Povijest SP-a - 1994. SAD: Ubojstvo Escobara i Maradonino izbacivanje bacili sjenu na odlično SP

Sportnet vam donosi serijal tekstova u kojem ćemo se prisjetiti svih dosadašnjih svjetskih prvenstva. Za zanimljivi povijesni kontekst toga doba i samog Prvenstva zadužen je doktorant povijesti i pratitelj nogometa Marko Vladić, a na samom sportskom dijelu radili su Sportnetovi novinari Branimir Korać i Mihaela Bradovski te su za svoj dio posla koristili službene Fifine izvore. Cilj projekta je spojiti povijesni i sportski kontekst kako bi se ušlo dublje u priču iza pojedinog SP-a.

S 358 ubijenih na 100.000 stanovnika godišnje, Medellin je kao carstvo narkokartela 1994. bio jedno od najopasnijih mjesta za život na čitavoj planeti. Gledajući današnje podatke nijedan grad nema ni približno takvu stopu ubojstava. S obzirom da je Medellin već u to vrijeme imao više od dva milijuna stanovnika broj ubijenih ljudi se penjao na nekoliko tisuća godišnje. Svaki ubijeni činio se tek kao brojka. No, ubojstvo dva Escobara, rodbinski nepovezana, ostavio je dubok trag na tamošnje društvo.

Pablo Escobar bio je poznati vođa narkokartela i u svoje vrijeme jedan od najbogatijih ljudi svijeta. Probivši se u hijerarhiji kriminala s vremenom je stvorio vlastiti sustav prepun mita i korupcije u kojem je bio zaštićen od progonstva institucija države. Pomažući sriomašnima stekao je veliku popularnost među stanovnicima. No u isto vrijeme je bio na meti ostalih konkurentnih kartela. Kako je njegova moć slabila početkom 1990-ih sigurnost mu je bila sve više ugrožena. Na kraju je u prosincu 1993. ubijen.

Pablo Escobar bio je veliki ljubitelj nogometa podržavajući lokalni Atletico Nacional. U vrijeme njegove smrti stopersku poziciju u klubu zauzimao je višegodišnji igrač i Pablov prezimenjak Andres. Uživajući sasvim drugačiji status, s nadimkom "Džentlemen", ovaj reprezentativac Kolumbije bio je poznat po svojoj smirenosti i fair-playu.

Kolumbija i svjetska prvenstva

Nogomet u Kolumbiji uživao je veliku popularnost iako nisu imali prevelikih uspjeha. Ulazak u finale Copa America 1975. bio je najveći uspjeh ove države na internacionalnim turnirima sve do 2001. godine.

Povijest odnosa s Fifom isto nije bio najbolji. Od 1949. do 1954. Kolumbija i njezini klubovi bili su suspendirani od krovne nogometne organizacija. Razdoblje poznato pod nazivom "El Dorado" započelo je nakon što je DIMAYOR, organizacija odgovorna za klupska nogometna natjecanja u zemlji, napustila kolumbijski nogometni savez nakon međusobnih sukoba. Značilo je to razdoblje potpisivanja igrača bez transfer odštete što je dovelo brojne strane igrače u ligu. Najbrojniji su bili Argentinci koji su u to vrijeme imali štrajk nezadovoljni uvjetima u svojoj državi. Mnogi će to razdoblje zvati i zlatnim dobom kolumbijskog klupskog nogometa po pitanju kvalitete lige, no bez internacionalnih utakmica kvalitetu nije bilo moguće testirati izvan zemlje. Ponovnom uspostavom odnosa Kolumbija se vratila pod okrilje Fife te su 1962. u Čileu izborili prvi nastup. Pokazat će se i jedini sve do 1990.

Tijekom 1970-ih odnosi među Fife i kolumbijskog saveza došli su do najviše razine u povijesti te dobivaju domaćinstvo Svjetskog prvenstva 1986., no kako financijski nisu mogli podnijeti taj trošak, odustaju četiri godine ranije, a plasman nisu izborili ni na zelenom terenu. Nakon što su u Italiji 1990. izborili drugu rundu u SAD 1994. dolaze s puno optimizma da bi mogli napraviti novi iskorak.

Rekordna posjećenost

Iako su sva svjetska prvenstva nakon 1994. imala veći broj utakmica, do današnjeg dana najveći broj posjetitelja na stadionima bilježi prvenstvo u SAD-u. Brojka od 3.5 milijuna mogla bi biti srušena tek na ovogodišnjem prvenstvu kada se odigrava točno duplo više utakmica nego prije 32 godine. SAD je najmnogoljudnija i gospodarski najrazvijenija zemlja koja je ikada organizirala najveće reprezentativno nogometno natjecanje. S već izgrađenom infrastrukturom, devet stadiona imalo je kapacitet između 53 i 94 tisuće gledatelja, uz odličnu prometnu povezanost i dovoljan broj smještajnih kapaciteta. Prvo prvenstvo izvan Europe i Latinske Amerike održano je na glamurozan način.

Kolumbija je završila u skupini s Rumunjskom, Švicarskom i SAD-om. S dijasporom od nekoliko stotina tisuća ljudi, Kolumbija je imala veliku podršku igrajući prve dvije utakmice na najvećem stadionu u Pasadeni. Nakon poraza u prvoj utakmici od Rumunja predvođenim legendarnim Hagijem susret u drugom kolu protiv domaćina bio je sudbonosan.

Na veliku žalost brojnih Kolumbijaca na stadionu i uz male ekrane, utakmicu su izgubili, a tragičar utakmice postao je Andres Escobar autogolom za vodstvo SAD-a. Kasnije će svaka ekipa postići još po jedan pogodak čime je SAD izborio prolaz.

U osmini finala čekali su ih Brazilci koji su ih izbacili pogotkom Bebeta. Uz još dvije pobjede po jednim pogotkom razlike na leđima Romarija Brazilci su došli sve do finala. Tamo ih je čekala Italija. Bila je to utakmica u kojoj se odlučivalo koja zemlja će prva doći do četvrtog naslova svjetskih prvaka. Nakon 120 minuta bez golova o pobjedniku su odlučivali penali, a serija je završila sad već legendarnim promašajem talijanskog napadača Roberta Baggija udarcem preko gola.

I dok je prvenstvo još trajalo Escobar se vratio u Kolumbiju ignorirajući savjet svog izbornika da pričeka s povratkom dok se situaciju ne smiri. Prilikom jednog noćnog izlaska sa šest hitaca usmrtio ga je Humberto Munoz Castro. Uskoro je uhićen te je osuđen na 43 godine zatvora, ali je pušten već nakon 11.

Uzrok ubojstva nikada nije do kraja utvrđen, ali pretpostavka je da je povezano s autogolom za reprezentaciju. Prema nekim izvorima, jedan od vođa narkokartela u Medellinu Santiago Gallon Henao izgubio je poveću sumu novca na klađenju na tu utakmicu. Stoga je njegov vozač na njegov zahtjev počinio ovo ubojstvo.

Tek 24 godine kasnije kolumbijska policija počela je povezivati Gallona s ovim ubojstvom. U međuvremenu svoj je biznis proširio do Meksika. U veljači ove godine Gallon Henao ubijen je u restoranu u Huixquilucanu u blizini Meksiko Citya. Možda i pomalo simbolično, netom prije novog Svjetskog prvenstva u SAD-u.

Tijek Prvenstva

Veliki Diego Armando Maradona nakon što je kao u najboljim danima odradio utakmicu protiv Grčke pao je na doping testu što je šokiralo svjetsku nogometnu javnost. Fifa je Maradonu isključila s Prvenstva, a ovaj događaj ostavit će velike posljedice na argentinsku reprezentaciju koja unatoč velikim najavama neće napraviti značajan rezultat.

U kvalifikacijama su zapele neke nogometne velesile za koje se pretpostavljalo kako će biti u SAD-u. Na najbolniji način ispali su Francuzi koje je od SAD-a odvojio pogodak Emila Kostadinova u sudačkoj nadoknadi na Parku Prinčeva. Bugari su slavili 2:1 i kao drugi išli u SAD dok je Francuska, iako je u ovom susreta trebala tek bod, ostala kod kuće.

U skupini A Svjetskog prvenstva igrao je domaćin SAD i to je bila kvalitetno najslabija skupina na papiru. Rumunji su unatoč teškom porazu od Švicaraca 4:1 uzeli prvo mjesto u skupini. Po prvi puta na Svjetskom prvenstvu za pobjedu su se dobivala tri boda i Rumunjskoj su dvije pobjede nad SAD-om i Kolumbijom bile dovoljne za prolaz. Švicarci su bili drugi, a Amerikanci treći. Susret između SAD-a i Švicarske bio je prvi u povijesti SP-a odigran pod zatvorenim krovom.

Brazilci su u skupini B startali s dvije lagane pobjede i prolaz osigurali već nakon dva kola. Prvo su pogocima Romarija i Raija svladali Rusiju 2:0, a zatim s 3:0 Kamerun. U posljednjem susretu u skupini remizirali su sa Šveđanima, ali unatoč tome uzeli poziciju broj jedan. Utakmica koja je ušla u povijest je ona između Rusije i Kameruna. Rusi su slavili sa 6:1, a peterostruki strijelac bio je Oleg Saljenko čime je postao prvi igrač koji je na SP-u postigao pet golova. Roger Milla bio je jedini strijelac za Kamerun i tako s 42 godine postavio teško dostižan rekord kao najstariji strijelac na SP-u. Uz Brazil, dalje je prošla Švedska pa je tako ova skupina dala dva od četiri polufinalista.

U skupini C Njemačka i Španjolska bili su veliki favoriti za prolaz i to su opravdali. Iako su kiksali na startu u susretu s Južnom Korejom, Španjolci su u posljednjem kolu nadigrali Boliviju i izborili prolaz. Južna Koreja može biti zadovoljna s dva osvojena boda, a posebno zbog onog sa Španjolcima u susretu završenom 2:2. Do 85. minute Španjolska je vodila 2:0 da bi uporni Azijci došli do boda. Međusobni dvoboj Španjolske i Njemačke završen je 1:1. Boliviji je ovo bilo treće svjetsko prvenstvo i napokon je došla do prvog gola zahvaljujući Erwinu Sanchezu koji je zabio u porazu od Španjolske 3:1.

Iz skupine D u osminu finala su otišle tri reprezentacije s po dvije pobjede. Posljednjeplasirana Grčka nije opravdala plasman na SP ostavši bez boda s gol razlikom 0:10. Argentinci su krenuli s 4:0 protiv Grka hat-trickom Batistute i jednim pogotkom Maradone. Maradona će nakon sljedećeg susreta s Nigerijom biti isključen s Prvenstva zbog pada na dopinškom testu, a s dva pogotka Caniggije jedva uzimaju pobjedu 2:1 protiv Afrikanaca. U posljednjem susretu Bugari igraju s igračem manje posljednjih 25 minuta, ali pobjeđuju Argentinu 2:0 golovima Stoičkova i Sirakova i osiguravaju osminu finala. Sirakov je zabio u 93. minuti i pogurao Bugarsku na drugu poziciju, a Arghentinu na treću zbog gol razlike. Za prolaz Nigerije ključnom se pokazala pobjeda nad Bugarskom 3:0.

U skupini E sve reprezentacije završile su natjecanje s po četiri boda i gol razlikom 0. Najnesretnija bila je Norveška koja je zbog najmanjeg broja postignutih pogodaka zauzela posljednju poziciju i ostala bez osmine finala. Veliku priliku Norvežani su propustili u susretu s Talijanima kada su od 21. minute imali igrača više zbog isključenja Pagliuce, ali nisu uspjeli izvući niti bod. Talijani pogotkom Dina Baggija u 67. minuti dolaze do pobjede.

Iznenađenje skupine F bila je Saudijska Arabija. Saudijci su zauzeli drugo mjesto iza Nizozemske, a ispred Belgije i Maroka. U prvom susretu poraženi su od Nizozemske 2:1 pogotkom Gastona Taumenta u 86. minuti, a zatim dolaze do dvije pobjede. Prvo pobjeđuju Maroko s 2:1, a zatim Belgiju 1:0. Belgija je prolaz osigurala nakon dva kola pobjedom nad Nizozemskom 1:0, a Nizozemci tek u posljednjem kolu svladavši Maroko 2:1. Osminu finala osigurao im je Brian Roy u 77. minuti pogotkom za 2:1. Tri reprezentacije u ovoj skupini imale su šest bodova i gol razliku +1, a odlučivali su međusobni dvoboji.

U osmini finala odigrano je niz odličnih utakmica. Njemačka je u Chicagu s 3:2 eliminirala Belgiju s dva pogotka Völlera i jednim Klinsmanna. Bio je to lagan prolaz za Nijemce koji su drugi pogodak primili u 90. minuti (Albert). Lagan posao imali su i Španjolci koji pogocima Hierra, Luisa Enriquea i Begiristaina pobjeđuju s 3:0 Švicarce. Švedska je prekinula san Saudijske Arabije, s lakih 3:1 otišla je u četvrtfinale pogocima Martina Dahlina i dvostrukog strijelca Kennetha Andersona. Završni udarac Argentini zadala je Rumunjska. Rumunji predvođeni Hagijem i Dumitrescuom dolaze do pobjede 3:2. Veliki posao u ovom susretu napravio je Daniel Prodan koji je potpuno zaustavio najopasnijeg Argentinca Gabriela Batistutu.

Nakon neuvjerljivih igara u skupini, Nizozemska je lakom pobjedom nad Republikom Irskom pogocima Bergkampa i Jonka nagovijestila kako može do dobrog rezultata. Brazil se neočekivano mučio sa SAD-om. Minimalna pobjeda 1:0 pogotkom Bebeta u 72. minuti donijela im je prolaz u susretu koji su drugo poluvrijeme igrali bez isključenog Leonarda. Seriju sretnih prolaza nastavila je Italija koja je u produžetku svladala Nigeriju 2:1. Vodili su Nigerijci pogotkom Amunikea sve do 89. minute kada Roberto Baggio poravnava. Zlatni repić u produžetku u 100. minuti iz jedanaesterca pogađa za 2:1. Umalo je talijanski tragičar postao Gianfranco Zola koji je isključen u 75. minuti. Bugari su na jedanaesterce prošli Meksiko.

Sva četiri četvrtfinalna susreta ponudila su veliku neizvjesnost. Roberto Baggio još jednom je bio talijanski spasitelj. U 88. minuti donio je pobjedu Italiji protiv Španjolske od 2:1. U najboljoj utakmici Prvenstva Brazil je s 3:2 svladao Nizozemsku. Vrlo brzo Brazilci su došli do 2:0 pogocima Romarija i Bebeta, ali Bergkamp i Winter poništavaju vodstvo Brazila. Ipak, iz slobodnog udarca Branco topovski pogađa za pobjedu i prolaz Brazilaca u 81. minuti. Bugari su kreirali iznenađenje izbacivši Njemačku s 2:1. Matthäus je doveo Nijemce u vodstvo, ali Stoičkov krasnim golom poravnava. U 78. minuti Jordan Lečkov golom karijere donosi Bugarima prolaz. Šveđani su nakon jedanaesteraca zaustavili Rumunjsku i otišli dalje. Florin Raducioiu bio je dvostruki strijelac za Rumunje, a Brolin i Anderson bili su strijelci za Švedsku.

Unatoč problemima s ozljedama Talijani u polufinalu s dva pogotka Roberta Baggija pobjeđuju Bugare 2:1. Smanjio je Stoičkov iz jedanaesterca krajem prvog dijela, ali za nešto više od tijesnog poraza nije bilo dovoljno. Hrabru utakmicu odigrali su Šveđani protiv Brazila, ali nisu uspjeli slaviti. Romario je u 80. minuti pogodio za pobjedu 1:0 i prolaz Brazila kojem je posao bio olakšan zbog isključenja Therna u 63. minuti.

Uoči finala Talijani su u ogromnim problemima zbog ozljeda i suspenzija tako da traže čak od Fife da im dozvoli dolazak novih igrača iz Italije. Da situacija bude još gora još u prvom poluvremenu ostaju bez Mussija koji nema pravu alternativu. 120 minuta grčevito su se branili, Brazil je imao inicijativu, ali nije postigao pogodak i pobjednik je odlučen s bijele točke. Prvo promašuje Baresi koji puca preko gola, Taffarel je obranio udarac Massaru, a u petoj seriji Roberto Baggio poput Baresija puca preko grede i Brazil je svjetski prvak.

Finale

Brazil - Italija 3:2 (0:0, 0:0)

Brazil: Taffarel, Jorginho (Cafu 22), Aldair, Marcio Santos, Branco, Mazinho, Mauro Silva, Dunga, Zinho (Viola 106), Bebeto, Romario.
Italija: Pagliuca, Mussi (Apolloni 34), Baresi, Maldini, Benarrivo, Berti, D. Baggio (Evani 95), Albertini, Donadoni, R. Baggio, Massaro.

Najbolji strijelac - Hristo Stoičkov

Hristo Stoičkov rođen je 1966. godine u Plovdivu. Dugogodišnji predvodnik bugarske reprezentacije na SP-u u SAD-u podijelio je titulu prvog strijelca s Rusom Saljenkom.

Karijeru je započeo u malom Harmanliju, ali vrlo brzo preselio je u CSKA iz Sofije. Nakon odličnih igara u CSKA, kupuje ga Barcelona gdje je godinama jedan od najvažnijih igrača. Iz Barcelone odlazi u Parmu, a karijeru nastavlja u Japanu i SAD-u. U Japanu igra u Kashiwi, a u SAD-u za Chicago i Washington.

Nakon završetka igračke karijere jedno vrijeme bio je pomoćni trener u Barceloni, a 2004. godine preuzima od Plamena Markova izborničku poziciju u bugarskoj reprezentaciji na kojoj je proveo tri godine. Kasnije je vodio i Celtu, Mamelodi Sundowns, Litex i CSKA iz Sofije, a sada radi kao stručni komentator.