Hola! Como estas?

Foto: Dražen Patarčić

Barcelona, eto, traje. Trajala je, istina, i prije ovog 10. jubilarnog FINA svjetskog prvenstva. Trajat će i poslije, naravno. Život ne počinje niti završava ovdje, u Barceloni, na vodenoj plohi. Neću vas umarati našim "kvalitetno" organiziranim domaćinima. I meni ih je već puna kapa, jer nitko osim španjolskog ne govori još neki svjetski jezik. Što ih 90% ne zna gdje se nalazi tih pet bazena i ne može vam ih pokazati ni na planu grada, kojeg su vam sami dali u službenim dokumentima. Nije to sve što je zbrkano i pomiješano. U svim službenim dokumentima, barem što se naše reprezentacije tiče, naveden je krivi hotel u kojem se nalaze naši vaterpolisti. Do njih je bilo gotovo nemoguće doći službenim putem. No, zato postoje hrvatski mobiteli pa smo iz prvih ruku dobili adresu i ime hotela. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Foto: Dražen Patarčić

Jučer smo u nekim, a naručito u drugoj četvrtini plivali i igrali svjetski. Prva četvrtina je za zaboraviti. Žaliti se ili kukati na odličnih 7:7 s Mađarima nije potrebno. Mogli smo i dobiti po perajama u zadnjem mađarskom napadu. Okrenimo se radije novom susretu i potrebi da sada radimo na gol-razlici. Ona će očigledno biti presudna za osvajanje prvog mjesta u skupini. I dok naši dečki, iako su slobodni, sigurno odrađuju dva treninga, jedan ujutro, a drugi kasnije predvečer, tisuće turista odrađuje shopping-ture po katalonskoj prijestolnici. Najveće gužve su u prijepodnevnim i kasnovečernjim satima. Trgovine rade do nezamislivih 22 i čak 23 h. Centralni dio dana rezerviran je za desetke plaža koje su se "natiskale" u ovom industrijskom gradu. More nije ni približno "slano" kao naše, a ni vizuelno nema prolaznu ocjenu. Ali zato je to raj za oči.

Foto: Dražen Patarčić

Jednostavno, ja bih, na početak plaže stavio natpis: "zabranjeno za ispod 18 godina". Golišave djevojčice, pa i dečki, bez srama su izbacili svoje atribute. Usred grada nudistički raj. Na našoj obali vjerovatno na 100 km ne bi skupili toliko golaća koliko ih je ovdje u tri km pješčane oluje! Sadržaja na plaži ima kao u nekom sportskom centru: odbojka na pijesku, skijanje na vodi, padobransko surfanje po uvali, picigin, jedriličarenje, "pecanje komada". Ah, to i nije sport, ali je vrlo raširena pojava na obali, pa i u moru. Svako malo nekakav štand, hrpa suvenira, majica, glasna glazba, restorani, kafići, sladoledi i voda. Opet ta voda. Barcelona je u znaku vode. Kod mene, a mislim da imam informacije i kod ostalih kolega žurnalista, uz tu vodu, na prvo mjesto stavio bih i da je Barcelona u znaku vina i dobre spize (poglavito ribe i ostalih morskih specijaliteta).

Foto: Dražen Patarčić

I dok danas cure vladaju u bazenu, pred polupraznim ili polunapunjenim tribinama, na pješčanoj plaži traži se mjesto više. Sve zvoni smijehom, dobrom i pozitivnom vibrom. Neopterećeni i rasterećeni imperativa pobjede, gosti Barcelone uživaju u blagodatima ljeta, dok se sportaši na koje uvijek imamo nekakve primjedbe, da su mogli ili da se moglo, odrađuju svoje minute i sate natjecanja za sebe, za nas i za naše domovine. Znoje se (hmm.. dali se baš i ovdje na vodenim sportovima znoje?) u borbi za svaki pogodak, za svaki metar bazena.

I ja vas pozdravaljam odlazeći u težak boj. Plaža je preveliki izazov da bih svoj slobodan dan potrošio u sobi.