I dame šutiraju

Rođen je "baby Goran"

Zrinka Horvat, Ivana Markov • srijeda, 26.06.2002.

Ljubavna afera izmedu Hrvatske i Wimbledona nastavlja se. I to u najljepšem mogućem obliku. Ako to još netko ne zna osamnaestogodišnji Mario Ančić u utorak je na središnjem terenu pobijedio Švicarca Federera 3:0 u setovima (na što vas te brojke podsjećaju?) i prepune tribine ispratile su ga ovacijama. Nakon meča u turnirskom krugu All England Cluba svima su bila puna usta novog hrvatskog momka i oni koji su znali tko je postali su vrlo popularni. Oko nas se šuškalo o tim nevjerojatno atletski nadarenim Hrvatima i mi smo ponosno isprsile naša kokošja prsa, a Britanci su Marija brzo prekrstili u - "Baby Goran"!

Pročitajte kolumnu naših posebnih izvjestiteljica Zrinke i Ivane iz srca wimbledonske šume.

Nakon što je Ančić osvojio prvi set 6:3 brzinom munje se po Wimbledon klubu, koji je usput ogroman, pronijelo da se na središnjem terenu igra vrlo zanimljiv meč. Sredinom drugog seta tribine su bile popunjene. Bilo je to taman na vrijeme da svi vide Ančića kako mirno i samouvjereno osvaja tie-break.

U trećem setu nastavio je u istom tonu, dobri servisi, voleji podsjetili su nas na drugog dragog, ludog, šarmantnog Spliću (i ne samo nas). Nakon prvih petnaest minuta meča prestale smo se suzdržavati i bodrile smo našeg favorita. U granicama teniskog bontona, naravno, zar ste sumnjali?

Nakon pola sata se ekipa oko nas prestala suzdržavati i zgodni stariji par iz Nashvilla nam se zdušno pridružio. Moramo priznati da unatoč Bushu i McDonaldsu Amerikanci stvarno nisu tako loši. Uskoro smo dobivale poglede odobravanja od ljudi oko nas i prvi put u životu bile stvarno žalosne što nemamo neku king-size hrvatsku zastavu pri ruci.

Uvjerile smo se da je Wimbledon stvarno posebno mjesto. Beskrajno je zelen i ima jako ljubazno osoblje, ali čaroban faktor je publika. Ona cijeni srce, borbenost, rad. Nagrađuje pobjednika, ali bodri i gubitnike da probaju ponovno.

Ne znamo i ne usudujemo se prognozirati koliko daleko će Ančić stići u ovom i drugim turnirima, ali znamo da ako će nastaviti igrati ovako neustrašivo i sa srcem samo nebo mu je granica. Sve što mi možemo obećati je da ćemo ovaj puta imati više vjere. Nadamo se da se na iskustvu ipak uči.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

TenisI dame šutiraju
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!