Baldekin kao nekada

Dane kada je Kovrčavi Mali s brojem 4 na narančastom dresu, s loptom iste boje, odveo svoje suigrače do dva finala Kupa Radivoja Koraća i titule prvaka Jugoslavije (nakon famozne majstorice s Bosnom 1983.), titule oduzete na papiru, ali ne i u stvarnosti. Neka se ne zaboravi kako Dražen zlatnu medalju nikada nije vratio. Ponovo se u gradu podno Šubićevca osjetio miris ranih osamdesetih, ponovo je s one strane stajala Bosna (ovog puta s Hercegovinom), ponovo se tražila karta više, ponovo je Grad pričao o basketu. Iako je na parketu nastupala Hrvatska, orilo se «Ši-Ši Šibenka» iz grla navijača koji su svečanost uz tv-kamere iskoristili za traženje smjene uprave KK «Sunce osiguranja», male sjene nekada velikog kluba. Mrlja odličnom dekoru bilo je nepotrebno zviždanje na bosansku himnu od strane nekolicine «funcuta», kao i «hučanje» tamnoputom «ljiljanu» Castleu. Naravno, mnogo više Šibenčana ponašalo se sportski korektno prema protivniku.

Uz sjećanje na Dražena i dane slave, Baldekin je sinoć upoznao i novu hrvatsku reprezentaciju vođenu rukom «Amadeusovog» najboljeg prijatelja, također Šibenčanina, Nevena Spahije. Njegovi sugrađani vidjeli su na djelu mladu momčad sposobnu napraviti prednost od dvadesetak koševa (na poluvremenu 45:25), ali i momčad koja često lopte baca «u bunar», momčad koja je dopustila prilično smanjenje vodstva (na kraju 69:61). Ipak, potezi Baždarića, Planinića, malog Ukića (loptu prenosi kao iskusni igrač), Kasuna (ugodno iznenađenje), Skelina i ostalih vraćaju vjeru u našu košarku. Nikako ne treba zamjeriti izborniku što je želio provjeriti mogućnosti svakoga pozvanog kandidata, što je rezultiralo tim padom u završnici. Uostalom, nedostajali su Mulaomerović, Popović, Vujčić, Kovačić, a, naravno, u Švedskoj se uz spomenute košarkaše očekuje i nastup NBA-ovca Gordana Giričeka.

Nadamo se kako će ova pobjeda označiti 2003. radosnom godinom. Kao što je Šibenik bio radostan, obasjan, barem na trenutak, svjetlima košarkaške pozornice. I sve je bilo kao nekada, baš kako se Spahija nadao. Puna dvorana u spomen na veličanstvenog Igrača i Čovjeka. Talent, rad i upornost odveli su ga među Zvijezde. Zar je moguće da je prošlo gotovo deset godina. Petrović, Dražen... jedan je Petrović, Dražen...