Valencia – Leeds: Španjolci “rukom” do finala

Valencia – Leeds 3:0 (1:0)

1:0 (16. minuta) – Sanchez, 2:0 (47. minuta) – Sanchez, 3:0 (52. minuta) – Mendieta

Valencia: Canizares – Angloma, Ayala, Pellegrino, Aurelio – Albelda, Mendieta (od 73. Angulo), Kily Gonzales (od 65. Vicente) – Aimar (od 70. Deschamps), Carew, Sanchez. Trener: Hector Cuper

Leeds: Martyn – Mills, Ferdinand, Matteo, Harte – Dacourt, Batty, Bakke, Kewell – Viduka, Smith. Trener: David OLearry

Domaćini su započeli iznenađujuće napadački, a to je zamalo iskoristio kapetan Mendieta nakon odličnog voleja već u 4. minuti. Englezi su na samom početku, kao i u uzvratnom susretu protiv Deportiva, djelovali pomalo panično, a to su domaćini iskoristili već u 16. minuti kada je uslijedio prvi pogodak koji je možda i presudio susret. Kapetan domaćina, fenomenalni Gaizka Mendieta je odlično ubacio sa desne strane, a Sanchez u padu gornjim dijelom ruke gura loptu u gol. Da dobro ste pročitali, rukom, a to su vidjeli igrači obje momčadi, publika na stadionu, milijoni pred TV ekranima, zapravo svi osim suca Meiera i njegovih pomoćnika. Šteta, jer samo nekoliko minuta kasnije Sanchez je zbog oštrog starta zaradio žuti karton, a da mu je švicarski sudac pokazao žuti i za ovo igranje rukom bio bi to njegov drugi žuti.

No, kako bilo, Englezi su sada bili u zaostatku, ali ne prevelikom, za finale im je trebao tek jedan gol. Zaigrali su ofenzivnije, ali su udarci Kewella, Smitha, Viduke i Dacourta završavali, ili preko gola ili ravno u rukama sigurnog Canizaresa. Tako se na odmor otišlo sa 1:0 za domaćine. U nastavku se igra nije stigla niti “zahuktati”, a već je uslijedio novi šok za domaćine. Ponovo je u središtu bio Sanchez, no ovoga puta nije bilo dvojbe oko pogotka. Odlično je pucao, malo izvan kaznenog prostora, i poslao loptu u desni kut vratara Martyna. Igrači Leedsa tada su još više pritisnuli, no u 52. minuti je snu mlade momčadi Leedsa o finalu, došao kraj. Gaizka Mendieta je na gotovo identičan način poput Sancheza, malo izvana, poslao loptu u isti, desni kut mreže gostiju. Mestalla je eksplodirala, Valencia je u finalu.

Možda i ne bi bili sigurni, poznavajući englesku upornost i nepredvidljivost, u ishod susreta, no poznato je da Cuperova momčad igra matematički precizno i sigruno te da teško primaju golove. Gosti su još nešto pokušavali do sredine poluvremena, ali tada, nakon lovljenja rezultata cijelu utakmicu, padaju u tempu što su domaćini propustili kazniti te je do kraja ostalo 3:0. Gostima se, usprkos visokom porazu, ne može zamjeriti gotovo ništa, odigrali su odlično, izgarali su na terenu i zaslužili su povoljniji ishod. Kobna je svakako bila ta 16. minuta i prvi pogodak, nakon kojega se bitno promijenio tijek susreta. Ne možemo se oteti dojmu da je tu sudac Meier grubo oštetio goste, priznavši pogodak nakon rukom Sancheza.

U finale će, kao i prošle godine, Valencia. Na njihovim europskom nastupima gotovo da i nije bilo “mrlje”. Cijelokupnu Ligu prvaka igrali su odlično i bili možda i jedna od najsigurnijih ekipa. Protivnik u finalu bit će im poznat nakon sudara “giganta” Reala i Bayerna, a tko god bio, sigurno Valencia neće u susret krenuti kao favorit. Prošlogodišnje finale ostalo im je u negativnoj uspomeni, a iz njega su zasigurno mnogo naučiti. A to bi, uz činjenicu da se igra samo jedan susret, možda moglo biti dovoljno da ove godine odu i do samog kraja.