Odlazak velikana lopte

Foto: Dražen Patarčić

Zvonimir Boban rođen je 8. listopada 1968. u Imotskom. Skromnoj hercegovačkoj obitelji bio je to drugi sin; tri godine ranije rodio se Dražen. On je i ranije krenuo u nogomet, preselivši se vrlo mlad u Zagreb. Zvone je počeo u lokalnom NK Mračaj iz Runovića. Već ovdje je zapažen njegov dar, pa prolazi selekcijske tabore NS Dalmacije, potom i HNS-a i FSJ-a. Upisan je u Hajduk, no Splićani nisu prepoznali Bobana kao budućeg nogometaša. Sad je sve bilo jasno, Zvone je otišao k bratu u Zagreb, u klub za koji je i navijao - Dinamo. Najprije ga je u rad s prvom momčadi uvrstio Tomislav Ivić, za svog kratkog maksimirskog mandata.

Brzo se pokazalo o kakvom se "kalibru" radi. Već kao junior, u sezoni 1985/86 igra prve prvoligaške utakmice. Naredne sezone već je standardni član prvih 11, pa i kapetan momčadi! Tu je i počela "ljubav" s trenerom Ćirom Blaževićem. Srest će se opet, ne u plavom, već u "kockastom" bijelo-crvenom dresu. I dok se u Dinamu tek afirmira u mladoj reprezentaciji Jugoslavije, pod vodstvom Mirka Jozića, već je "gazda". Koliko smo samo bili ponosni kad je ta fantastična generacija "Čileanaca" 1987. osvojila Svjetsko prvenstvo...

Nakon toga, više nitko nije mogao sumnjati u Bobanovu budućnost. Dinamo je igrao sve bolje, ali do trofeja se nije moglo; Zagrepčani su imali peh u činjenici što je nikad jaču momčad ukomponirala i beogradska Crvena zvezda... Ako je do 13. svibnja 1990. Boban bio ljubimac publike, nakon tog dana postao je kralj Maksimira. Zvezdini "navijači" izazvali su incident uoči početka utakmice s Dinamom. U sveopćoj tučnjavi, na dan prvih demokratskih izbora, dogodio se Bobanov skok. Kapetan "modrih" ustao je u zaštitu mladog navijača Dinama, kojeg je tukao milicajac. Bio je to prizor kojeg svi još dobro pamtimo.

Boban se odjednom našao u velikim problemima. FSJ-ova "terazijska mašinerija" suspendirala je Dinamovu "desetku", zbog čega nije mogao nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Kvaliteta Bobana ipak nije promakla Talijanima. Tijekom sezone 1990/91, zadnje jugo-ligaške, već se špekuliralo s prelaskom Bobana u AC Milan. Posao je i realiziran. Bile su takve prilike, nije bilo financijskih mogućnosti da se Bobana zadrži u Zagrebu.

Foto: Dražen Patarčić

Odmah po dolasku u "crveno-crno" jato, posuđen je u Bari. U prvoj talijanskoj sezoni, Boban nije imao previše sreće, s obzirom da ga je žutica na duže vrijeme odvojila od nogometnog travnjaka. Unatoč svemu, uspio je odigrati 17 utakmica i postići dva pogotka. To kao da nije bilo dovoljno čelnicima Milana, koji ga sljedeću sezonu namjeravaju posuditi u Marseille. Ne želeći ponovno mijenjati sredinu, Boban traži razrješenje ugovora ili mjesto u momčadi. Predsjednik kluba Silvio Berlusconi oduševljeno je nakon toga izjavio: "Zadovoljan sam što si tako reagirao. Pokazao si karakter i vjernost momčadi". U početku bio je tek šesti stranac u klubu, iza nedodirljive nizozemske trojke, Savićevića i Papina. U sezoni 92/93, Milan je osvojio scudetto, a Boban je odigrao 13 utakmica.

Slijedi sezona potpune afirmacije. Gullit odlazi u Sampdoriju, Rijkaard u Ajax, a Van Basten zbog ozljede više niti ne igra, što je otvorilo prostor našem igraču. Igrao je sve bitniju ulogu u momčadi; postigao je i četiri pogotka. Milan je ponovno osvojio prvesntvo, ali i Kup prvaka, nezaboravnom pobjedom 4:0 nad favoriziranom Barcelonom. Prema kritičarima, Boban je bio jedna od ključnih figura Milana, koji je znao zatomiti svoju kreativnost zbog momčadi.

Foto: Dražen Patarčić

U sezoni 94/95, Boban postaje nezadovoljan. Fabio Capello ne pronalazi stalno mjesto za njega, pa ga "šeće" od desnoga krila, do polušpice i napada. Najmanje je igrao na svojoj prirodnoj poziciji u sredini terena. Momčad nije bilježila rezultate kakvi su očekivani, sezona je završena bez osvojenog trofeja. Najbolje je Bobanovu ulogu u momčadi te sezone oslikao Demetrio Albertini: "Svi mi znamo kakve su kvalitete Zvonimira Bobana, a upravo to nedostaje našoj igri. Žao mi ga je, pati na mjestu na kojem igra, a da igra na svojoj poziciji, vjerujte mi, konkurirao bi za Zlatnu loptu. Ovako se prilagodio igri á la Ancelotti, igra čvršće, žustrije, ali time je onemogućen njegov nogometni genij koji ga razlikuje od nas običnih."

Nastupaju sezone u kojima Boban igra sve više utakmica i postaje standardni prvotimac. Nažalost, smjena generacija, odlazak Baresija i ostalih igrača, koji su činili granitnu Milanovu obranu, ostavila je trag. Milan je zauzimao mjesto pri sredini ljestvice. Navijači nisu krili nezadovoljstvo. Postalo je jasno da je odlazak predsjednika Berlusconija u politiku i udaljavanje od kluba ostavilo dubok trag. I tada na red dolazi sezona 98/99. Na mjesto stratega "crveno-crnih" dolazi Alberto Zaccheroni. Boban je ponovno u nemilosti i ne dobiva mjesto u početnih jedanaest. Međutim, u početnom dijelu sezone ozlijedio se Demetrio Albertini i Zac je bio primoran staviti Zorroa u momčad. Boban je u potpunosti preuzeo igru Milana, postao vođa na terenu, organizator igre koji je u potpunosti mogao pokazati raskoš svoga talenta i znanja. U dramatičnoj završnici prvenstva, Milan je u posljednjih sedam kola anulirao prednost Lazija od sedam bodova i došao do 16. scudetta u povijesti, kojeg su opravdano nazvali "Bobanov scudetto". Odigrao je 27 utakmica i postigao dva pogotka.

Foto: Dražen Patarčić

U klub nakon toga dolaze "neki novi klinci", koji su trebali biti temelj nekog budućeg Milana. Boban je i dalje imao važnu ulogu u momčadi odigravši u dvije sezone 33 utakmice i postigavši 7 golova. Bio je to kraj Bobanove talijanske karijere. Odlazak u španjolsku Celtu 2001. iznenadio je mnoge, ali sve je to bila samo priprema za konačno "zbogom". Već godinu dana Zvonimir Boban nije profesionalni nogometaš...

Foto: Dražen Patarčić

Usporedno s klupskom, odvijala se i impresivna karijera člana državne vrste. Za Hrvatsku je debitirao u Rijeci, 22. studenog 1990. (Hrvatska - Rumunjska 2:1). Od tada, pa do kraja 1999. godine kada je prestao s tim dijelom svoje karijere, odigrao je ukupno 51 utakmicu i postigao 12 pogodaka. Igrao je u kvalifikacijama i na Europskom prvenstvu 1996., potom isto ponovio na svjetskoj razini 1998., ali na EP 2000. nije se uspio plasirati. U odlučujućoj utakmici protiv SRJ nije mogao igrati... U gotovo svim utakmicama, bio je među najboljima. Ako ništa drugo, među najborbenijima.

Svjetsko prvenstvo 1998. objedinilo je najveće trenutke Bobanove karijere s onim najžalosnijim. Odlučujući pogodak protiv BiH u kvalifikacijama, majstorska igra, unatoč ozljedi, i u završnici SP, sve do polufinala s Francuzima. Ovdje su domaći, odmah po vodstvu Hrvatske, njegovu pogrešku na sredini terena kaznili i potom još jednim pogotkom rasplinuli snove o svjetskoj tituli Hrvatske. Naravno, nitko realan nije mogao tugovati, i bronca je bila velik, ogroman, nedostižan uspjeh.

Zaključit ćemo baš tako ovaj pregled. Mnogo toga ostalo je "izvan" teksta, no tako to biva s velikanima. A naš kapetan, Zvone Boban, to zaista jest.