Japanska sapunica

Sayonara Toyama, Konichiwa Yokohama!

Dražen Patarčić • utorak, 11.06.2002.

Laku noć Toyama. Ujutro, kada se eventualno i pojavi sunce kroz teške kišne oblake, hrvatska ekspedicija, već oko 8.50 polijeće zrakoplovom u novu bazu - Yokohamu.

Nova baza, ali jedini i stari cilj koji se sam po sebi nameće. Savladati "uzdrmane, grogirane" ali ne i sasvim uništene Ekvadorce. Pobjeda od dva pogotka razlike jedini je način da nas rezultat naših konkurenata, Italije i Meksika, uopće ne zanima. Sve ostalo je samo nabijanje bora na lice, kiseline u želucu i štošta drugoga.

Toyama je zaspala "snom pravednika". Sutra vjerojatno počinje zbrajanje računa. Što su sve dali, a što dobili boravkom hrvatske ekspedicije na ovom području.

Slika 4 od 5.
Foto: Dražen Patarčić

Toyama je ponudila sasvim drugačiji pristup našim dečkima, nego što smo to imali u Tokamachiju. Veliki stadion, gradsku gužvu, hotel prepun znatiželjnika koji su "lovili u mutnom". Od sitnih malih prijevara kao što su neplaćanje računa u restoranu hotela, noćnog pjevanja u lokalnom parku (naši dragi navijači), do pokušaja da se probije zaštitna barijera i obave ekskluzivni intervjui, poslikaju prostorije u kojima borave naše vatrene vedete (fotići raznih redakcija) pa sve do službenih druženja naše nogometne ekspedicije i "sedme sile" s kojom ipak nije sve "štimalo" kako su neki očekivali.

Razvila se i trgovina. Uglavnom prodaja dresova, šalova i ostalih hrvatskih rekvizita. Slabašni rezultati prodaje malo su se popravili nakon naše pobjede nad Italijom.

Toyama nije ni blizu one topline koju smo imali u svakom stanovniku Tokamachija. Toyama je ipak grad koji diše svojim načinom, i nema vremena da se pozabavi sitnicama kojima su nas obasipali žitelji Tokamachija. Jedina sličnost je izniman trud svakog Japanca da nam ugodi u našim prohtjevima, što je više moguće. Danas sam prvi puta gledao i dvije utakmice ovog Svjetskog prvenstva. Dvije u jednom danu! Da ne povjeruješ. Istina, danas smo ih imali čak četiri na programu.

Slika 3 od 3.
Foto: Dražen Patarčić

Lokalna televizija prenosi uglavnom samo jednu utakmicu dnevno. Za ostalo, morate dobro protegnuti noge da bi našli neki kafić sa pay-TV. Ali i to se naplaćuje. Pivo na dan prijenosa utakmice obično poskupi. Koliko, ovisi isključivo o konobaru. Nema ništa službeno. Ali kako se lako naviknete na jedan kutić u nepoznatom gradu, i gotovo ga svaku večer okupirate jedući istu hranu, pijući isto piće, cijene su vam u malom prstu. Šipak. Cijene vjerojatno ne zna ni konobar.

Ne mogu reći da sam se posebno nauživao radeći u Toyami. Kada malo bolje pogledam, bolje bi mi bilo da sam se smjestio u Tokyo i skitao od utakmice do utakmice. Press-konferencije na kojima se ništa novo nije moglo čuti, treninzi na kojima se slikalo s tribina jer su to tako "oni" željeli. Novinarske čarke koje su povremeno prelazile granice pristojnosti, a sve zbog masnijeg naslova ili nedostatka teme za pisanje. Žalosno. Moje prvo Svjetsko prvenstvo.

Slika 2 od 2.
Foto: Dražen Patarčić

A moglo se lijepo pisati o našim dečkima koji su stigli u Japan iz svih krajeva svijeta. Nikola iz Đakova, koji godinama živi u bijelom svijetu (trenutno u SAD) pozdravlja sve naše Slavonce. Tony Piršlin, vjerojatno najpoznatiji dinamovac u SAD. Došli su i osobni frendovi Šimunića iz Australije, dva zgodna mlada para iz Kanade. Jedna od cura je, kako čujem, Francuskinja, ali navija za naše dečke. Tu je ekipa iz Njemačke, Francuske, Švicarske. Susreo sam skitajući oko stadiona i moje Vinkovčane. Osječani su imali ogroman transparent. Zagrepčani, Splićani, Riječani, Bjelovarčani. Bili su dečki iz "Podravke", objesili transparent na vrh tribine, pa nek' ga skine tko može.

Teško mi je nabrojiti otkuda smo se svi slili na stadion. Još je čudnije kako smo svi ovdje ipak bili zajedno bez imalo provokacija. Još kada bi se to i doma moglo dogoditi. Kako sam uspio poslikati, bilo je i nekoliko poznatih osoba iz našeg javnog života. Severina nazionale. Ne podcjenjujem ostale ljepotice iz njenog društva, ali Seve je "zračila". Bio nam je i ministar Crkvenac.

Slika 1 od 1.
Foto: Dražen Patarčić

Neki, nažalost, nikad neće shvatiti da je bolje, ugodnije i kvalitetnije zračiti oko sebe pozitivnu vibru. Ne odnosi se to samo na novinare. Ide ova rečenica i u HNS. I ovdje su nam trebale "neke čudne" večere pomirenja. Naravno - neuspješne. Bojkotiranje samog sebe u oba pravca, tvrdoglavo i neumjesno. Zbog Hrvatske, zbog hrvatskog nogometa. Nije ni vrijeme ni mjesto; promjene su nužne.

Za početak, ujutro mijenjamo Toyamu za Yokohamu. Možda nam sunce Yokohame (ako ga bude, jer su najavili malo ružnije vrijeme) smiri strasti, uzavrelu krv. Više od 30 dana traje operacija "Koreja/Japan". Naravno, ubrajajući pripreme u Austriji.

Hvala Ti, Toyama, za sve dobro što smo imali u tebi. Hvala što si izdržala.

Sayonara Toyama. Konichiwa Yokohama.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!