Pranjićev crveni karton

Kao što vam je možda poznato, Danijel Pranjić u zadnje je vrijeme jedan od najistaknutijih osječkih nogometaša. Licitiralo se njegovim ugovorom, stizale su i neke ponude, no Danijel nije želio otići iz Osijeka. Nakon postignutih golova trčao je prema istočnoj tribini, ljubio je grb na dresu, novinarima je izjavljivao da bi "klub trebao razmišljati o produženju ugovora" i da želi ostati u Osijeku. Na žalost po osječke navijače, ovo se pokazalo prevarom - Pranjić je bio slatkorječiv jer je vjerovao da NK Osijek neće moći ispuniti njegove uvjete. Tada bi se rastao u ljepšem svjetlu, s mizernom odštetom na leđima i mogao bi otići u bilo koji klub. No, unatoč svim očekivanjima i nemaloj cifri od stotinu tisuća eura godišnje, NK Osijek je uspio pronaći novce i ponuditi ih Danijelu. Trebao je samo potpis - i mladi reprezentativac unaprijed bi dobio dogovorenu svotu. Tada više nije imao kuda pobjeći - ispostavilo se da je sve bilo samo bajka... Otkrio je da zapravo nije ni imao želju ostati u najvećem slavonskom klubu.

Loša je to vijest za sve sudionike priče. Izgubit će NK Osijek koji godinama nije imao takvog igrača. Izgubit će mlada reprezentacija jer je Danijel suspendiran. Izgubit će i sam Danijel, iako možda toga sada nije ni svjestan. Gradski vrt uvijek će mu, ako ikada na njemu bude igrao, biti mjesto patnje. Pozicija u mladoj reprezentaciji malo će se zaklimati, do kraja sezone više neće igrati, neće biti ni u izlogu menadžerima...

Što će na kraju reći prosječni slavonski ljubitelj nogometa? Igrači dolaze i odlaze, danas jedan, sutra drugi. No neki to čine sa stilom, a neki - podlo. Nemojte se zato čuditi što se u Gradskom vrtu još uvijek ori "jedan je Bjelica Nenad" - ljudske vrline se pamte. Danijela Pranjića neće se pamtiti. Mladiću, sretan ti put.