Urugvaj - sjajna prošlost, prosječna sadašnjost

Približno 3,5 milijuna Urugvajaca uživa samostalnost još od 1830. godine. Nogomet se, uglavnom preko, pogađate, engleskih radnika, proširio Urugvajem potkraj 19. stoljeća, a nogometni savez (AUF) utemeljen je 1900. godine. Iste godine odigrano je i prvo državno prvenstvo, uz pobjedu kasnije iščezlog kluba CURCC. Vrlo brzo primat preuzimaju Nacional i Penarol, koji do danas gotovo bez iznimke sele pobjednički trofej iz jednih u druge klupske prostorije. Tako su u razdoblju od 1932. do 1975., dakle pune 43 godine, na AUF-ovu "kantu" gravirana samo ta dva imena!

1916. godine prvi put je organizirano prvenstvo Južne Amerike (Copa America). Urugvaj je trijumfirao, obranivši naslov 1917. i ponovivši slavlje 1920., 1923., 1924. i 1926. Za "lude" dvadesete godine vezana je i najsjajnija priča iz urugvajske nogometne povijesti. Na olimpijskom turniru 1924. u Parizu pojavila se momčad Urugvaja, kao jedna od prvih južnoameričkih koja je došla igrati u Europi. Urugvajci su plijenili lakoćom i atraktivnošću igre i impresionirali nogometnu Europu osvajanjem zlata. U Nizozemskoj 1928. obranili su naslov, ponovo zarobivši simpatije nogometnog puka Starog kontinenta. U tom ozračju FIFA je Urugvaju povjerila organizaciju prvog Svjetskog prvenstva. Teškom mukom okupilo se 13 momčadi, a domaći su briljirali pogazivši Peru 1:0, Rumunjsku 4:0, Jugoslaviju sastavljenu od isključivo beogradskih igrača 6:1, te u finalu susjeda Argentinu 4:2. Oduševili su golgeter Cea i branič Nasazzi, ali više od svih Jose Leandro Andrade, s kojim je počela serija tamnoputih "gospodara lopte".

Na sljedeća dva Mundijala Urugvaj se nije odazvao, ali vrijeme su prikratili igrajući na Copa Americi (pobjednici 1935.). Drugi svjetski rat nije pogodio Južnu Ameriku koliko Europu, pa su i Urugvajci mogli manje-više nesmetano nastaviti nogometni razvoj (1942. pobjednici Copa Americe). Svjetsko prvenstvo je 1950. ponovno oživjelo. Igrano u Brazilu, opet je okupilo samo 13 reprezentacija, a velike planove domaćine pomutio je upravo Urugvaj. Odustajanja mnogih zemalja srušila su sustav natjecanja, pa je Urugvaj svrstan u skupinu D, gdje je ostala još samo Bolivija. Glatkom pobjedom 8:0 Urugvaj se tako plasirao među četiri najbolja, koji su tada prvi i posljednji put o novom vlasniku "zlatne Nike" odlučili mini-ligom: Brazil, Urugvaj, Švedska, Španjolska. I Brazilci i Urugvajci pobijedili su Šveđane, ali je Španjolska izvukla bod Urugvaju i izgubila od Brazila. Preostala je još samo jedna utakmica: Brazil - Urugvaj. Nevjerojatnih 200.000 gledatelja na Maracani bučno je bodrilo svoje ljubimce. Brazil je poveo preko Friace, a ubrzo je Schiaffino izjednačio. Gledatelji se zbog tih 1:1 nisu uzbuđivali jer im je i takav rezultat odgovarao. No kad je Ghiggia doveo Urugvaj u vodstvo, Maracana je utihnula. Urugvaj je Bi-Campeon!

Slijedeće godine donijele su lagano zatišje. 1954. je u Švicarskoj osvojeno dobro 4. mjesto (Čehoslovačka 2:0, Škotska 7:0, Engleska 4:2, Mađarska 2:4, Austrija 3:1), ali je 1958. prošla bez Urugvaja. Za utjehu su osvojene još dvije Cope, 1956. i 1959. godine. Na World Cupu u Engleskoj 1966. ušli su u četvrtfinale (Engleska 0:0, Francuska 2:1, Meksiko 0:0, te SR Njemačka 0:4).

S danom tog poraza od Nijemaca počele su pripreme za SP u Meksiku. Najprije je 1967. "podignuta" još jedna kontinentalna "kanta", a 1970. se, uoči smotre najboljih, počelo govorkati o mogućnosti da Urugvaj nastavi tradiciju osvajanja SP svakih 20 godina. U skupini s Italijom, Švedskom i Izraelom nisu briljirali, ali su ipak prošli dalje. U četvrtfinalu su tek u 117. minuti slomili SSSR, da bi u polufinalu ispali od Brazila 1:3 unatoč vodstvu. Razočarani, izgubili su i borbu za broncu od SR Njemačke.

1974. godine su zaigrali na Weltmeisterschaftu u Njemačkoj, ali su potpuno podbacili posljednjim mjestom u skupini s Nizozemskom, Švedskom i Bugarskom. Uslijedile su godine osciliranja. Na turniru "Mundialito '80" (sudjelovali svi dotadašnji svjetski prvaci) su pobijedili, 1983. i 1987. osvojili još dvije Copa Americe, ali su tek 1986. opet stigli na SP. U skupini s Danskom, SR Njemačkom i Škotskom prošli su dalje kao treći, ali ih je potom s lakoćom eliminirala Argentina. Scenarij se ponovio i 1990., kada su bili treći kraj Španjolske, Belgije i Južne Koreje, a kući ih je poslala Italija.

Od tada, dakle već dvanaest godina, Urugvajaca nema među najboljima. Tek jedna osvojena Copa America (1995.) "strši" u poražavajućoj statistici.

U posljednjim kvalifikacijama bili su peti u južnoameričkoj ligi, što im je omogućilo doigravanje protiv Australije. U užarenoj atmosferi "klokani" su pokleknuli, a garnitura izbornika Victora Pue uvrštena je u SP-ždrijeb. Pua je počeo sadašnje igrače vodio u momčadi "U-20", s kojom je bio svjetski doprvak. Vjerojatni sastav (4-4-2) je: Carini - Tais, Lembo, Montero, Rodriguez - Garcia, Gonzalo De Los Santos, Guigou, Recoba - Dario Silva, Magallanes, a među tim imenima najpoznatije je ono "polušpice" Alvara Recobe. Recoba je u profi-nogometu od svoje 17. godine, a iz matičnog Danubija prelazio je u Nacional, pa u moćni talijanski Inter. Svoj golemi potencijal nije dobro iskorištavao iskačući iz kolektivne igre, pa je 1998/99. morao na "hlađenje" u Veneziju. Sada je opet u Interu gdje često zna zabljesnuti.

"Celestes" će ove godine biti u skupini s Francuskom, Senegalom i Danskom. Protiv Francuske vjerojatno nemaju izgleda, s druge strane Senegal nema šanse s njima, pa je ključ u susretu s Danskom. Upravo je ta utakmica u 1. kolu, 1. lipnja u korejskom Ulsanu, a nakon nje će mnogo toga biti jasnije.