Splićani izazivaju "vukove"

GRADITELJ IGRE (C-S 45:55): mnogi upućeni će se složiti da je najveća pogreška Ciboninog stručnog stožera uoči sezone bilo (ot)puštanje Vladimira Krstića, koji iza sebe ima vrlo dobru sezonu u poljskom Anwilu. Arthur Lee je doveden s namjerom da popuni rupu koja je nastala Krstićevim odlaskom, no nije nas ničim uvjerio da je zaslužio voditi igru najtrofejnijeg hrvatskog košarkaškog kluba. Kao njegovi "sekundanti" predviđeni su Davor Kus i Zoran Planinić, no obojica su minutažu dobili tek pri kraju sezone i opet - prilično neredovito. S druge strane, splitski je stožer puno više dobio angažiranjem Terrencea Renchera, koji je veliki dio sezone sjajno vodio momčad, slagao akcije, razigravao suigrače, ali i zabijao kad je bilo potrebno. K tome, uvijek se mogao pouzdati u Srđana Subotića, pa i Alana Gregova, koji su nastavljali kad bi se Rencher umorio ili imao loš dan.

VANJSKA LINIJA (C-S 60:40): vanjska linija Cibone jedna je od najjačih u europi, Josip Sesar i Gordan Giriček svakom će protivničkom treneru zadati glavobolju, a Matej Mamić je uvije spreman obaviti "prljave poslove" koje svaka momčad treba. Ova trojka sposobna je svojom pozitivnom serijom riješiti svaku utakmicu, stoga će najteži dio posla Splićanima biti kako limitirati vanjsku liniju Cibosa na što manji učinak. Hendikep "žutih" je u činjenici da osim Rossa Landa, nemaju ni jednog čovjeka kojem je u opisu radnog mjesta - "šuter". 24 - godišnjem Amerikancu s prvom godinom profesionalizma na leđima, ruku pomoći izvana dati će Gregov i Živko Badžim, a nerijetko i "visoki momci" - Nikola Vujčić, Andrija Žižić i Joško Poljak, koji znaju pogoditi sa svake pozicije. Ipak, prednost Cibone u ovom je segmentu igre najizraženija.

Foto: Dražen Patarčić

CENTARSKA LINIJA (C-S 50:50): na centarskim pozicijama očekuje se velika bitka, jer ćemo na parketu gledati šastoricu igrača koji imaju pravo razmišljati o pozivu u reprezentaciju za EP u Turskoj u rujnu. Oba trenera na raspolaganju imaju istinsko bogatstvo koje će morati iskoristiti, a dvoboji Mate Skelina, Nikše Prkačina, Sandra Nicevića i Tunjija Awojobija s Vujčićem, Žižićem, Poljakom i Antom Grgurevićem trebali bi biti poslastica ovog finala. Adute imaju i jedni i drugi, ovakav skup dobrih "zvonika" teško se može vidjeti u bilo kojoj europskoj utakmici u ovom trenutku, stoga - potpuno izjednačeno.

TRENER (C-S 45:55): Jasmin Repeša ovom si je sezonom na Gripama udvostručio cijenu na tržištu vrijednosti u europskom društvu, jer će svi baš njega s razlogom istaknuti kao jednog od najvažnijih faktora ovogodišnjeg uzleta Splita. Mudrim slaganjem figura koje je dobio na raspolaganje izvukao je iz svakog igrača maksimum, a u svlačionici stvorio homogenost i samouvjerenost, što je najviše nedostajalo u letargičnoj atmosferi splitskih Gripa prošlih sezona. Njegov suparnik Neven Spahija potrošio je dio kredita kojeg je stekao prošle sezone, kad je u kratkom periodu posložio kockice u igri Cibone i doveo je do titule prvaka države, preko moćnog Zadra. Ove sezone Spahijini "vukovi" ranjiviji su nego ikad, doživjeli su više razočaranja nego u svih 10 posljednjih godina otkako vladaju hrvatskom košarkom. Iako se ne smije zaboraviti da je veliki dio sezone imao problema s ozljedama ključnih igrača, Spahija je ipak imao nekoliko nelogičnih poteza, kako u pripremi, tako i u vođenju ovogodišnje momčadi. Zagrebački navijači zamjerit će mu prelagano odricanje usluga jednog Krstića, Marcelića, J. Vrankovića, slabu iskorištenost vrijednog Awojobija, manjak pravih šansi potencijalnim reprezentativcima Kusu i Planiniću, pomalo nejasnu ulogu Nicevića, previše slobode Sesara... Spahija je mlad stručnjak u kojeg treba vjerovati i dati mu šansu u kontinuitetu, no Repeša je trenutno ipak daleko pobjegao.

MOMČAD-POJEDINCI (C-S 50:50): razmišljajući kao valorizirati i procijeniti ove dvije važne točke, odlučili smo se - spojiti ih u jednu. Jer koliko god djelovale različito, zapravo su - nerazdvojne. Koliko god momčadski duh i način igre izrazito priteže vagu na stranu Splićana, toliko je pojedinačna vrijednost i igračka klasa prednost "vukova". S jedne strane, momčadska igra Splita donosi im prednost u smislu da uvijek svaki igrač nudi svoj maksimum i zapravo je nemoguće predvidjeti s koje strane prijeti najveća opasnost. s druge strane, idnividualne kvalitete Giričeka, Sesara, Prkačina, Skelina daju nadu navijačima Cibone da će barem jedan od njih "proigrati" i odvesti svoju momčad prema pobjedi. Stoga - neriješeno.

Sve u svemu, iako nismo pokušavali namjestiti - ispalo je da smo na kraju dobili potpuno ujednačene kriterije. A situacija uistinu takvom i izgleda. Treba napomenuti i da je Cibona odigrala dvije utakmice više u doigravanju (6:4), pa su Splićani zadnje dane mogli iskoristiti za odmor i pripremu za finale. Ali - Cibona ima prednost domaćeg parketa, zaista - finale bi moglo biti najneizvjesnije dosad.