Ekvador - zapreka koju bi se moralo preskočiti

Ekvador je u zadnje vrijeme postaje poznat i po svojoj nogometnoj vrsti, koja je ove godine konačno ostvarila dugo željen cilj: plasman na Svjetsko prvenstvo. Federacion Ecuatoriana de Futbol utemeljena je 1925., a već sljedeće godine postala je članicom FIFA-e. Ipak, na prvo državno prvenstvo moralo se čekati jako dugo; tek je 1957. prvi put uručen trofej najboljoj momčadi Ekvadora. Bio je to Emelec iz Guayauqila, klub koji i danas ima jednu od glavnih uloga u ekvadorskom nogometu. Tu su još i LDU Quito, Barcelona (i Ekvador ima svoju Barcelonu, op.a.), te Nacional iz Quita.

Reprezentacija ima nešto dulju tradiciju. Prvi put su zaigrali u kolovozu 1938., na turniru zemalja sjevernog dijela Južne Amerike, remiziravši s Bolivijom. Od 1939. igraju u Copa Americi, ali su u tom natjecanju tek deset godina kasnije zabilježili prvu pobjedu. No, to nije značilo rezultatski zaokret, te su na sljedeću pobjedu čekali 14 godina! Ukupno gledano, najveću pobjedu zabilježili su 1975: 6:0 protiv Perua u prijateljskom ogledu, dok je najgori među mnogim katastrofalnim porazima bio onaj 0:12 od Argentine, 1942. godine. No, stvari su se počele mijenjati...

Ekvador je kvalifikacije za svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu "finalizirao" u pretposljednjem kolu južnoameričke skupine nakon domaćih 1:1 protiv Urugvaja. Drugo im je mjesto donijela sjajna forma kod kuće, na 2850 metara nadmorske visine u Quitu - od devet domaćih susreta slavili su u šest, između ostalog i protiv Brazila i Paragvaja, a pobjedu je u Ekvadoru uzela samo prvoplasirana "nedodirljiva" Argentina. Među gostujućim rezultatima (tri pobjede, dva remija i četiri poraza) izdvajaju se visokih 5:1 u Boliviji (također na velikoj nadmorskoj visini), te vrijednih 0:0 u Kolumbiji.

U igračkoj "ruži" Ekvadora izdvajaju se dva imena - najbolji strijelac Agustin Delgado i "šef" sredine terena, kapetan Alex Aguinaga. Devet kvalifikacijskih pogodaka (podijelio prvo mjesto s Hernanom Crespom) 187 cm visokog Delgada privuklo je skaute Southamptona, tako da će "El Tin" početkom 2002. iz meksičke Necaxe preseliti u Englesku. Aguinaga je njegov dojučerašnji suigrač iz Necaxe, posebno poznat svijetu nakon odličnih igara na svjetskom klupskom prvenstvu 1999. u Brazilu.

Potencijalna najbolja jedanaestorica (4-4-2): Cevallos (Barcelona, Ekv) - De la Cruz (Hibernian, Ško), Guerron (Deportivo Quito), Hurtado (La Piedad, Meks), Poroso (Emelec) - Tenorio (Aucas), Obregon (Delfin), Aguinaga (Necaxa, Meks), Chala (Nacional, Ekv) - Kaviedes (Celta, Špa), Delgado (Southampton, Eng). Izbornik je Kolumbijac Hernan Dario Gomez, koji je reprezentaciju svoje zemlje vodio na SP 1998. u Francuskoj.

Najveće odlike momčadi su uigranost; ova ekvadorska generacija se stvarala i sazrijevala godinama, te borbenost - čak dvaput su došli do pobjeda s igračem manje, protiv Paragvaja i Perua. Nikog, osim Bolivije, nisu "razbili", sve kvalifikacijske pobjede su im s jednim ili dva pogotka prednosti.

No, oprez izaziva podatak da ni njih, ako izuzmemo 0:4 u Urugvaju, nitko nije razbio - i Brazil i Argentina su slavili teško (Argentina dvaput po 2:0, "carioce" kod kuće uz puno muke, sa 3:2). Treba biti strpljiv i "stisnuti" u sredini terena, ne dopustiti da kreacija Aguinage dođe do izražaja...