Godina Juga

Sezona 1999./2000. bila je jedna od najboljih u povijesti ovog kluba. Nakon 16 godina Jug je osvojio prvenstvo, a po prvi puta je osvojen i Kup LEN-e, ali sve je to bio uvod za sezonu 2000./2001., za godinu Juga.

U prosincu 2000. osvojen je Kup Hrvatske i tako je zaokružena trostruka kruna u 2000. godini. U finalu je pobijeđena Mladost i bila je to najava za veliko finale prvenstva nepunih pet mjeseci kasnije. Finale je bilo najavljeno kao susret dvije momentalno najbolje europske momčadi, ali je kao favorit u završne oglede ušla zagrebačka "škvadra". Od finala kupa, Mladost i Jug susreli su se dva puta, a Jug nije dobio niti jednu utakmicu.

Finale je, međutim, ponudilo pravu sliku Juga. Veselin Đuho se još jednom pokazao kao vrhunski trener koji je formu svoje momčadi doveo na najvišu razinu kada je to najviše potrebno. U dvije utakmice Jug je bio nadmoćan i zasluženo je po drugi puta postao prvak Hrvatske. Odigrali su Jugaši dvije velike utakmice, a 90% posla obavili su u Zagrebu kada su potpuno slomili otpor Žabaca i pobijedili ih sa 12-9. Bila je to jasna poruka svim poznavateljima vaterpola jer pobijediti Mladost s tri gola usred Zagreba nije mala stvar, a zadnja momčad koja je to uspjela bila je Bečej koji je nakon trijumfa u Zagrebu krenuo prema naslovu prvaka Europe.

Foto: Vlaho Hrdalo

Put Juga nije bio puno drugačiji. Uzvrat u Gružu bio je pravi praznik vaterpola i najava za ono što nas očekuje na Final fouru. Jug je još jednom pobijedio Mladost i tako potvrdio obranu naslova prvaka. Kada se računa i bivša država, bio je to 24. naslov prvaka za Jug i po tome je sigurno jedan od najtrofejnijih hrvatskih klubova. Jug je pobjedom nad Mladosti dokazao kako je trenutno "zakon"u hrvatskom vaterpolu i u velikom stilu su Gospari krenuli prema Final Fouru. Nekoliko tjedana prije finalne serije sa Mladosti u Dubrovnik je stigla odlična vijest: bazen u Gružu bit će domaćin završnog turnira europske Lige prvaka.

Jug naslov prvaka Europe nije osvojio od 1980., a u tadašnjoj momčadi jedan od glavnih igrača bio je današnji trener Veselin Đuho. Tjednima je Dubrovnik živio i radio za ovaj turnir, gruški bazen je uljepšan i dotjeran, a navijači tj. čitav grad - spremali su se za pravi spektakl. Zbog osvojenog drugog mjesta u skupini, Jug je u polufinalu igrao sa Bečejom, braniteljem naslova i močadi koja skoro dvije godine nije izgubila utakmicu. Taj dvoboj bio je samo motiv više za sve Dubrovčane da naprave atmosferu iz snova, atmosferu koja se ne može mjeriti s niti jednim klubom u Hrvatskoj, a možda i šire.

U dva dana turnira mogli smo vidjeti simbiozu grada i kluba. Na najbolji način Jug je pokazao koliko znači Dubrovniku, ali su i Dubrovčani dokazali da su svi oni dio Juga. Bečej i Olympiakos su se pokušali oduprijeti i bili i blizu pobijedi, ali protiv Juga i šest tisuća Jugaša nisu mogli. Prije utakmice s Bečejom svi Dubrovčani su bili uvjereni da će Jug biti prvak Europe i bili su u pravu, ali nitko od njih nije očekivao dvije ovako izjednačene i uzbudljive utakmice.

Dubrovnik je slavio sve svoje igrače, ali dvije "kapice" su najviše doprinijele osvajanju naslova - kapetan Elvis Fatović i najbolji sidrun na svijetu Mile Smodlaka. Fatović je postigao pobjedonosni gol protiv Bečeja nekoliko desetinki prije kraja, a Smodlaka je naslov prvaka Europe vratio u Dubrovnik sedam sekundi prije kraja drugog produžetka u finalu protiv Olympiakosa. Treba reći da je Olympiakos napravio fenomenalan uspjeh i samim ulaskom u finale i kada su svi mislili da je pobjeda u finalu samo formalnost Grci su dokazali da nisu slučajno u finalu Lige prvaka. Svaka čast Draganu Matutinoviću koji se još jednom pokazao kao jedan od najboljih svjetskih trenera koji je od prosječne momčadi napravio ekipu koja se bez problema može boriti za sam europski vrh.

Nakon gola Mile Smodlake Dubrovnik je eksplodirao, slavilo se i pjevalo do kasno u noć. Dubrovnik je u subotu 19. svibnja bio najsretniji grad na svijetu. Grad Dubrovnik još jednom se potvrdio kao neka zasebna cjelina u hrvatskom sportu, a i društvu općenito. Navijanje kakvo smo vidjeli proteklog vikenda na gruškom bazenu bilo je onakvo kakvo bi navijanje i trebalo biti. Dvije utakmice, 12000 navijača i niti jedan, jedini incident. Gosti su došli iz Jugoslavije, zemlje koja je odgovorna za razaranje tog prekrasnog grada, ali navijalo se za Jug, a ne protiv Bečeja. Gospari su shvatili da se svojoj momčadi najviše može pomoći navijajući za nju, a ne pljuvanjem po suparniku i utrčavanjima u teren.

Foto: Vlaho Hrdalo

Razni su sociolozi nakon nedavnih nereda na Poljudu, Zadru, a i na rukometnim utakmicama pokušali to objasniti slabim socialnim stanjem i nezadovoljstvom navijača životom općenito. Ispada da u Dubrovniku tih problema nema i da su svi neopterećeni životnim problemima, ali najvjerojatnije je 90% onih koji su bili na tribinama gruškog bazena u istom socialnom stanju kao i oni koji su radili nerede u Splitu i Zadru, ali Dubrovčani znaju cijeniti ono što imaju i nije im ni na kraj pameti biti protiv Juga. Ostaje samo nada da su neki drugi "navijači" iz dubrovačke rapsodije naučili nešto pozitivno i dobro.

Jug se tako nakon dvadeset i jedne godine vratio tamo gdje mu je i mjesto na - na europski vaterpolo vrh. Želimo mu da tamo ostane što duže. Iza nas je jedan iznimno uspješna vaterpolska sezona. Jug je prvak Europe, a Mladost CO je osvojila Kup LEN-e, te je tako zaokružila zbirku europskih trofeja. Hrvatski vaterpolo se tako na najbolji mogući način oporavio od šoka koji su priredile Olimpijske igre u Sydneyu. Ta pobjednička atmosfera trebala bi se osjetiti u reprezentaciji pred kojom je burno i dugo ljeto. Prvo je na rasporedu Europsko prvenstvo sredinom lipnja u Budimpešti. Zatim slijede Mediteranske igre, a za kraj je ostalo i Svjetsko prvenstvo u Japanu. Dakle, nakon briljantnog proljeća, pred nama je burno vaterpolsko ljeto!