednik Julio César Turbay Ayala najavio da država ne može podnijeti takav trošak, no vjerojatno u strahu od reakcije zagrižene nogometne publike u zemlji 1980. najavljuje da projekt ide dalje. Prema njegovom planu, u organizaciju je trebalo uključiti velike multinacionalne kompanije koje bi pomogle u izgradnji stadiona, popratne infrastrukture i željezničkog sustava.

Već iduće godine dogodio se dodatan udar na kolumbijsko gospodarstvo. Zbog pada cijene kave na međunarodnom tržištu država ulazi u novu recesiju. Sve je izglednije bilo kako ni uz pomoć privatnog kapitala Svjetsko prvenstvo neće moći biti održano u Kolumbiji.

Predsjednik Ayala nije se kandidirao na novim izborima, a njegov stranački kolega poražen je od Belisaria Betancura. Novi predsjednik tek nekoliko mjeseci nakon izbora objavljuje da Kolumbija neće moći organizirati Svjetsko prvenstvo pod Fifinim uvjetima.

Tko će preuzeti?

Već idući dan američki mediji su se raspisali o novom domaćinu. Prema njihovim najavama glavni kandidati trebali su biti oni uz Brazil i Kanadu. Smatrali su kako im je upravo Brazil glavni konkurent. Vrlo brzo Brazil najavljuje da neće sudjelovati u organizaciji. U to vrijeme sve glasnije se počeo spominjati Meksiko, koji bi tim izborom postao prva zemlja koja je dvaput ugostila najveće reprezentativno nogometno natjecanje.

Pred izbor zamjenskog domaćina u svibnju 1983. FIFA je već dala naslutiti koga će izabrati poslavši svoju delegaciju u Meksiko, ali ne i u SAD i Kanadu. Kasnije će svoju odluku pravdati pojašnjenjem da Kanada nema dovoljan broj stadiona da ugosti prvenstvo dok vlada SAD-a nije dala logističke garancije za organizaciju.

Konačni izbor Meksika izazvao je burne reakcije kod dvije sjevernoameričke države. Kanađani su kritizirali Fifu što nije svoju inspekcijsku delegaciju poslala u njihovu zemlju, a slične reakcije došle su i iz SAD-a. Voditelj američke delegacije za organizaciju prvenstva Henry Kissinger naveo je kako su organizaciju podržali predsjednik Reagan i Kongres što je trebao biti odgovor na komentare Fife o nedovoljnim logističkim garancijama.

Od Meksika do Meksika - od Pelea do Maradone

Izbor Meksika postao je tako presedan koji je možda utjecao da već na idućem prvenstvu Italija dobije svoje drugo domaćinstvo. Ostaje pitanje kako je Meksiko dobio domaćinstvo kada nije zadovoljavao uvjete koje je krovna nogometna organizacija stavila pred Kolumbiju.

Među stadionima na kojima su odigravane utakmice bio je tek jedan s više od 80.000 mjesta, tri s više od 60.000 i pet s više od 40.000. Više od polovice stadiona koji su bili domaćini imali su manje od 40.000 pozicija za gledatelje.

U novonastalim okolnostima najbolje su se snašli Argentinci. U novom formatu u kojem su prolazile dvije prvoplasirane ekipe i četiri najbolje rangirane trećeplasirane ekipe u osmini finala su izbacili Urugvaj. Zatim su u legendarnoj utakmici s Englezima poznatoj po Maradoninom slalomu od centra i "Božjoj ruci" izbacili u tom trenutku najmrže protivnike. Sukobi oko Falklandskog otočja bili su još uvijek svježi pa je utakmica imala i dodatnu političku dimenziju.

U polufinalu su pobijedili Belgijce, a u trileru u finalu pogotkom Burruchage u 84. s 3:2 pobjeđuju Zapadnu Njemačku. Nagradu za najboljeg strijelca dobio je Gary Lineker dok je u izboru za najboljeg igrača turnira premoćno izabran Diego Maradona. S tek 26 godina činio se kao izgledni kandidat za ponovno osvajanje četiri godine kasnije. No nešto se pitalo i dvostruke srebrne iz 1980-ih.

Tijek Prvenstva

Neposredno prije početka Svjetskog prvenstva Meksiko pogađa katastrofalan potres koji odnosi više od 20 tisuća života. No, organizator ipak odlučuje ne odgoditi Mondial i 24 reprezentacije dolaze na poprište najveće nogometne smotre. Stadioni su u potresu ostali gotovo neoštećeni tako da je sve moglo krenuti na vrijeme.

U skupini A prvi favoriti za prolaz bili su Argentina i Italija. Argentinci s Maradonom u naponu snage i zvijezdom madridskog Reala Jorgeom Valdanom rutinski su odradili prvi dio natjecanja. Južna Koreja i Bugarska nisu imali nikakve šanse protiv sjajnih Južnoamerikanaca, a s Italijom remizirali su 1:1. Talijani su u odličnom susretu poveli preko Altobellija vrlo rano, ali Maradona je poravnao i donio Argentini prvo mjesto u skupini. Italija je drugo mjesto osigurala tek u posljednjem kolu pobjedom nad Južnom Korejom 3:2, a Bugari zahvaljujući remiju s Italijom iz prvog susreta odlaze u osminu finala s trećeg mjesta.

Domaćin Prvenstva Meksiko predvođen atraktivnim centarforom Hugom Sanchezom bio je smješten u skupini B i nošen s preko 100 tisuća navijača na velebnoj Azteci uzeo je prvo mjesto. Drugi su bili Paragvajci, a treći Belgijci. Slabašni Irak zauzeo je posljednje mjesto u skupini u svom jedinom dosad nastupu na Svjetskom prvenstvu.

Izraziti favoriti skupine C bili su Sovjetski Savez i Francuska. Kanada i Mađarska uoči Prvenstva proglašeni su potpunim autsajderima, ali su se nadali da mogu s treće pozicije u osminu finala. Francuzi su sporo startali i u prvom susretu s Kanadom jedva su iščupali pobjedu. Strijelac za 1:0 bio je Jean-Pierre Papin tek u 79. minuti. S druge strane Sovjeti na klupi s Valerijem Lobanovskim i većinom igračima kijevskog Dynama odmah su pomeli Mađarsku sa 6:0 i taj visoki poraz stajat će Mađare osmine finala. Mađarska je do kraja svladala Kanadu 2:0, ali u krugu s Urugvajem i Bugarskom imala je najslabiju gol razliku i ostala bez doigravanja. Francuzi i Sovjeti u borbi za prvo mjesto u skupini remizirali su 1:1, Luis Fernandez bio je strijelac za Francuze, a Vasil Rats za Sovjete.

U skupini D Brazil i Španjolska opravdali su status favorita. Brazilci su upisali tri pobjede dok je Španjolska s pobjedom manje bila druga. U međusobnom dvoboju Brazilci su bili bolji s 1:0 pogotkom doktora Socratesa, a Španjolci su oštećeni nakon što im nije priznat regularan pogodak Michela. Sjeverna Irska i Alžir u međusobnom dvoboju igrali su 1:1 i tako uzeli tek po bod i ostali bez osmine finala. Sjeverni Irci imali su veliku priliku za uzeti pobjedu, vodili su 1:0 kada su Alžirci ostali bez svoje prve zvijezde Rabbaha Madjera, napadača Porta, koji se ozlijedio sredinom prvog dijela. No, nisu izdržali i ostali su bez osmine finala. U posljednjem kolu, u porazu od Brazila, posljednji put u dresu reprezentacije nastupio je legendarni vratar Pat Jennings.

Velika gužva vladala je u skupini E koja je proglašena skupinom smrti. Danci su se pokazali najspremnijima i uzeli su sve tri pobjede. Posebno je bila impresivna ona protiv Urugvaja od 6:1 u kojoj je briljirao s tri gola Preben Elkjar-Arsen. Urugvajci su rano, već u 19. minuti, ostali bez isključenog Bosia i to je odlučilo utakmicu. Unatoč tome na kraju će otići kao trećeplasirani u osminu finala zahvaljujući remijima s Fergusonovom Škotskom i Njemačkom. Škoti će još jednom razočarati i zauzeti posljednje mjesto u skupini. Protiv Njemačke su imali vodstvo i nisu ga zadržali, protiv Urugvaja čak 90 minuta imali su igrača više i nisu postigli pogodak. To isključenje Josea Batiste već u prvoj minuti nakon divljačkog starta na Gordonu Strachanu je najbrže isključenje u povijesti Svjetskog prvenstva.

Senzacija skupine F bio je Maroko. Marokanci su u respektabilnom društvu Engleske, Poljske i Portugala uzeli prvo mjesto u skupini i otišli u osminu finala kao prva afrička reprezentacija kojoj je to uspjelo. Eliminirani su Portugalci koji su si sami krivi za ispadanje. U posljednjem kolu igrali su s Marokom i da su pobijedili bili bi prvi u skupini, a ovako su završili kao posljednji. Gomes, Futre i Magalhaes razočarani su napustili SP. Englezi su u posljednjem kolu trebali pobjedu nad sigurnom Poljskom za prolaz, a visokih 3:0 donio im je Gary Lineker hat-trickom. U remiju bez pogodaka s Marokom Engleska je ostala bez ozlijeđenog Bryana Robsona dok je dokapetan Ray Wilkins isključen. Portugalci su prije i tijekom prvenstva vodili rat sa Savezom, žalili su se na raspodjelu premija. na put do Meksika, smještaj i uvjete treniranja. Čak su između prve i druge utakmice odbili trenirati.

Najneizvjesniji susret osmine finala odigrali su Sovjetski Savez i Belgija. Veliki favorit u ovom susretu bio je Sovjetski Savez predvođen devetoricom igrača iz udarne postave kijevskog Dinama. No, Jean-Marie Pfaff na golu i Enzo Scifo u sredini terena kreirali su novo veliko iznenađenje. Sovjetima nije pomogao niti hat-trick Igora Belanova, ispali su nakon produžetaka. 2:2 bilo je u 90 minuta, a onda u produžetku Demol i Claesen donose 4:2 vodstvo Belgiji. U 111. minuti Belanov smanjuje, ali do kraja susreta Pfaff brani nemoguće, baca u očaj prije svih Belanova i Alejnikova i odvodi Belgiju u četvrtfinale.

Meksikanci su dohvatili četvrtfinale preko Bugara (2:0) uz nezaboravne škarice Negretea, Brazil je "demolirao" Poljsku sa 4:0, a Argentina je u teškom susretu pogotkom Pascullija svladala Urugvaj 1:0. Talijani su vrlo loše odigrali protiv Francuza i izgubili 2:0. Platini je iskoristio pogrešku Baresija u prvom dijelu, a Stopyra je postavio konačnih 2:0 u drugom poluvremenu. I Nijemci su s dozom podcjenjivanja ušli u dvoboj s Marokom i to im je donijelo ogromne probleme. Tek u 87. minuti došli su do pobjede pogotkom iz slobodnog udarcaMatthäusa. Englezi su s 3:0 ispratili Paragvaj, a Španjolci su odigrali kao u transu protiv Danske i slavili čak s 5:1. Emilio Butragueno postigao je čak četiri pogotka.

Jedini četvrtfinalni susret koji je završen u 90 minuta bio je onaj između Argentine i Engleske. Uz Hurstov gol Nijemcima u finalu SP-a u Engleskoj, ova utakmica i pogodak Maradone rukom za 1:0 ostat će zauvijek u pamćenju ljubitelja nogometa. Bio je to pravi rat na terenu. Englezi su počeli izuzetno grubo, Butcher i Hodge su prednjačili, a Butcherov lakat u Maradonino lice umalo je doveo do prekida susreta. Maradona ga je kaznio prvo pogotkom rukom kada je nadskočio istrčalog Shiltona, a zatim je od svoje polovice pretrčavao Engleze, prošao i Shiltona i golom stoljeća zaključio priču. Linekerov pogodak za 2:1 bio je tek utješni.

Belgija je ponovno zahvaljujući čudesnim obranama Pfaffa otišla dalje. Na jedanaesterce je eliminirana Španjolska. Domaćin SP-a Meksiko nije iskoristio igrača više kojeg je imao gotovo 40 minuta (isključen Berthold) i Njemačka je također odvela meč do jedanaesteraca gdje je bila bolja. Brazilci su također na jedanaesterce poraženi od Francuske. U 120. minuta bilo je 1:1, a strijelac za Brazil bio je Careca dok je Platini poravnao.

U polufinalu niti Pfaff nije zaustavio Maradonu i njegovu genijalnost. Mali zeleni dva puta je matirao najboljeg vratara Prvenstva i odveo Argentinu u finale. Njemačka je u polufinalu bila bolja istim rezultatom od Francuske pogocima Brehmea na početku i Völlera na kraju utakmice.

Sve je bilo spremno za veliko finale na stadionu Azteca, argentinska imaginacija protiv njemačke discipline. Pobijedio je, kako neki vole reći, nogomet. Argentinci su brzo poveli 2:0, Nijemci ih sustigli, ali pogodak karijere desnog krila argentinske reprezentacije Josea Burruchage donio je novi naslov prvaka Južnoamerikancima. Diego Armando Maradona nakon razočaranja u Španjolskoj, bio je na vrhu svijeta. Uzeo je naslov i proglašen je najboljim igračem Prvenstva.

Finale

Argentina - Njemačka 3:2 (1:0)

Strijelci: 1:0 Brown (23, 2:0 Valdano (56), 2:1 Rummenigge (74), 2:2 Völler (82), 3:2 Burruchaga (87).

Argentina: Pumpido, Brown, Cuciuffo, Ruggeri, Olarticoechea, Giusti, Batista, Maradona, Enrique, Burruchaga, Valdano.
Njemačka: Schumacher, Jakobs, Berthold, K.H. Förster, Briegel, Brehme, Matthäus, Magath (Hoeness 63), Eder, Rummenigge, Allofs (Völler 46).

Najbolji strijelac - Gary Lineker

Gary Lineker zabio je šest pogodaka na Svjetskom prvenstvu 1986. godine. Ono što ga razlikuje od velikog broja engleskih igrača je i činjenica da je jedan od rijetkih koji su napravili veliku karijeru i van Otoka.

Karijeru je započeo u Leicesteru, a potpunu afirmaciju stekao je u Evertonu gdje je u sezoni 85/86, neposredno prije Svjetskog prvenstva, postigao 40 pogodaka u 42 utakmice. Nakon Meksika odlazi iz Evertona u Barcelonu gdje opravdava sjajnu reputaciju. Najbolja prezentacija u dresu Barcelone bila mu je u velikom derbiju s Realom kada je u pobjedi 3:2 postigao hat-trick. Nakon Barcelone odlazi u Tottenham gdje u 105 utakmica postiže 67 pogodaka, a karijeru završava u Japanu u Grampusu.

Lineker je bio jedan od najkorektnijih nogometaša novije povijesti. Nikada nije dobio žuti karton zbog prekršaja i nikada nije bio isključen. Nakon igračke karijere posvetio se radu u medijima.