Nikad bliže nastupu u reprezentaciji

Buenos Airos je daleko i nitko ne zna kakvi letovi imaju prema ovom pravcu. Možda će Šuker morati provesti dvadesetak sati u avionu da bi stigao ovdje. Uopće je pitanje u kakvom će onda uopće biti stanju za igru? Ako ne dolazi, zašto se govorilo da dolazi, i kako to da se nije ranije znao raspored njegovog leta, pa bi se odmah znalo da li ima smisla da se podgrijava ikakva nada o njegovom nastupu u Koreji. Do početka ove druge utakmice imamo više od 24 sata (pišem u 18 sati po korejskom vremenu) i treba se nadati da se više nitko neće razboliti ili možda povrijediti na zadnjem treningu kojeg imamo večeras u 19.30 h.

Foto: Dražen Patarčić

Nikada nisam bio bliže reprezentaciji. Za ručak pojavio sam se u trenirci (vrlo sličnoj službenoj, nedostaje mi samo grb HNS-a ) i dresu Jasmina Agića. Još da nisam tako star u licu mogao bih se ugurati u ovih 18 koliko ih je tu. To da nisam u stanju pretrčati 50 metara u 3 minuta nije ni važno. Ja bih se držao one olimpijske: važno je sudjelovati, a ne pobijediti. Jedini ja imam kompletnu opremu od svih novinara pa tako da nemam barem konkurencije za sastav zbog njihovog prisustva i boljeg znanja u taktičko tehničkom smislu. Uspio sam steći nekoliko obožavatelja tog popodneva ovdje i podjeliti nekolicinu autograma svojm novim navijačima. Možda otvore "fan club Patrarchikichi" jer tako nekako izgovaraju moje prezime.

Prevariti nekoliko "obožavatelja " i nije neka umjetnost. Sumnjam da bih i pola sekunde držao u zabludi bilo kojeg igrača Koreje. A i ovaj dres što mi ga je u Latviji poklonio Agić ima neku manu. Dok je bio na Jasminu bio je sasvim ravan, a kod mene se u predjelu trbušnog zida pojavila neka nakupina. Sasvim ravnomjerna pločica. Jedna ali vrijedna. Sve su to moji zubi natukli.

A da živim kojim slučajem u Koreji brzo bih se "osušio". Hrana je bolja nego u Seoulu. Ima više riblje ponude, morskih plodova, ali kruha nema ni pod razno. Prvu noć u Gwangju završio sam u jednom od mnogih restorana, u dijelu grada koji se zove Čun Pa (ime strahovito podsjeća na Čam Pa - prezime kolege s hrvatskog radija). Za to je kriv Internet. Jer kada smo se popodne smjestili u sobe, ja sam provjerio komunikacije i telefonske linije. Internet je opet iz sobe radio za "pet". Uspio sam kolegi iz Sportskih novosti osposobiti i njegov laptop i rad direktno iz sobe, a ne nekih business centara po hotelu.

Foto: Dražen Patarčić

A onda sam pronašao jedan korejski kanal za chat i gle čuda. Na sred te internet sobe zavapio sam za pomoć pred 20-tak ljudi koji se se lijepo dopisivali. Ja sam u Gwangju (sasvim je svejedno pišete li Gwangju ili Kwangju) i trebam savjete. Gdje se može izaći na zabavu, u kupovinu, neki fini, ali jeftiniji restoran? Jin se javio i dogovorili smo kasno večernji termin. Ubrzo sam taksijem bio u samom centru. Čun Pa. Jin je čekao i "party" je krenuo.

Nakon brzopoteznog upoznavanja tog dijela grada večerali smo u jednom od lokalnih domaćih restorana. Za 10 dolara, u društvu Jina. Večera se sama pekla na plameniku na našem stolu. Deseci začina, salata i nekoliko bočica So Jua. Nešto neponovljivo! Neponovljivo u svakom smislu, jer niti znam što sam jeo, a i sumnjam da bih sam opet uspio pronaći tu ulicu i taj restoran. Fakat ne ponovljivo. Šteta. A u stvari kriv je kulen. Jučer je kulenijada odgođena za 24 sata. Čeka se glavnog tajnika. Nitko se nije pobunio. I ne bi smio. Kakva bi to bila kulenijada bez našeg gospodina Srebrića? Nikakva, siguran sam.

Možete li vi mene pratiti što ja pišem? Vrijeme kada se što događa? Sumnjam, jer se i ja najbolje ne snalazim u svemu ovome što sam vam napisao. Za kraj možda ono zanimljivije, o sastavu, u kojem ja ipak neću imati šansu zaigrati ma kako bio blizu njega. Čak sam sjedio za istim stolom sa igračima, ali me Goran Vlaović prepoznao i ekspresno poslao za novinarski dio sale.

Foto: Dražen Patarčić

Sumnjam da se boji konkurencije. Mi ne igramo na istim mjestima. Prije je riječ o što manjem broju igrača koji bi trebali dijeliti premije (sada se smijem svom pametnom zaključku). Ma ne nasjedajte na ove moje male provokacije. Nema premija na ovom putu. Moja najveća premija je već što sam doputovao ovdje i imam čast direktno se uvjeriti kako to sve izgleda kada je reprezentacija tako daleko.

A sastav? Šjor Jozić je na mukama. Najavio je jednu kombinaciju, a koja će momčad istrčati na teren ja ću možda znati pola sata prije nego vi.
Butina, Živković, Tokić, Šimunić, Brajković, Soldo, Jarni, Šarić, Agić. A sada kombinirajte napadački dvojac iz ostatka. Sve ovisi o tome. tko će biti zdrav, pa tko prisutan a možda i tko raspoložen. Vlaović, Karić, Balaban, Rapaić, Petrić i Šuker.

Izbornik je kratko napomenuo da od ove sutrašnje momčadi očekuje jednostavniji pristup, brži, agresivniji, da se lopte rješavaju u 2-3 dodira. Uspiju li to sprovesti na terenu, šanse za bolji i kvalitetiji rezultat realnije su.
Annyoung!