Taj mračni predmet želja

Na sav glas vičem da ne idem dalje od briškule i trešete na plaži, i klađenja u nekakav jeftini prehrambeni artikal. A zapravo znam da je to jedini način da ne razotkrijem svoju kockarsku dušu. Želju i čežnju za dobitkom, osjećaj sreće osvajanjem i jedne jedine kune…Jer ja sam u kategoriji onih koji bi mogli postati ovisnici u roku “keks”; prvo bih uložila sve što imam, zatim posuđivala od prijatelja i rodbine, a na kraju bi počela krasti od rođene majke… Narkomani bi bili male bebe prema meni i mojim apetitima.

Ja se inače teško otkačim od zakačenog, bilo da su to omiljene hlače, fornetti od sira ili čokolino. Kada nešto nosim, radim, jedem i to čini dio moje svakodnevnice, nema šanse da ja to promijenim. Barem ne neko duže vremensko razdoblje, a to bi u slučaju kocke bilo pogubno za mene i moju okolinu. Zato mislim da nije dobra ideja da me se šalje u svakojake Hattrickove, Prve sportske, Sport tipove itd, čak ni ispuniti listić u tuđe ime. Jer i samo ulaženje u te hramove sreće zaiskri moje oči, ubrza adrenalin i potrebni su mi nadljudski napori da počnem misliti o prljavim noktima cure na šalteru, jadu i čemeru djece u Ruandi i mogućem trećem svjetskom ratu. Sve to prati hipnotička treapija u obliku riječi “nemoj” koja se višemiljiunski vrti po mojoj glavi. Eto, za sada nekako uspijeva…I samo da kažem da je jučerašnji listić pokvario jedan glupi engleski klub, dobivši dva gola kada sam ja već otišla spavati, sretna što ću si sutra od svoje polovice (šta, ne mislite valjda da uplaćivanje u tuđe ime činim besplatno), dakle sa 500 MOJIH kuna, kupiti nove cipelice. Pa ne mogu vjerovati!!! Izgubimo tisuću kuna jer su si Englezi u osamdesetinekoj minuti odlučili uzeti mali break. Tea time maybe?!!

Kad smo se već dotakli nekih ovisnosti, javnost se zgrozila našim novopečenim sportskim narkomanima. Bad luck za Jotu Jotova, hrvatskog Bugara ili bugarskog Hrvata s jako smiješnim imenom i prezimenom koji je imao gotovo 15 puta veću količinu anabolika testosterona nego što je dozvoljena. Ajd' pet puta veću Joto, ali petnaest!!! I mislit da te neće skužit. Tako je naš Đej Đej sada po suspenzijom, a čeka ga i neka opaka kazna. Žao mi je što su odmah napali i Pešalova da je izbjegao Mediteranske igre upravo zbog doping kontrole. Iako mi se katkad čini da je Nikolaj na nekim opakim drogama kada onako sitan podigne onako krupno... nešto... kila nečega... Znate na šta mislim. Ali, vjerojatno je snaga u njegovoj kosi. Hrvatski Samson! Samo naprijed!!

Što se Višeslava Sarića tiče, sve mi je puno jasnije nakon objašnjenja Darka Dujmovića, šefa hrvatske Misije u Tunisu, koji je objasnio da je Sarić upao u loše društvo. U Tunisu??!! Već ga zamišljam kako sjedi na početku nekakve pustinjice i s beduinima puši lulu mira, dok mu trbušna plesačica sjedi u krilu. Ili je svoje loše sruštvo ponio od doma. Ono, strpao par kompića u avion obećavši im opako napušavanje u egzotičnoj zemlji. Tko ne bi išao!? U svakom slučaju, bad luck i za Sarića. Znamo da bi sportaši trebali živjeti uzornim, besporočnim životom, jer o njihovoj neprospavanoj noći ovise njihovi najveći spotrski rezultati (i živci nas koji ih pratimo i navijamo), ali opet…I oni su ljudi i imaju pravo upoznati sve čari i draži života koja im on pruža. Samo u granicama, jel'te! I ne činiti to baš na natjecanju, a ako već činiš onda pazi da te ne uhvate!