Hokej: Kanađanima zlato nakon 50 godina!

Foto: Karlo Dževerlija

Salt Lake City bio je domaćin uistinu sjajnim Zimskim Olimpijskim igrama, koje će se zauvijek pamtiti po, između ostalim, četiri zlata Ole Einara Bjoerndalena, te našoj, čudesnoj i neponovljivoj Janici Kostelić. No kao i u svakoj vrhunskoj predstavi, završni čin bio je najveći spektakl ovih ZOI, u najgledanijoj hokejaškoj utakmici svih vremena, Kanada i SAD odigrali su finale za pamćenje, a na kraju, veliki pobjednici su Kanađani, ispunivši tako snove i nadanja svih navijača "Javorovog Lista", i vrativši zlato u Kanadu nakon 50 godina...

I najljepše od svega je to što su Kanađani do zlata došli apsolutno zasluženo, nadigrali su odlične Amerikance u većem dijelu utakmice, odigravši najbolju utakmicu turnira upravo kada je to bilo najvažnije, kada su živjeli s pritiskom cijele nacije, u kojoj sve počinje i završava s hokejom. Bolje su utakmicu otvorili Kanađani, imali i par prilika, no prvi gol u finalu ipak su zabili domaćini, strijelac je iz kontre bio Tony Amonte sredinom prve trećine.

Vodstvo Amerikanaca nije dugo trajalo, izjednačujući pogodak postigao je Paul Kariya, nakon krasnog poteza Lemieuxa, pogodak koji je zasigurno utješio Kariyu za propušteni kazneni udarac od prije četiri godine u Naganu protiv Čeha. Četiri minute poslije izjednačenja, Kanađani su došli i u vodstvo, odličnu asistenciju Joea Sakića u zgoditak je pretvorio Jarome Iginla, a upravo je taj dvojac odigrao utakmice karijere, i najzaslužniji su za slavlje Kanađana.

Druga trećina nije dobro krenula za Kanadu, prvo je Mario Lemieux promašio idealnu priliku s dva igrača više, da bi Brian Rafalski s igračem više zabio gol svom klupskom suigraču Martinu Brodeuru, iako je zapravo strijelac bio branič Kanade, Chris Pronger, nes(p)retno skrenuvši pak iza svog vratara. Da bi na posljednji odmor u utakmici Kanađani ipak otišli s vodstvom, pobrinuo se Joe Sakić u 18. minuti druge trećine lijepim udarcem, kojeg Mike Richter zbog "gustog prometa" ispred svog gola nije dobro vidio.

U trećoj trećini očekivano raste pritisak Amerikanaca, no sve što nije uspjela zaustaviti odlična obrana Kanade zaustavio je vratar Martin Brodeur, do kraja utakmice uknjižio je 31 obranu (Richter 34). Kada je Jarome Iginla u drugom dijelu zadnje trećine postigao svoj drugi pogodak (opet na asistenciju Sakića), sve je bilo riješeno, još je samo šlag na tortu stavio Joe Sakić, okrunivši sjajnu igru još jednim pogotkom.

Poslije toga, bilo je jasno da slavlje u Kanadi može početi, Kanađani su opet olimpijski pobjednici, a i mi Hrvati smo barem malo pridonijeli, jer otac Joea Sakića, najboljeg igrača finala i najboljeg napadača turnira, je iz Imotskog, postoji i mogućnost da ponajbolji igrač svijeta posjeti Lijepu Našu ovog ljeta. Titulu najboljeg vratara turnira zaslužio je Nikolaj Habibulin (Rusija), dok je najbolji branič kapetan SAD-a Chris Chelios.

Brončanim odličjima okitili su se hokejaši Rusije, zahvaljujući uvjerljivoj 7:2 pobjedi nad Bjelorusijom, u susretu u kojem je kvaliteta ruske reprezentacije prevladala nad željom i htijenjem Bjelorusa. No, bez obzira na ishod ove utakmice, Salt Lake su zadovoljniji napustili Bjelorusi, ostvarivši plasman iznad svih očekivanja, dok su se Rusi ipak nadali zlatu, i osveti Amerikancima za Lake Placid 1980, kada je reprezentacija SAD u slavnoj "Miracle on Ice" utakmici svladala tada nepobjedive Sovjete.

Nakon viđenog hokeja, možemo se samo nadati da će National Hockey League i Međunarodna hokejaška organizacija naći zajednički jezik te da će na ZOI 2006 najbolji hokejaši svijeta ponovno zastupati svoje nacije. A u tom slučaju, kad će već jednom taj Torino...

Finale: Kanada - Rusija 5:2 (Sakić 2, Iginlla 2, Kariya; Amonte, Rafalski)