Korejski "pepperminti" i Su-ju

Odštampan je i drugi broj pisanog "korejskog" Sport Neta. Dečki su više nego zadovoljni informacijama koje su dobili. Jedina primjedba je da se nigdje nije decidirano vidjelo koliko je mlada reprezentacija izgubila od Mosora. Morali su brojati poimence i zbrajati igrače da bi saznali rezultat, a matematiku malo ljudi voli upražnjavati. Znam ja da im je lakše brojati šuškave novčanice i zbrajati njih u hrpe nego čitati novinarske članke u kojima o njima nema ni slova i još k tomu - morati zbrajati!?

Foto: Dražen Patarčić

Ma dečki su ustvari divni, većina ih pristojno pozdravi i nestane. Pravu konstruktivnu kritiku dobili smo i od Drage Ćosića, kako smo vrlo dobra stranica, da nas redovno čita, da koristi naše tablice, ali da se ponekad događa da smo nekompletni u rezultatima, naročito u rukometu (tko je kriv za to?). Eto, da vidite da ne objavljujemo samo pohvale na naš račun, malo i dobronamjerne kritike.

Kada sam spomenuo nestajanje igrača, i ja sam sinoć, nakon što sam podijelio isprintani Sport Net, nestao u noći Seoula. Hotel se nalazi na jednom od mnogih brežuljaka koji okružuju 12 milijunski grad. Naši domaćini iz korejskog nogometnog saveza tvrde ne više od 10 milijuna. Ali milijun više ili manje na ovaj broj ništa ne znači, zar ne?

Prohladna noć, oko hotela jako osiguranje kroz sve ulice. "Nije valjda da nas tako jako čuvaju", razmišljao sam spuštajući se prema centru, gdje sam odlučio istražiti što nudi po noći ovaj grad. I dobro je da nas čuvaju, ipak su ovdje vrijedne i skupe noge stigle iz Hrvatske. Moje teorije o čuvanju skupih hrvatskih nogu otopile su se dok sam sišao do podnožja ovog brežuljka. Nekoliko desetaka Veleposlanstava iz cijelog svijeta naguralo se jedna do druge. Zato je sve pokriveno policijskim patrolama i kamerama, a ne zbog naših skupih vedeta.

I čim se čovjek izvuče iz "veleposlaničkog" kvarta, pred njim se otvaraju sasvim neka druga vrata ovoga grada. Gužva koja je tokom dana na cesti sličila na prometnicu mravinjaka potpuno se smanjila. Poneki taksi ili osobno vozilo projure kroz grad. Većina ljudi hoda! Pješačke staze uz restorane, trgovine, barove pune su ljudi svih generacija. U restoranima se mora tražiti mjesto kao šibicu u plastu sijena.

Foto: Dražen Patarčić

Za rukave vas potežu simpatične djevojke nudeći vizit kartice i prospekte s ponudama razno raznih vrsta zabave. Jednu vizitku s natpisom "Peppermint" doslovno mi gura u džep jakne skromno obučena djevojka. Mislim, nije loše obučena, samo je za ovu prohladnu noć imala premalo krpica na sebi.

I naravno da moja znatiželja nije izdržala, zašto mislite da se bavim novinarskim poslom? "Peppermint" je jedna vrlo velika kuća napravljena u tradicionalnom azijskom obliku. A programi koji se mogu doživjeti više su nego skromni. Govorio sam o programu, jer sve se svodi na šank i desetke stolova i stolica na kojima sjede uglavnom gole djevojke ogrnute u kimona. Vrlo su obrazovane, govore više jezika nego što možete zamisliti, ali najviše vole jezik dolara. Za 40 $ i jedno piće možete dobiti instrukcije u trajanju od tridesetak minuta. Teme su široke. Od masaže do masaže. Naravno da nije sve tako loše kako vam se čini. Ima i skupljih varijanti sa jaccuzijem, sobom za odmor ( od čega pitam se!!??) koja vas može koštati i do 150$ na sat. Ovdje se najviše voli oznaka $. I to u vlastitom džepu. I sve će napraviti da vam pomognu rješiti ih se!

Nakon sto sam zauzeo svoju stolicu uz šank, hrabro sam naručio Domestic drinks na mom "izvrsnom" engleskom jeziku. "Su-ju", dobih odgovor od mlade dame, uzvratih joj osmjeh, uz ponavljeno pitanje da bih nešto pio, ali domaće proizvodnje, na sto je onda opet odgovorila sa "Su-ju"! Pa dobro, ako mi je suđeno da pijem tu neki Su-ju, onda u redu, daj.

Foto: Dražen Patarčić

I sada uz već ponuđeni "Peppermint", dobio sam bočicu od pola litre. Očekivao sam čašicu ili mozda šoljicu nečega, ali nikako pola litre. Piće je vrlo dobrog okusa. Ima 22% alkohola , sliči na jako vino, ali je puno jače. Priznajem, kriv sam, cijelu bocu sam strusio u nekoliko minuta i dok sam bio svjestan samoga sebe napustio "pepperminte". A ovo što sam potrošio u ovo malo vremena dovoljno je da se kupi burek na kolodvoru u rane jutarnje sate.

Noć je bila tek u punom zamahu, a alkohol je u meni probudio glad. Prvi restoran u kojem sam našao mjesto ponudio mi je hrpu klope. Nema govora da je jelovnik na nekom od svjetskih jezika, ali srećom imaju slikice!!! Tako sam si ja naručio sliku 4, 8 i 13. Ova trinaestica je bila užasna. Nešto kao jako loša djevenica. Ostalo je bilo i više nego dobro. Ražnjići (navodno) od piletine i morski plodovi, a sve preliveno nekakvim sosevima i zacinima. Ljuto kao feferoni, ali vrlo ukusno.

Nakon obilne noćne večere, trebalo je barem nešto kalorija potrositi hodajući po sve praznijem gradu. Oko 4 ujutro po domaćem vremenu, osim mene na ulicama su se mogli vidjeti samo taksisti. I jedan takav me vratio u hotel, sretan što je dobio vožnju.

Malo mi je glava jutros "šira" nego jučer, pitam se zašto. Možda zbog previše informacija ili premalo "peperminta", a previše "Su-jua"? Odgovor mislim da neću saznati, ali zato evo vama informacije o mogućem sastavu naše reprezentacije. Danas na ručku nam je šjor Jozić izdiktirao neka imena. Vi ih pokušajte složiti u momčad: Butina, Živković, Šimunić (ili Đolonga), Šarić, Tokić, Hrman, Soldo, Agić, Mumlek, Vlaović i Rapaić. Da, Miki se žalio na glavobolju (možda je i on svratio na Su-ju?) pa je moguće da njega neće biti u prvih 11. Tko je zlatna rezerva? Možda Balaban?

I za kraj - upravo pristigla informacija samo za moje oči (čitaj: osobna poruka putem ICQ-a): Jarni stiže u subotu u 14 h i nema ništa od ugovora s Manchester Cityjem. Dobro je, ovo prvo da dolazi, loše je što ne igra u nekom klubu. Možda bi ga trebalo prodati u Koreju?

Do svih tih i nekih drugih odgovora do sljedećeg tipkanja. (ufff, što ne volim tipkati - blažena je kamera!).