Jubilej svjetskog prvaka iz Motovuna

Rođen u jednom od poslovično lijepih sela istarske unutrašnjosti, Motovunu (talijanski: Montona), 28. veljače 1940. godine, nije imao ugodno djetinjstvo. Rastao je u skromnoj obitelji Andretić, koja je 1931., kao i tolike druge u Istri, popustila pod pritiskom talijanskog okupatora i promijenila naziv u Andretti. Stoljećima otuđivani od svega što ih je vezivalo s Hrvatskom, u novoj, nesređenoj jugoslavenskoj državi osjećali su se nesigurno, te su s Talijanima 1948. otišli na Apeninski poluotok. Mariju je tada bilo tek osam godina.

U Italiji se Mario, s bratom blizancem Aldom, brzo oduševio auto-sportom. U Monzi su gledali nastupe najboljeg talijanskog automobilista 50-ih, Alberta Ascarija. Obiteljskim selidbama nije bio kraj. U potrazi za boljim životnim standardem, Andrettiji 1955. sele u Ameriku, u novi dom, gradić Nazareth u Pennsylvaniji. Braća nastupaju u "utrkama krntija", kako su slikovito nazvana "divlja" natjecanja, stječući vještine u sportskoj vožnji. Godine 1959. Aldo je doživio tešku ozljedu u jednoj trci, te se odlučio ostaviti automobilizma. Mario je ostao i nakon nekoliko godina već se našao u Champ Car, američkom pandanu Formule 1. Već 1965. postaje prvak, a to ponavlja 1966. i 1969.

U međuvremenu, prvi put se okušao i u Formuli 1. Početak je bio u pravom američkom stilu - odmah pole position, ali i odustanak na utrci. Prve dvije godine vozi za Lotus (1968.-69.), potom za March (1970.), nakon toga za slavni Ferrari (1971.-72.), gdje ostvaruje i prvu pobjedu, na VN Južne Afrike, te za danas već zaboravljeni Parnelli (1974.-75.). Odličan potez Andretti vuče povratkom u Lotus, gdje je od 1976. do 1980. na vrhuncu karijere. Godine 1978. postaje svjetski prvak, s šest pobjeda u sezoni. Momčadskog kolegu, Ronnieja Petersona, ostavio je na razlici od 13 bodova. Za kraj karijere u Formuli 1, još vozi jednu sezonu za Alfa Romeo (1981.), a oprašta se u Ferrariju, 1982. godine.

Uz ove uspjehe, "usput" sedam puta pobjeđuje u Svjetskom prvenstvu u trkama izdržljivosti, od čega četiri puta u tandemu s Belgijancem Jackiem Ickxom. Profesionalnu karijeru u američkoj Champ Car, garniranu još jednim naslovom prvaka 1984., zaključuje kao 54-godišnjak, godine 1994.

Nije napustio auto-sport. Uz vlastitu trkačku momčad, bavi se prodajom auta, vlasnik je benzinskih postaja, auto-praonica, a njegovim imenom zove se i popularna video-igra. Poslovne ambicije ovog čovjeka, koji je obilježio svjetski automobilizam, nedavno su proširene na djelatnost iz rodnog kraja - vinarstvo. Tako se na njegovom imanju u Nazarethu, na brežuljcima koje je nazvao Motovun i Učka, uzgaja vinova loza. Nazdravimo stoga jubileju svjetskog prvenstva iz 1978., jer i barba Mario ga smatra svojim najvećim uspjehom.