Hrvatska se uoči susreta i te kako pribojavala Nizozemske, što zbog činjenice da
nam je to premijerni nastup na EP, što zbog saznanja da o "tulipanima" ne znam baš previše, iako smo
"odgledali neke njihove kazete"... No, prema viđenom u prvom dijelu, strah je zapravo bio neopravdan,
"mali vatreni" su se vrlo brzo na terenu postavili kako treba i kontrolirali igru. Ipak, prvi su, i to već u 4.
minuti zaprijetili Nizozemci. Nakon gužve u našem kaznenom prostoru, Vennegor se
odjednom našao sam pred Stipom Pletikosom, ali je naš golman sjajno regirao, "ušao" u
udarac i eliminirao mogućnost opasnosti. Hrvatska je uzvratila dvije minute potom. Tomo
Šokota je u dubinu gurnuo Josipa Šimića, "pričuvna" Dinamova špica ulazi u 16 metara,
tuče iskosa s lijeve strane, zamalo kraj gola... Iako je početni dojam bio kako ćemo gledati utakmicu s
puno prilika, sve se na kraju razvodnilo.
Hrvatska je djelovala zrelije, imali su naši igrači daleko više loptu u nogama, a negdje od 15 minute
jasno su dali do znanja kako kreću po pogodak. U isto vrijeme, Nizozemska je djelovala poput sasvim
prosječne momčadi, nikakve intencije prema napadu nisu "tulipani" pokazivali, s njihove strane sve se
svodilo na izbijanje opasnih lopti iz opasne zone. I dok su svu pažnju usmjerili na naša tri isturena
napadača, Darko Miladin, "čovjek iz drugog plana", doveo je Hrvatsku u vodstvo. Desni bok
Miladin je iskoristio za pridodavanje napadu, pametno je iskoristio "rupu" u zadnjem redu Nizozemske i
bez većih problema zatresao mrežu za 1:0. Igrala se 20. minuta, poveli smo u najboljem
mogućem "timingu", sve se odvijalo upravo prema našim željama.
Nakon gola, ništa bitnije se nije promijenilo u načinu i sustavu igre obiju momčadi. Nizozemci
prema Pletikosinom golu kreću tek povremeno, ali sve se završava čim prijeđu u našu polovicu terena.
Hrvatska, pak, pokušava "laganicom" ugrabiti novu priliku za udar. Na ljetnoj vrućini, izgledalo je kao
da se nitko ne želi previše truditi, što je, naravno, više odgovaralo izabranicima Ive Šuška, koji
su imali vodstvo, stoga nije bilo potrebe za bilo kakvom jurnjavom po terenu. Pametno, mirno,
staloženo i racionalno igrala je Hrvatska, ne trošeći previše snage da bi održala rezultat. Prilika nije bilo
ni s jedne ni s druge strane, naša posljednja linija igrala je gotovo bez ijedne greške.
A onda se, u 42. minuti, kao grom iz vedra neba "dogodio" - Van Bommel. Desni bočni
"tulipana" je, nakon "klinča" na sredini terena opalio sa svoje polovice i pogodio mrežu Pletikose!
Vratar Hrvatske, baš kao ni većina gledatelja ni u snu se nije nadao ovakvom udarcu, stoga je stajao na
rubu kaznenog prostora. Na našu veliku žalost, lopta je odsjela ispod grede. Udarac kakav se viđa
jednom u "10 godina", pritom uopće nije važno je li Van Bommel to želio ili ne. Pogodak za špice
sportskih emisija, definitivno pogodak prvenstva, sasvim sigurno i zgoditak za CNN- ov "Play of the
day". Nizozemska je izjednačila s - centra! Do kraja smo vidjeli teko pokušaje Vranješa i
Šokote glavom, ali su obojica bili neprecizni. Umjesto vodstva, dopustili smo "Oranju" da na odmor
ode sa "aktivnim" rezultatom...
Očekivali smo da će drugi dio donijeti veću agresiju Hrvatske, s obzirom na činjenicu terenske
dominacije i veće zrelosti koju smo gledali u većem dijelu prvog poluvremena. Nažalost, doživjeli smo
nešto sasvim drugo, gledali smo nogomet bez igre, prilika, ljepote, dinamike... Apsolutno negledljiva
prezentacija nogometne igre, daleko ispod nivoa smotre najboljih mladih reprezentacija Europe. Blago
rečeno, izgledalo je to poput sudara dvije seoske ekipe, u kojem se nije znalo tko igra protiv koga ni
zašto. Ako bismo željeli biti grubi, onda bismo konstatirali da je to bila čista -katastrofa. Najbolje tome
svjedoči podatak da niti jedna, niti druga momčad u velikom dijelu drugih 45 minuta niti jedan jedini put
nije uputila udarac u - okvir gola!? I ne samo to, nisu se stvarale nikakve akcije iz kojih bi se moglo
naslutiti da je riječ o nogometu mladih reprezentacija, koje su koliko toliko lišene nekakvih pretjeranih
taktičkih zamisli i robovanja shemama. Ništa što bi nam natjeralo optimizam nismo vidjeli. U takvoj
konstelaciji snaga nametao se jedan jedini, logičan zaključak. Gol je mogao pasti samo slučajno, jer
napadači "nisu imali svoj dan". Opet, na našu veliku žalost, greška se još jednom dogodila u našim
redovima, Stipe Pletikosa "odlučio" je do kraja otvoriti vrata pobjede Nizozemcima...
Igrala se 83. minuta, ništa nije "mirisalo" na frku, izgledalo je da je neodlučeni rezultat jedini mogući
izbor. A, onda je jednu loptu vraćenu od strane svojih igrača, Pletikosa pokušao smiriti na 20 - tak
metara od gola, ali mu se odbila od koljena, budan i spreman je bio Vennegor, koji je primio
dar i osigurao Nizozemskoj vrijedna tri boda. Katastrofalan rasplet, sva naša očekivanja grubo su pala u
vodu, razbivši se poput porculana. Imali smo sve, igru, rezultat, samopouzdanje, ali onda se sve
okrenulo.
Ustvari, okrenuli smo mi sami, ponudivši "tulipanima" darove, koje su samo morali uzeti sa
stola. Ironija sudbine ili nešto drugo, vratar Pletikosa, u kojega smo imali neograničeno povjerenje,
postao je tragičar utakmice. Nizozemska je osvojila tri boda na startu, Hrvatska je dobila samu sebe, a
popravak, nadamo se, slijedi u susretima sa Španjolskom i Češkom...
Miladin (20)
-
-
