Uoči SP: Brazil - lak put do četvrtfinala, ali što dalje?

Nogomet je jedan od simbola Brazila. Duboko ukorijenjen u svakom Brazilcu, predstavlja životnu radost, a za tisuće mladih uspjeh u nogometnoj karijeri znači izlazak iz teške svakodnevice. Leonidas, Ademir, Garrincha, Pele, Socrates, Zico i drugi pripadaju u najveća imena u povijesti svjetskog nogometa, a imena klubova Santos, Flamengo, Vasco da Gama, itd. još uvijek ulijevaju strahopoštovanje svim protivnicima, iako su u posljednjih petnaestak godina "opustošeni" masovnom prodajom igrača u Europu.

Reprezentacija, poznata i po domaćem nazivu Seleçao, četiri je puta pobjeđivala na Svjetskom prvenstvu, triput u "Peleova doba", 1958., 1962. i 1970., a još jednom 1994. godine. Doprvaci su bili 1950. i 1998., a bronca im je pripala 1978. Ipak, možda i najimpresivniji podatak je i to da su jedini igrali na svih 16 završnih turnira. Zanimljivo, na južnoameričkoj sceni nisu bili toliko dominantni. Pobjeđivali su šest puta, desetak manje i od Urugvaja i od Argentine.

Pođimo redom kroz SP-povijest Carioca. Na onom prvom, 1930. godine, iznenadila ih je Jugoslavija i pobijedila 2:1, pa ni glatka pobjeda 4:0 nad Bolivijom nije dostajala za prolaz u polufinale. Skromno je bilo i četiri godine kasnije u Italiji, gdje su već nakon poraza od Španjolske (1:3) morali krenuti natrag "preko bare". U puno boljem svjetlu predstavili su se 1938. Najprije su pobijedili jaku Poljsku 6:5 (što kažete, današnji strijelci!, op.a.), a u četvrtfinalu su prošli tek nakon ponovljanja utakmice (1:1, 2:1). U polufinalu su poraženi od kasnijeg prvaka Italije (1:2), da bi u borbi za broncu s 4:2 nadvisili Švedsku.

Prvom poratno prvenstvo, 1950. godine, igrano je upravo u Brazilu. Na impozantnoj Maracani pao je Meksiko (4:0) i Jugoslavija (2:0), a "potkrao" se 2:2-remi s Švicarskom. Međutim, prolaz u finalnu skupinu bio je neupitan. U mini-ligi četvorice (prvi i jedini put je tako odlučeno o naslovu svjetskog prvaka) Švedska (7:1) i Španjolska (6:1) su poslužili samo za "nabijanje" gol-razlike, a onda je došao odlučujući susret s Urugvajem. U 48. minuti domaći su poveli preko Friace, ali je južni susjed brzo izjednačio. I s takvim rezultatom Brazil bi bio prvi, no pogodak Ghiggije deset minuta prije kraja šokirao je 100.000 domaćih navijača.

Od ovog neuspjeha, kako u Brazilu nazivaju sve osim 1. mjesta, nisu se oporavili ni do 1954. U Švicarskoj su pobijedili Meksiko, ali remizirali s Jugoslavijom 1:1. U četvrtfinalu im se "dogodila" Mađarska. U ogledu s "lakom konjicom" malo tko se mogao izvući, pa tako konačnih 2:4 nije predstavljalo iznenađenje.

A onda se pojavio On. Edson Arantes do Nascimento, nasmiješeni mladac iz provincije Minas Gerais, poznat po nadimku Pele ostavio je pečat u svjetskom nogometu kao nitko prije njega. Doduše, prva dva kola Prvenstva 1958. u Švedskoj prošla su bez njega. Brazil je pobijedio Austriju 3:0, a potom remizirao s Engleskom 0:0. Izbornik Feola morao je popustiti pritiscima javnosti i staviti Pelea u momčad. Tako je već protiv SSSR-a unio potrebnu svježinu, za važnih 2:0. Kao prvi u skupini, Brazilci su za protivnika dobili Wales, a "rudari" su pobijeđeni 1:0 upravo pogotkom Pelea. U spektakularnom polufinalu Pele je trostruki strijelac, za pobjedu protiv Francuske 5:2. Na kraju, finale Brazil - Švedska 5:2. "Zlatna Nika" prvi put otišla je Brazilcima: Gilmar - Dj. Santos, N. Santos, Zito - Bellini, Orlando - Garrincha, Didi, Vava, Pele, Zagalo.

Na krilima ovog uspjeha, Brazil je bio apsolutni favorit SP 1962. u Čileu. Pobijeđen je Meksiko 2:0, s ČSSR-om je odigrano 0:0, što je uz pobjedu nad Španjolskom (2:1) Brazilce odvelo u četvrtfinale. Ondje je s 3:1 pobijeđena Engleska, a u polufinalu i domaćin (4:2). U finalu opet Česi i Slovaci, ali ovaj put pobjeda od 3:1 (Amarildo, Zito, Vava). Bi-Campeao! U Engleskoj 1966. Carioce su ponovno favoriti. Međutim, u uvodnoj utakmici grubi bugarski igrači "pretukli" su Pelea i društvo. Za to su kažnjeni "dvojkom", ali su posljedice za Brazil ostale. Protiv još uvijek moćne Mađarske i senzacionalnog Portugala izgubili su po 1:3 i tako neočekivano rano morali u zrakoplov za Rio.

Peleova magija "uskrsnula" je 1970. u Meksiku. Sada već iskusni igrač, potpomognut novim zvijezdama Rivelinom i Jairzinhom, osvojio je i treći naslov za Brazil. U skupini su pale ČSSR (4:1), Engleska (1:0) i Rumunjska (3:2), u četvrtfinalu Peru 4:2, a u polufinalu Urugvaj 3:1. U finalu, 21. lipnja pred 108.000 gledatelja na stadionu Azteka odigrano je najveće finale u povijesti SP: Brazil - Italija. Brazil je preko Pelea poveo već u 18. minuti, a izjednačio je Boninsegna (37.). U drugom dijelu furiozna igra Brazila i tri pogotka (Gerson, Jairzinho i Carlos Alberto) za konačnih 4:1 i preuzimanje "Zlatne Nike" u trajno vlasništvo Confederacao Brasileira de Futebol.

U Njemačkoj 1974. nije bilo tako slavno. Krenulo je mršavim remijem s SFRJ (0:0), isto se ponovilo i s Škotskom, a tek su protiv slabašnog Zaira proradili strijelci (3:0). U polufinalnoj mini-ligi pobijeđena je Njemačka DR 1:0, Argentina 2:1, ali je 0:2-poraz od Nizozemske "poslao" Brazilce u borbu za 3. mjesto. Ni to nije ostvareno; Poljaci su pobijedili 1:0. U Argentini 1978. učinjen je korak više i osvojeno 3. mjesto (Švedska 1:1, Španjolska 0:0, Austrija 1:0; Peru 3:0, Argentina 0:0, Poljska 3:1 i na kraju Italija 2:1). Rezultati pokazuju apsurd sustava natjecanja s polufinalnim skupinama: Brazil je bio treći, iako bez ijednog poraza!

U Španjolskoj 1982. još malo razočaranja. Startalo je dobro, pobjedama nad SSSR-om, Škotskom i Novim Zelandom. No u četvrtfinalnoj skupini je čarolija prestala. Pobjeda nad Argentinom 3:1 kompromitirana je porazom od Italije 2:3. Socrates i društvo pokušali su se iskupiti 1986. I opet novi pobjednički niz: Španjolska - Alžir - Sj. Irska, u osmini finala i Poljska (4:0). No u četvrtfinalu na putu im se našla Francuska i nakon 11-eraca prošla dalje. Stara priča ponovila se i 1990. Tri iz tri, s Švedskom, Kostarikom i Škotskom, ali i minimalan poraz od Argentine u osmini finala.

Sve je došlo na naplatu u Americi 1994. Predvođeni Romariom, Brazilci su pobijedili Rusiju 2:0, Kamerun 3:0 i sa Švedskom podijelili plijen (1:1). U osmini finala izbacuju SAD 1:0, a u četvrtini Nizozemsku 3:2. Polufinale donosi novi sraz s Šveđanima, ali ovog puta i pobjedu 1:0. U finalu je pobijeđena Italija tek nakon 120 minuta igre i jedanaesteraca. Iako je Brazil potpuno zasluženo pobijedio, značilo je to da ćemo od sada gledati "europski" Brazil, dosadan i defanzivan.

Francuska 1998. donijela je titulu doprvaka, ali i razočaranje igrom i pristupom Carioca. Skupina je pokorena (Škotska i Maroko, poraz od Norveške!), isto tako i Čile u osmini finala, pa jedva Danska (3:2) u četvrtfinalu. U polufinalu protiv Nizozemaca tek su 11-erci odlučili, a u finalu s Francuskom sve je puklo - 0:3!

U proteklim kvalifikacijama Brazil se dosta "kilavio", te je u 18 nastupa ostvario 30 bodova (učinak 9-3-6), uz solidni omjer pogodaka 31:17. Kao jedna od rijetkih svijetlih točaka, ističe se domaća pobjeda nad moćnom Argentinom 3:1, no i to je "bačeno u vjetar" već u slijedećem kolu porazom od "autsajdera" Čilea.

Status najveće zvijezde momčadi pripada Rivaldu, 30-godišnjem napadaču Barcelone, koji u dresu Seleçaa nije napravio velika ostvarenja, ali je svejedno nezamjenjiv. Velika imena još su i Roberto Carlos, te "uskrsnuli" Romario, koji u domaćem prvenstvu nemilosrdno puni mreže protivnicima.

Moguću jedanaestoricu vjerojatno ne zna niti izbornik Luiz Felipe Scolari (53). Konačno, Scolari je još prilično nov na ovoj dužnosti, kroz kvalifikacije su Brazil još vodili Vanderley Luxemburgo i Leao, a kroz momčad je u 18 izlučnih utakmica prodefiliralo čak 59 igrača! Ipak, evo naše "prognoze": Marcos - Lucio, Roque Junior, Edmilson - Cafu, Emerson, Vampeta, Rivaldo, Roberto Carlos - Edilson, Romario, a tu su još i Ronaldo (ako ga konačno obiđu ozljede), Ronaldinho Assis, vratar Dida, Luizao i Giovane Elber, koji se nije naigrao za reprezentaciju, unatoč impresivnoj klupskoj karijeri.

S obzirom na dubinu ove krize, ždrijeb u Busanu zaista je išao na ruku Brazilcima. U skupini su svrstani s Turskom, Kinom i Kostarikom, momčadima koje imaju vrlo malo ili uopće nemaju SP-prošlosti. Počinju 3. lipnja s Turcima, pet dana kasnije igraju s Kinom, a 13. lipnja sučelit će se s Kostarikom. Pobjeda u skupini donijet će im partnera iz skupine H, gdje su Japan, Belgija, Rusija i Tunis, što jamči još jednu prilično laganu utakmicu. No u četvrtfinalu mogući protivnici su, između ostalih, Francuska, Argentina, Nigerija što sigurno neće biti jednostavan zadatak.