Povijest SP-a - 1990. Italija: Ivkovićevo nadmudrivanje s Maradonom, Njemačka uzela titulu bez velike igre

Sportnet vam donosi serijal tekstova u kojem ćemo se prisjetiti svih dosadašnjih svjetskih prvenstva. Za zanimljivi povijesni kontekst toga doba i samog Prvenstva zadužen je doktorant povijesti i pratitelj nogometa Marko Vladić, a na samom sportskom dijelu radili su Sportnetovi novinari Branimir Korać i Mihaela Bradovski te su za svoj dio posla koristili službene Fifine izvore. Cilj projekta je spojiti povijesni i sportski kontekst kako bi se ušlo dublje u priču iza pojedinog SP-a.

Organizacija svjetskog prvenstva, 1983. izazvala je do tada neviđen interes. Kandidaturu za svjetsko prvenstvo najavilo je čak osam zemalja među kojima je bila i Jugoslavija. Do kraja 1983. ostale su četiri države kao mogući domaćini, a na finalnom odabiru u Zürichu u svibnju 1984. kao jedini kandidati ostali su Italija i Sovjetski Savez.

Unatoč brojnim gospodarskim problemima Sovjetski Savez kao globalna sila imao je infrastrukturnu moć organizacije prvenstva. Mnogi su ga smatrali i favoritom sve dok 11 dana prije kongresa nisu najavili bojkot Olimpijskih igara u Los Angelesu. Iako je riječ o dva potpuno neovisna sportska tijela, tom odlukom narušen je ugled sovjetske kandidature među Fifinim delegatima.

Prevladao je strah od utjecaja političkih odnosa na probleme s organizacijom prvenstva, bojkote i zabrane dolazaka. Sve se događalo manje od dvije godine od odustajanja Kolumbije od organizacije prvenstva pa se svakako htjelo izbjeći sličan scenarij. Konačno glasovanje potvrdilo je pobjedu Talijana s 11:5 čime su postali druga država s dva domaćinstva svjetskih prvenstava.

Daljnji slijed događaja u SSSR-u dao je za pravo Fifi da je donijela dobru odluku. Već iduće 1985. godine na čelo države dolazi Mihail Gorbačov. Uvođenjem programa Perestrojka i Glasnost pokušao je reformirati Sovjetski Savez ublažavanjem utjecaja države na gospodarstvo i smanjenjem cenzure, ali bez odricanja komunističkog režima od vlasti u državi. No za reforme koje bi sačuvale socijalistički sustav je bilo kasno, cijeli Istočni blok krenuo je prema potpunom zakretu i tranziciji prema demokraciji i kapitalizmu.

Wind of changes

Kao simboličan pad komunizma u Europi uzima se početak rušenja Berlinskog zida 9. studenog 1989. U takvoj atmosferi pitanje ponovnog ujedinjenja Njemačke za neke se činila formalnost, no u stvarnosti dvije države su paralelno koegzistirale još skoro godinu dana.

Jedan vrlo interesantan prikaz stanja u Istočnoj Njemačkoj tog vremena film je "Zbogom, Lenjine" iz 2003. godine. U njemu se prikazuje relativno lagan prijelaz brojnih Nijemaca iz stanja napetosti dviju država do ujedinjenja s jedne strane, ali i teško prihvaćanje nestanka Istočne Njemačke od pojedinih ideološko zadojenih pripadnika partije s druge strane.

Mnogi Nijemci na istočnoj strani već su na prvenstvu 1990. zdušno navijali za svoje "susjede" na zapadu. No, Istočna Njemačka i dalje je imala svoju reprezentaciju. Tek nekoliko dana od početka rušenja Berlinskog zida, 15. studenog, igrali su kvalifikacijsku utakmicu u Beču. Za prolazak im je bio dovoljan remi, no nakon uvjerljivog pobjede od 3:0 Austrija se plasirala na prvenstvo. Izostanak Istočne Njemačke dodatno je okrenuo brojne navijače prema Zapadnoj Njemačkoj koja je na zadnja dva prvenstva osvojila srebro.

Euforija u Njemačkoj

Uz Nijemce, kao glavni favoriti prvenstva isticali su se branitelji naslova Argentinci predvođeni Maradonom, Talijani kao domaćini i predvodnici klupske nogometne scene Europe tog vremena te Nizozemci kao osvajači zadnjeg Europskog prvenstva uz Van Bastena, Rijkaarda i Gullita kao glavnih vedeta.

U istom formatu kao i četiri godine ranije favoriti su se najbolje snašli pa do polufinala nisu došli tek Nizozemci koje je ždrijeb već u osmini finala spojio sa Zapadnom Njemačkom. Nijemci su, kao i Talijani, relativno uvjerljivo došli do borbe za medalje.

Isto ne vrijedi za Argentince čiji put, sve do finala, podsjeća na Portugal s EURO 2016. Nakon što su skupinu prošli kao jedna od najboljih trećeplasiranih ekipa u osmini finalu susreli su se s Brazilom koji izbacuju kasnim pogotkom Caniggije. U četvrtfinalu prolaze pobjedom na penale protiv Jugoslavije iako je Tomislav Ivković, u mnogo puta ispričanom sjećanju, obranio Maradonin pokušaj. U polufinalu ponovno izbacuju Talijane na penale.

Drugi finalist postali su Nijemci izbacivši također na penale Engleze. Time se ponovilo isto finale kao i četiri godine ranije. No, ovaj put s drugačijim ishodom. Nakon dva uzastopna srebra, Nijemci su pogotkom Brehmea iz penala došli do trećeg zlata u povijesti izjednačivši se s Talijanima i Brazilcima u tom trenutku.

Osim samom sportskog uspjeha ova pobjeda imala je i ogroman društveni utjecaj. Donijela je slavlje u obje države. Iako je svoju posljednju reprezentativnu utakmicu Istočna Njemačka odigrala u rujnu 1990., on je u stvarnosti bila prošlost. Osvajanje svjetskog nogometnog prvenstva pokazalo je da je ujedinjenje koje je uslijedilo u listopadu 1990. bio tek formalni čin onog što su Nijemci još od studenog 1989. živjeli.

Tijek Prvenstva

Talijani su ozbiljno prionuli poslu i pokušali napraviti najspektakularnije SP dotad. Stadioni su potpuno renovirani, a u Torinu i Bariju sagrađeni su potpuno novi. Organizacija Prvenstva bila je bez premca, ali kvaliteta igre nije to popratila. Tri imena obilježit će ovo Prvenstvo. Roger Milla, kamerunski veteran koji je došao iz mirovine kako bi pomogao svojoj reprezentaciji, Toto Schillaci, do tada ne toliko poznati napadač bio je prvi strijelac turnira i talijanski junak te Sergio Goycochea, pričuvni vratar argentinske reprezentacije koji je briljirao na cijelom Prvenstvu.

Talijani su bili smješteni u skupini A i susrete igrali na Olimpijskom stadionu u Rimu. Na samom otvaranju dosta su se mučili s Austrijom koju su svladali pogotkom Schillacija u 78. minuti, četiri minute nakon što je zamijenio Carnevalea. Inače, veliki Toto je prije ovog SP-a upisao samo jedan nastup za reprezentaciju i to u prijateljskom susretu protiv Švicarske. Niti u drugom susretu domaćin nije briljirao, ali ponovno je minimalno slavio i to protiv SAD-a. U posljednjem susretu u skupini odlučivali su o prvom mjestu sa Čehoslovacima i slavili bez većih problema 2:0. Austrija i SAD ostali su bez osmine finala.

U skupini B prava senzacija na startu Prvenstva. U utakmici koja je otvarala SP Kamerun je na San Siru svladao Argentinu 1:0. Pogodak za povijesnu pobjedu Kameruna postigao je Francois Omam-Biyik. Hrabri Afrikanci završili su utakmicu s devetoricom zbog isključenja Kane Biyika i Massinga, ali Argentina nije uspjela probiti sjajnog N'Kona. Kamerunci i u drugom susretu rade iznenađenje i pobjeđuju Rumunje 2:1 i već tada odlaze u osminu finala. Dvostruki strijelac bio je najstariji igrač Prvenstva Roger Milla. Rumunji u posljednjem susretu u skupini igraju 1:1 s Argentinom i zauzimaju drugo mjesto dok je Argentina treća, ali u osmini finala. U ranijem susretu u skupini sa Sovjetskim Savezom, Argentina je zbog ozljede ostala bez prvog vratara Neryja Pumpidoa, ali pokazat će se kako im to nije bio hendikep.

Senzacija skupine B bio je Kamerun, a skupine C Kostarika. Debitant na Svjetskom prvenstvu svladao je na startu Škote s 1:0 i u odlučujućoj utakmici za prolaz u osminu finala Šveđane 2:1. Šveđani su vodili, ali Kostarika je drugim pogotkom u 88. minuti uzela drugo mjesto i otišla dalje. Status nacionalnog junaka dobio je Hernan Medford koji je 88. minuti zatresao mrežu Ravellija. Nakon ovog SP-a Medforda angažira zagrebački Dinamo gdje s njim seli i suigrač iz reprezentacije Ronald Gonzalez. Prvo mjesto u skupini, s tri tijesne pobjede, zauzeo je Brazil.

U skupini D izraziti favoriti bili su Njemačka i Jugoslavija. Ova dva protivnika susrela su se u prvom kolu i pobjeda je otišla Njemačkoj 4:1. Nijemci su u prvom poluvremenu iskoristili pogreške obrane Jugoslavije i poveli 2:0, smanjio je Davor Jozić na startu drugog dijela, ali Matthäus i Klinsmann donose pobjedu Nijemcima. U drugom susretu Davor Jozić ponovno postiže pogodak, ovaj put za pobjedu nad Kolumbijom 1:0. U posljednjem susretu u skupini Jugoslavija je bila bolja od Emirata sa 4:1 i kao druga otišla dalje. Njemačka je zauzela prvu poziciju, a u osminu finala probila se i Kolumbija s trećeg mjesta.

Od hrvatskih nogometaša Ivica Osim u Italiju je vodio Tomislava Ivkovića, Zlatka Vujovića, Zorana Vulića, Alena Bokšića, Roberta Prosinečkog, Roberta Jarnija, Davora Šukera i Andreja Panadića.

Španjolci su u skupini E nakon startnog remija s Urugvajom lakoćom svladali Južnu Koreju te u posljednjem susretu Belgiju. Belgiji su pobjede nad Korejom i Urugvajom donijele drugu poziciju, a Urugvajci su u odlučujućem dvoboju za prolaz svladali Južnu Koreju 1:0 pogotkom Daniela Fonsece u 90. minuti te s trećeg mjesta otišli dalje. U ovoj skupini upisan je i hat-trick i to Realove zvijezde Michela u 3:1 pobjedi protiv Južne Koreje.

U skupini F bilo je najneizvjesnije. Nakon drugog kola sve četiri reprezentacije imale su po dva boda. U posljednjem kolu Englezi pobjeđuju Egipat 1:0 golom Marka Wrighta, a Nizozemska i Republika Irska bilježe i treći remi, ali prolaze u osminu finala. Aktualni europski prvaci Nizozemci u Italiju su došli kao jedni od glavnih favorita za naslov s Guulitom, Van Bastenom i Rijkaardom, ali u osminu finala ušli su na mala vrata.

U osmini finala Kamerun je nastavio s iznenađenjima. Eliminirao je Kolumbiju u produžecima 2:1, a oba pogotka za Kamerun postigao je, a tko drugi nego, Roger Milla, a drugi pogodak bio je poklon atraktivnog, ali kiksevima sklonog vratara Renea Higuite. Drugo veliko iznenađenje, Kostarika, zaustavljeno je u ovom dijelu natjecanja. Čehoslovaci su je nadigrali sa 4:1 uz tri pogotka Tomasa Skuhravyja. U velikom dvoboju na Delle Alpiju Argentina je pogotkom Caniggije svladala Brazil s minimalnih 1:0. Od ove utakmice najviše se očekivalo, ali na kraju su Južnoamerikanci malo toga pokazali. Nizozemska je ispala od Njemačke 2:1 u susretu koji će ostati zapamćen i po okršaju Franka Rijkaarda i Rudija Völlera nakon kojeg su obojica zbog pljuvanja i međusobnog udaranja isključeni. Nijemci su poveli 2:0 preko Klinsmanna i Brehmea, a kasni povratak Nizozemska je imala u 89. minuti kada Koeman realizira jedanaesterac.

Talijani su četvrtfinale izborili preko Urugvaja pobjedom 2:0, a strijelac je ponovno bio Toto Schillaci, tada već zvijezda, dok je drugi dodao Aldo Serena. Jugoslavija je s dva pogotka Stojkovića eliminirala Španjolsku. Nakon 90 minuta bilo je 1:1, a onda Stojković na samom startu produžetaka odvodi Jugoslaviju dalje. Pogodak za Španjolce postigao je Julio Salinas. Engleska je tek u 119. minuti izborila prolaz protiv Belgije. U tvrdoj utakmici krasnim golom na samom kraju drugog produžetka Engleskoj prolaz donosi David Platt. Republika Irska na jedanaesterce je eliminirala Rumunjsku.

Sjajnu utakmicu odigrala je Jugoslavija u četvrtfinalu protiv Argentine. Iako je od 31. minute igrala s igračem manje zbog isključenja Refika Šabanadžovića, Jugoslavija je izdržala do isteka 120. minute i izborila jedanaesterce. Ipak, Argentinci prolaze u polufinale. Ivković je obranio jedanaesterac Maradoni, nije zabio niti Troglio, ali na drugoj strani Goyochea je briljirao, a do pogotka nisu došli Stojković, Brnović i Hadžibegić. Engleska je zaustavila Kamerun nakon velike borbe u produžetku 3:2. Apsolutno ravnopravni Kamerunci imali su 2:1, ali u 83. minuti Lineker iznuđuje jedanaesterac i pretvara ga u pogodak. Lineker i u produžetku preuzima ulogu spasitelja, ponovno je rušen u 16 metara i ponovno zabija. Na kraju susreta Kamerunci su otrčali počasni krug koji su svojim prezentacijama apsolutno zaslužili. Schillaci je ponovno izvukao Talijane koji su izbacili Republiku Irsku s 1:0, a Njemačka je pogotkom Matthäusa eliminirala Čehoslovačku.

Talijani su polufinalni dvoboj odigrali van Olimpica (po prvi puta van Rima na ovom SP-u) i izgubili. Argentinci su bili uspješniji nakon jedanaesteraca. Italija je povela preko Schillacija, a izjednačio je Caniggia. Prilikom kaznenih udaraca briljirao je Goycoechea koji je najzaslužniji za argentinski prolaz. Drugi dvoboj također je odlučen nakon jedanaestaraca. Njemačka je bila sretnija od Engleske. U 120 minuta susret je završen 1:1, a strijelci su bili Brehme i Lineker.

Finale između Argentine i Njemačke smatra se najlošijom finalnom utakmicom na svim prvenstvima dosad. Jako loš nogomet, dosta nervoze i minimalna 1:0 pobjeda Nijemaca pogotkom Brehmea iz jedanaesterca u 85. minuti. Argentinci su kraj dočekali s devetoricom zbog isključenja Monzona i Dezottija, a Njemačka je postala prvi svjetski prvak bez prave igre.

Finale

Njemačka - Argentina 1:0 (0:0)

Strijelci: 1:0 Brehme (85).

Njemačka: Ilgner, Berthold (Reuter 75), Augenthaler, Kohler, Buchwald, Brehme, Hässler, Matthäus, Littbarski, Klinsmann, Völler.
Argentina: Goycochea, Simon, Serrizuela, Ruggeri (Monzon 46), Troglio, Sensini, Burruchaga (Calderon 54), Basualdo, Lorenzo, Maradona, Dezotti.

Najbolji strijelac - Toto Schillaci

Salvatore Toto Schillaci rođen je 1964. godine u Palermu gdje je i započeo nogometnu karijeru. Da je netko prije SP-a u Italiji rekao kako će Toto biti prvi strijelac Prvenstva, vjerojatno bi ga spremali u psihijatrijsku ustanovu. Međutim, ovaj snalažljivi napadač postigao je šest pogodaka i predvodio strijelce Prvenstva.

Prije SP-a u Italiji imao je tek jedan nastup za reprezentaciju. U reprezentaciju je pozvan nakon što je preselio iz Messine u Juventus. Neposredno nakon SP-a započinju njegovi problemi s ozljedama i igra dosta promjenjivo. Juventus ga 1992. godine prodaje Interu, a nakon dvije godine u Interu, seli u Jubilo Iwatu kao prvi Talijan u japanskom nogometu.

Karijeru je završio u Jubilo Iwati 1997. godine, a preminuo je prerano u 60. godini 18., rujna 2024. godine u svom Palermu.