Super Bowl XXXVII: Raidersi protiv Bucsa

Teško je netko mogao napisati bolji zaplet za Super Bowl XXXVII - San Diegom će promarširati budući hall-of-fameri, veliki igrači, veliki vlasnici, trener koji je uspio s Tampom doći tamo gdje nije uspio s Oaklandom, najbolji igrač lige i najbolji obrambeni igrač lige, najveći "lajavac" i najšutljivija super-zvijezda lige. I da ne zaboravimo, osim za prsten prvaka, Joe Jurevicius igrati će i za svog sinčića, koji je prije nekoliko dana prerano rođen, pa ga na životu održava respirator. To je samo jedna od priča vezanih za ovaj Super Bowl, koji garantira sve ono što i njegovi prethodnici - uzbudljivost, neizvjesnost, atraktivnost, jednom rječju - spektakl.

Povijest se počela pisati još prošlog ljeta, kada je Oakland odlučio pustiti svog trenera Jona Grudena u Tampu, za četiri izbora na draftu i malo "zelembaća". Gruden je s Raidersima osvojio dvije divizijske titule, stvorio je jaku momčad prepunu iskusnih veterana, najmlađi je trener u ligi (39) i nije bezrazložno smatran jednim od ofenzivnih genijalaca u NFL. Međutim, Gruden nije uspio s Raidersima doći do Utakmice, pa je vlasnik Al Davis procijenio da je Tampina ponuda predobra da bi se odbila, te je na klupu Oaklanda sjeo dotadašnji pomoćnik Bill Callahan. Kako se pokazao, bio je to "jack-pot" za obje momčadi.

Oakland je sjajno startao u sezonu, no nakon 4-0 stigla su četiri poraza u nizu koja su čak malo zadrmala Callahanovu fotelju. Ipak, "crno-srebrni" pronašli su formulu za uspjeh, nanizali pet pobjeda i na kraju osvojili super tešku diviziju AFC West, da bi se nakon toga relativno lako u doigravanju obračunali sa NY Jetsima i Tennessee Titansima. A formula? Vrlo jednostavna zapravo - bacaj loptu. Dodavanje je Raidersima u napadu uvijek prva opcija. I druga. Nerijetko i treća. Rezultat - najbolji napad lige te nagrada za najkorisnijeg igrača (MVP) pokretaču cijele "mašinerije", šutljivom quarterbacku Richu Gannonu koji je u svojoj 37. godini odigrao sezonu života (4689 yardi - 1. u ligi, 26 TD-a).

No Gannon nije jedino oružje Oaklanda - tu su i tri neuhvatljiva hvatača - Jerry Rice, najbolji u tom poslu u povijesti ovog sporta, koji se naslova već naosvajao s 49ersima, pa Tim Brown, također budući član Kuće slavnih, te Jerry Porter, najmlađi, ali i najopasniji od ove trojice. A kad se Gannon slučajno odluči ne dodati, za trčanje je zadužen iznimno brzi i kvalitetni Charlie Garner. Na Oaklandovoj strani je i iskustvo, pet igrača je prešlo 35. godinu (Rice 40, Woodson 37, Gannon 37...), kao i tradicija - Raidersi su četiri puta igrali na Super Bowlu i tri puta ga osvojili (1977, 81, 84).

S druge će, pak, strane stajati najbolja obrana lige, svakako i jedna od najboljih u povijesti. Warren Sapp možda ima najbrži i najotrovniji jezik u ligi, ali ostaje i činjenica da se pored njega u obrani ne prolazi "ni pod razno". Odmah do njega je i Derrick Brooks, proglašen najboljim obrambenim igračem lige, koji se opasnim pokazao i u dijelu igre za koji nije zadužen (četiri TD-a). No obrana je i proteklih godina bila superiorna, a Gruden je doveden da učini napad adekvatnim za najveće domete, što je ovaj i učinio.

Buccanersi su u regularnoj sezoni došli do 12-4, da bi u playoffu zaustavili napadačke "strojeve" San Francisca i Philadelphije. QB Brad Johnson ne knjiži velike brojke poput Gannona, no nerijetko je jednako efikasan - u posljednjih šest utakmica regularne sezone, kada se naviknuo na Grudenov sustav, zabilježio je 15 TD dodavanja uz samo jedno presječeno te 64% uspješnosti kompletiranja pasova, predvodivši tako Bucse do 27 poena po susretu. Napad Tampe nije eksplozivan poput onoga Raidersa, ali je iznimno izbalansiran i učinkovit - uz QB-a Johnsona, svoj posao odlično obavljaju i WR Keyshawn Johnson, te trkači Mike Alsttot i Michael Pittman.

Tampa Bay puno je godina bila jedna od najgorih momčadi lige, nerijetko i predmet ismijavanja, a razlog su, među ostalim, bile i smiješne narančaste uniforme. Čini se da je upravo promjenom dresova 1997. započela i rezultatska renesansa Tampe, nanizane su pobjedničke sezone, a vjerni navijači sada su konačno dočekali i utakmicu za naslov najboljeg. Simpatično je ovo dugo čekanje opisao GM Rich McKay: "Mislim da u svojoj povijesti San Diego nikad nije imao goste koji su toliko sretni što su tamo. Dolazak ovamo bio je dugačko i sporo putovanje, poput putovanja sa starim brodom u Kinu, a koji je usput imao rupe."

Bucsima je ovo prvi nastup na Super Bowlu u 27 godina franšize, a posljednji međusobni susret dvije momčadi odigrale su 1999. kada je Oakland sa 45:0 "isprašio" Tampu nanijevši joj najteži poraz u povijesti. Među mnogim zanimljivim ličnostima ovog Super Bowla, posebno se ističe Al Davis, karizmatični vlasnik Oaklanda. Davis je 19 godina čekao na ovu utakmicu, igrači i treneri Oaklanda uvijek su ga posebno respektirali zbog žara i načina kojim je upravljao klubom. I dok je gradio veliku momčad, uvijek vjerujući veteranima koje su odbacile ostale ekipe, Davis je često tužio i ligu i razne gradove vjerujući u nekorektnost prema njegovoj momčadi.

Red je da za događaj koji će gledati oko 130 milijuna Amerikanaca (dakle njih pola) i oko 800 milijuna ljudi širom svijeta (nažalost, Hrvati će ponovno ostati zakinuti) i zabavni program bude spektakularan, a za to bi se trebali pobrinuti Dixie Chicks (himna), Celine Dion (God Bless America), Carlos Santana (prije utakmice) te No Doubt i Shania Twain (u poluvremenu). Koliko je Super Bowl velika stvar ? Prije tri godine, susret Ramsa i Titansa u Atlanti donio je državi Georgiji 292 milijuna dolara. Dovoljno veliko ?

Pobjednika bi bilo nezahvalno prognozirati - hoće li odlučiti obrana Bucsa ili napad Raidersa ? Specijalne momčadi ? Treneri ? Sudačke pogreške ? Sve je moguće i ništa nije nemoguće. Bucsi ili Raidersi ? Oakland ili Tampa ? Gruden ili Callahan ? Gannon ili Sapp ? Gusari ili Pljačkaši...