Korejske suze i hrvatski kuleni

Foto: Dražen Patarčić

Svi smo nešto očekivali od te utakmice. I vi u Hrvatskoj i mi u Koreji, ali i Korejanci. Na kraju svega o toj utakmici mogu reći, da sam u nekoliko navrata zaplakao zbog predivne publike, a publika je plakala zbog slabašne Hrvatske i velike pobjede njihove Koreje. Utjehu u tom porazu, večeras (po hrvatskom vremenu kasno popodne) će hrvatska kolonija potražiti u slavonskom kulenu (prošvercao ih je Zidrum is Slavonskog Broda) i poklonjenim domaćim sirom od naših domaćina. Poklonima se ne gleda u zube, ali se ne mogu oteti dojmu da smo mi ispali na ovom putu "žrtvovano tele" za zlatnike bez sjaja. Ugled koji ova reprezentacija ima na ovoj polovici zemaljske kugle topimo kao što se topi maslac na vreloj tavi!

Već drugi puta na poziv Koreje na njihovo bojno polje stiže vidno oslabljena reprezentacija. Ima tu i opravdanih otkaza, ali je izostanak - Pletikose, braće Kovač, Stanića, Bokšića, Šukera, Šimića, Tudora pa i još nekih mlađih vedeta bio preveliki raskorak za ionako skromnu "klupu" hrvatske reprezentacije. Dolarska ponuda za odigravanje ovih utakmica nikada ne smije biti, niti bi smjela biti važnija od ugleda koje ti isti dolari nikada ne mogu kupiti. Bolje bi bilo ostati kod kuće i igrati "kompletan" i ne zaraditi šuškave "zelembače", nego opteretiti ugled hrvatske reprezentacije.

Foto: Dražen Patarčić

Pogledajmo se jednom u ogledalo i priznajmo sebi. Koreja nije, niti će ikada biti talentom, kvalitetom i rezultatima ispred hrvatskog nogometa. Dobro, nije bila do sada. Ali je ovako složenoj momčadi očitala lekciju iz borbenosti, požtrvovnosti. Ne "hodaju" ni "priče" da je naša momčad izgubila kako bi svojim porazom i korejskom pobjedom uveličala otvaranje novog stadiona. Jednostavno, Koreja je bila bolja. Jer ova momčad okupljena na dva aerodroma ni ne može puno bolje. Bio bih najsretniji da me razuvjere. Jedan od igrača (ime bih zadržao za sebe) pred svejdokom, izjavio je da će se ostaviti nogometa ako nas Koreanci dobiju u Gwangju gdje smo danas stigli iz Seoula. Šteta bi bilo odustati od nogometa zbog tuđih propusta i neodgovornosti. Igrači su tu da igraju. Onako kako znaju i umiju. Struka i Savez su tu da osiguraju najkvalitetnije igrače i najkvalitetnije uvjete priprema. Tko to od igrača i zbog kojih poslova može ne doputovati braniti ugled "kockastih"? Isto tako sam siguran da u ovih 30-tak igrača koji su u kombinacijma, nema toga koji bi rekao: "Ja zbog ovoga ili onoga ne mogu, niti želim ići na Svjetsko prvenstvo". Ima li itko pravo na neke privilegije? Na privilegiju da ruši ugled koji su i sami stvarali. Ako takvih nema, netko mora biti odgovoran.

Foto: Dražen Patarčić

Ne bih želio dalje umarati vas crnim i mračnim temama. Ipak, vidjeli smo dobru utakmicu, vidjeli smo predivan program za otvaranje stadiona. Doživjeli smo neviđene mjere sigurnosti oko i na samom stadionu. Policije nekoliko kordona, akreditacije su podizane isključivo uz putovnicu. Na stadion se ulazilo kao na aerodrom. Od detektora za otkrivanje metala pa sve do rendgena i pasa za otkrivanje i pregeldavanje onoga što se ne vidi u torbama. Isprobani su i foto aparati okidanjem prema podu, a ne prema kontrolorima.

Bogati kostimi, predivni svjetlosni efekti, tisuće papira, balona, raketa i prskalica. Popularni (naravno ne nama) pjevači i pjevačice uveličali su svečanost otvaranja novog stadiona. Uveličala ga je i Hrvatska dozvolivši domaćinima da nam rastrgaju mrežu dva puta više nego mi njima.

Foto: Dražen Patarčić

Danas smo se oprostili i od Seoula. Srećom na vrijeme (dok još imamo dovoljno dolara). Ne malo smo se iznenadili kako se u Hyattu obračunavaju troškovi. Cijena sobe za jednu noć je oko 130$. Posebno vam naplaćuju 15 dolara usluge čistačice koja sređuje sobu svaki dan. Naplaćuje se tri dolara svako podizanje telefonske slušalice bez obzira dali ste uopće dobili vezu s brojem kojeg ste nazvali. Razlika je u tome, ako ste imali vezu cijena poziva tada raste i do 15$. Koliko ste pričali nigdje se ne vidi. Da nešto nije najbolje sa hotelskim računalima vidi se po tome da su neki novinari dobili račune za popijena piva iz sobnog bara, a da taj bar uopće nisu ni otovorili. Ili po tome da je doktor Janković imao trošak telefona kojeg nije ni koristio. Ili po tome da im se lokalni server za internet sam srušio i da takvog hotelskog interneta nismo imali od petka (možda je isključen zbog posjete "tate" Busha, koji je u Hyattu zajedno s nama i stotinjak agenata i policajaca). Jedino dobro u ovom slučaju je što su uljudni recepcionari na primjedbe, spremno brisali sve što ste primjetili da nije vaše. A što je s većinom onih (gdje i ja spadam) koji su korsitili više usluga, a nisu imali točnu evidenciju???

Foto: Dražen Patarčić

Uglavnom, sada smo u Gwangjumu, hotel se zove Prado (srećom nije Hyatt) i nadamo se da njihov sistem radi bolje nego onaj u Seoulu, a i pametniji smo. Sve se od sada zapisuje. Od obične vode pa do dužine korištenja telefona. Hrvatska delegacija (igrači, članovi izvršnog odbora, osiguranje domaćina i novinari) do aerodorma za domaće letove stigla je s policijskom pratnjom u rekordno kratkom vremenu, probijajući se kroz podnevnu gužvu višemilijunaskog grada.

Dečki su sada na treningu. Balaban nije. "Navodno" po vlastitim riječima ima temperaturu. Nisam ga pipkao da provjerim, djeluje previše "vruće" dok mi je to objašnjavao, jer je paralelno preko telefonske govornice pokušavao nekome nešto dokazati i objasniti. Ah, mladosti. Ja sam igrao nogomet (ako se to mogao zvati nogomet) i sa 39°C , ali ove mlade generacije više su nego osjetljive (da li samo na vremensku razliku, ili možda na loše kritike njegove igre?). Treba vjerovati da će se temperatura povući i da će ubojiti Bole pokazati dio svog raskošnog talenta Korejancima. Morao bi, to od njega očekuju i oni sami, pa zašto ne bi i mi?

Raspisao sam se, a vrijeme korejske kulenijade samo što nije. Slike kulena i kako se to jede, sa osalim "pikanterijema " iz nove baze naše reprezentacije čitajte sutra. Ekskluzivno na Sport Netu. Vaš fotić ...