Kronologija Draženove karijere: Dio drugi - od 83. do 93.

Drugi dio kronološke priče o Draženovim uspjesima...

1984 - 31. svibnja Dražen je odigrao posljednju utakmicu za Šibenku u Omišu. Unatoč ponudama iz Partizana, Bosne, Crvene zvezde odlučio je krenuti stopama starijeg brata. Potpisao je za Cibonu.Trener Cibone Mirko Novosel odveo ga je, nakon odsluženja vojnog roka, na Plitvice (pripreme reprezentacije za Olimpijske igre u Los Angelesu). Prije Olimpijskih igara Dražen je igrao na prvenstvu Balkana u Ateni (Grčka), gdje je osvojio srebrnu medalju (trener Dušan Ivković). Bilo je to dobro za vraćanje forme nakon duge stanke. U Los Angelesu Dražen je osvojio brončanu medalju. Te godine Cibona je osvojila drugi naslov prvaka, svladavši u "majstorici" finala play-offa u Zagrebu momčad Ranka Žeravice Crvenu zvezdu košem Mihovila Nakića za 72:71. Bilo je to nakon pobjede u Zagrebu 78:76 i poraza u Beogradu 79:87. Šibenka je bez Dražena bila četvrta.

1985 - Prva godina Dražena u Ciboni i - trostruko slavlje. Osvojen je Kup u Osijeku pobjedom nad Jugoplastikom iz Splita sa 104:83 (Dražen 39 poena), zatim je došao i prvi (priznati) naslov prvaka. U "majstorici" sa Crvenom zvezdom Cibona je trijumfirala u Zagrebu sa 119:106 (Dražen 32 poena). Prvi susret finala play-offa u Zagrebu završen je pobjedom Cibone s 97:88 (Dražen 18 poena), a drugi susret u Beogradu pobjedom Crvene zvezde 92:89 (Dražen 42 poena). No, "pravi šlag na tortu" došao je u Ateni, 3. travnja kad je Cibona pobjedom nad Realom iz Madrida sa 87:78 osvojila prvi naslov prvaka Europe. Junak utakmice bio je Dražen postigavši 36 poena. Reprezentativna sezona nije bila ni približno uspješna za Dražena kao klupska. Na 24. prvenstvu Europe u Stuttgartu i Karlsruheu ponovljeno je 7. mjesto, jedino s tom razlikom što je reprezentaciju sada vodio Krešimir Ćosić. I na Univerzijadi u Kobeu (Japan) igao je Dražen pod vodstvom Ćosića. I tu je osvojeno "samo" 5. mjesto.

1986 - Druga sezona Dražena u Ciboni. Budimpešta, 3. travnja i drugi naslov prvaka Europe. Svladan je Žalgiris iz Kaunasa sa 94:82 (Dražen 22 poena), ponovljen je Kup pobjedom u Novom Sadu nad Bosnom sa 110:98 (Dražen 46 poena), ali naslov prvaka pripao je - Zadru. Cibona je ligu završila skorom od 21-1, a prva utakmica finala playoffa u Zagrebu završena je pobjedom Cibone sa 84:70. U Zadru u drugom susretu Dražen nije igrao, navodno zbog ozljede ili od straha da ne dobije treću "tehničku". Slavlje je očito ostavljeno za zagrebački Dom sportova, utakmica u Jazinama izgubljena je sa 73:84. No, nitko se previše nije uzbuđivao, jer pobjednik se riješavao u Zagrebu. A neočekivano slavio je Zadar sa 111:110 nakon dva produzetka (96:96, 85:85). Cibona će pamtiti Petra Popovica, koji je ubacio čak 35 poena, uz 5 trica i za njih fatalnog trenera Vladimira Đurovića, bivšeg učitelja Dražena u Šibenki. Nakon ovog šoka Dražen je igrao na 10. prvenstvu svijeta u Madridu (Španjolska), gdje je pod vodstvom Krešimira Ćosića osvojena brončana medalja. Dražen je upamtio Muggsia Boguesa, budućeg najnižeg NBA profesionalca, kao i pobjedu SSSR-a u produžetku nakon što je reprezentacija imala vodstvo od 9 poena razlike 50 sekundi prije kraja. Sabonis, Tihonenko i Valters tricama su izborili dodatnih 5 minuta, te poslali Dražena i ostale u borbu za brončanu medalju.

1987 - Cibona je u trećoj sezoni s Draženom u ligi ostvarila skor od 22-0. No, u polufinalu play-offa pojavila se Crvena zvezda na čijoj je klupi sjedio - Vladimir Đurović. Cibona je prvi susret u Zagrebu dobila uvjerljivo sa 92:74, najave da ce Cihona s 2-0 u finale nisu se obistinile. Crvena zvezda je u Beogradu izjednačila na 1-1 pobjedom od 94:92, da bi u Zagrebu u "majstorici" Beograđani još jednom zavili Cibonu u crno 103:104. Konkretno uradio je to gotovo anonimni Branislav Prelević koji je u Beogradu postigao 21, a u Zagrebu 30 poena. Ni Draženovih 48 poena nisu bili dovoljni za pobjedu. Prvak je tako postao Partizan, nakon što je u finalu oba puta svladao Crvenu zvezdu (78:73 i 89:88). Utjeha je Ciboni na neki način stigla u Novom Sadu kad je u finalu Kupa kupova svladala Scavolini iz Pesara sa 89:74. Dražen je bio najbolji i najefikasniji igrač utakmice sa 28 poena. No, zadovoljan je bio Dražen, tek nakon što je na Univezijadi u Zagrebu osvojio zlatnu medalju (trener Dušan Ivković), te brončanu medalju na 25. prvcnstvu Europe u Ateni (trener Krešimir Ćosić).

1988 - posljednja godina Dražena u Ciboni. Naslov prvaka nije osvojen, jer je već u polufinalu playoffa Partizan bio uspješniji. Prvak je bila Jugoplastika, no Cibona je osvojila Kup u Rijeci pobjedom nad prvakom od 82:80, košem junaka utakmice Zorana Čuture. Dražen je postigao samo 15 poena, no s Cibonom se ipak oprostio - trofejem. U finalu Kupa Radivoja Koraća upravo protiv Cibone u dvije utakmice trijumfirao je Draženov novi klub Real iz Madrida. Ipak, Dražen se na Olimpijskim igrama u Seoulu okitio srebrenom medaljom, pa je mirne duše mogao u kraljevski klub. Španjolske novine pisale su da je kraljevski klub dobio kralja.

1989 - Prva, jedina i posljednja sezona u Realu iz Madrida. Prvenstvo Španjolske izgubljeno je u finalu od Barcelone, Draženu je utjeha osvajanje Kupa kupova kad je Real u finalu u Ateni svladao Snaidro iz Caserte, tadašnji klub slavnog Brazilca Oscara Schmidta. Dražen je postigao čak 62 poena. Europa je Draženu bila pretijesna. I naglo je, gotovo bez pozdrava, otišao u SAD, u najbolju ligu svijeta NBA. U Portland Trail Blazerse, koji su ga draftirali još 1986. u trećoj rundi kao 60. pick. Ipak, pravi i dostojan oproštaj za Zagrebom bio je na 26. prvenstvu Europe osvajanjem zlatne medalje u njemu bliskom Domu sportova.

1990 - Prva sezona u Portlandu. Nezadovoljstvo sjedenjem na klupi. U 77 utakmica igrao je 967 minuta, šut 207-427 (49%), slobodna bacanja 135-160 (84%), 111 (61+50) skokova, 116 asistencija, l34 osobne greške,23 osvojene lopte,2 blokade, 96 izgubljenih lopti,583 poena (7.6 prosjek). Trener Rick Adelman nije imao razumijevanja, suigrač Terry Porter još manje. Jedino ga je Clyde Drexler cijenio i podržavao. Ipak, ugodne trenutke doživio je u Buenos Airesu na 11. prvenstvu svijeta. Uzeo je ono što mu nije uspjelo u Madridu 1986. Uzeo je zlatnu medalju i naslov prvaka svijeta. I u Zagrebu 1989. i u Argentini 1990. trener mu je kao i u Seoulu 1988. bio Dušan Ivković.

1991 - Druga sezona u Portlandu, prva u New Jerseyu. U Portlandu više nije izdržao. Napustio ga je 23. siječnja. Četverostrukom zamjenom između Portlanda, New Jerseya i Denvera. Dražen je iz Portlanda otišao u Netse, Walter Davis iz Denvera u Portland, Terry Mills iz Denvera u New Jersey, te Greg Anderson iz New Jerseya u Denver. Najviše je profitirao upravo Dražen. Ukupno je igrao 61 utakmicu ili 1015 minuta, šut 243-493 (496%), slobodna bacanja 114-137 (83%), 110 (59+51) skokova, 86 asistencija, 132 osobne greške, 43 osvojene lopte, 1 blokada, 81 izgubljena lopta, 623 poena (10.2 prosjek).

1992 - Konačno je imao pravu punu sezonu. Na 82 utakmice igrao je 3027 minuta, šut 668- 1315 (51 %), slobodna bacanja 232-287 (81%), 258 (161+97) skokova, 252 asistencije, 248 osobnih grešaka 3 isključenja, 105 osvojenih lopti, 11 blokada,215 izgubljenih lopti, l691 poen (20.6 prosjek). Sjajna sezona u NBA pridonijela je sjajnom raspoloženju na Olimpijskim igrama u Barceloni, gdje je za Hrvatsku osvojio srebnnu medalju, igrajući u finalu s Dream Teamom I, američtkim profesionalcima, zvijezdama NBA poput Magic Johnsona, Michaela Jordana, Larryja Birda, Charlesa Barkleya, Johna Stocktona, Karla Malonea, Davida Robinsona, Patricka Ewinga, Chrisa Mullina, Scottie Pippena, Clydea Drexlea, Christiana Laettnera, Dream Teama kojeg je vodio njegov budući trener Chuck Daly.

1993 - U posljednjoj NBA sezoni za New Jersey Netse odigrao je 70 utakmica ili 2660 minuta. Postigao je 1564 poena (prosjek 22.3), šut 587-1134 (52%), slobodna bacanja 315-362 (87%), 190 (148+42) skokova, 247 asistencija, 237 osobnih grešaka, 5 isključenja, 94 osvojene lopte, 13 blokada, 204 izgubljene lopte. Bio je najbolji igrač i strijelac Netsa. Izabran je u treću petorku NBA. Posljednju utakmicu u dresu Hrvatske s brojem 4 odigrao je 6. lipnja u Wroclawu (Poljska) protiv Slovenije. Postigao je 30 poena uz 3 trice.

Poginuo je 7. lipnja u Denkendorfu (Njemacka).

Tekst je nastao u suradnji sa Joškom Lemom (Dražen Petrović Košarkaški Mozart)