Od zvijezda do blata - u rekordnom roku

Foto: Dražen Patarčić

23.05.1999. Rijeka je gostovala na Poljudu. Izvanrednom igrom i pobjedom izbila je u prvi plan kao kandidat za prvaka. 40000 gledatelja skandiralo je "Rijeka, Rijeka". Tri dana kasnije Rijeka je u kontroverznim okolnostima odigrala neriješeno s Osijekom i izgubila titulu. Iako je hrvatska sportska javnost proglasila Riječane moralnim pobjednicima, gorak okus nepravde zauvijek je ostao. Nenad Gračan i njegovih jedanaest odabranih ušlo je u povijest. Mlada momčad kojoj nitko pred početak prvenstva nije davao šanse razbila je hrvatsku nogometnu monotoniju. Stoperski par Ivančić - Milinović proglašen je od mnogih najboljim obrambenim tandemom u državi. Unatoč odličnoj atmosferi u momčadi, vodstvo kluba nije našlo načina da zadrži neke od prvotimaca. Odlaze Ivančić, Pilipović, Budan i Musa koji je bio temelj momčadi. Bio je to početak kraja.

Početak sljedeće sezone počeo je katastrofalno. Rijeka je izbačena iz Kupa Uefe od Partizana. Zapamćena će ostati samo atmosfera na Kantridi kada su Armada i Riječani navijali za svoj klub iako je bilo jasno da će beogradski "crno-beli" proći dalje. Takvog navijanja ne bi se posramili niti najveći europski klubovi. Tijekom sezone Gračan uspijeva pohvatati konce i momčad zauzima četvrto mjesto koje je vodilo u pretkolo Kupa Uefa. Na kraju sezone 99/00 odlaze Balaban, Agić, Stipanovicsz. Tada su se već počeli nazirati mogući budući problemi.

Foto: Dražen Patarčić

Početkom tekuće sezone kao cilj određen je nastup u Ligi za prvaka. Međutim od prvoga kola riječki brod je počeo tonuti. Serija loših ishoda rezultirala je ostavkom trenera Gračana. Nije ga smijenila uprava, već igrači. Što se krilo iza fraze "otežana je suradnja i komunikacija", na kojoj su igrači temeljili svoj zahtjev za smjenom, nikada nije u potpunosti razjašnjeno. Gračan je je otišao sa suzama u očima, a na njegovo mjesto došao je Predrag Stilinović, dotadašnji trener Pomorca. U međuvremenu je otišao i Admir Hasančić. Za dugogodišnjeg prvotimca i strijelca nesuđenog šampionskog pogotka nije bilo razumijevanja pod stijenama Kantride. Uprava je obećala stvaranje nove momčadi. Nakon posljednje utakmice na Kantridi to se obećanje raspršilo poput maslačka na vjetru. Armada više nije imala živaca. Nije mogla trpiti sramotnu i ponižavajuću igru svojih ljubimaca. Utrčali su na teren i nakratko prekinuli utakmicu. Stilinović je smijenjen, a čelništvo kluba je ponudilu ostavku. Sve je to došlo prekasno. Rijeka se bori za goli život na prvoligaškoj sceni, rasprodan je ugled kluba.

Foto: Dražen Patarčić

U dvije godine rasprodana je gotovo cijela momčad, ostao je samo Džoni Tafra. Da zlo bude veće od transfera se gotovo ništa nije inkasiralo jer su igrači imali grozno sročene ugovore. Ponekad se činilo da bi diplomac pravnog fakulteta mogao sastaviti bolje ugovorne obveze. Ne tako davno, Riječani su plakali od bijesa i tuge za izgubljenom šampionskom titulom. Danas plaču jer klub doveden do ruba propasti. NK Rijeka je bila samo dvosezonski leptir koji nakon toga se počeo pretvarati ponovno u gusjenicu. Stijene Kantride ponosno su nekada grlile dvadesetak tisuća gledatelja, a danas se crvene od srama. Riječka nogometna ajkula bespomoćno leži na dnu.

Imena predsjednika i članova Uprave namjerno nisu spomenuta, jer jedino što zaslužuju jest brzi zaborav. Spomenuti su samo bivši trener i bivši igrači, bivšeg velikog kluba, jer su oni bili temelj riječke nogometne bajke. Rijeci pod hitno treba nova vodeća garnitura puna entuzijazma koja će postaviti vođenje kluba kao primarnu obvezu, a ne usputni hobi. Rijeci više ne trebaju providni politički klaunovi. Od zvijezda do blata bile su potrebne samo dvije godine, nažalost, za povratak u vrh trebat će mnogo više.